Intervju tjedna

Prosječna starost traktora je oko 30 godina, a preko 90 posto ih je starije od deset godina

Agrovijesti
prof. dr. sc. Dubravko Filipović, Zavod za mehanizaciju poljoprivrede Agronomskog fakulteta u Zagrebu Fotografija: Tomislav Miletić/PIXSELL Pogledajte galeriju
Prošle godine je u Hrvatskoj bilo registrirano nešto više od 112 000 traktora od čega je svega 350 novih odnosno starih do godinu dana. Nešto manje od 2000 traktora je starih od jedne do pet godina, dok je preko 90% traktora starije od deset godina. Tome treba pribrojiti još uvijek relativno veliki broj traktora koji nisu registrirani i za koje nema preciznih podataka. Zašto hrvatski poljoprivrednici imaju stare traktore i mehanizaciju u tjednom intervju nam je objasnio prof. dr. sc. Dubravko Filipović redoviti profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu koji je na čelu Zavoda za mehanizaciju poljoprivrede.

Kakvo je stanje poljoprivredne mehanizacije i traktora u Hrvatskoj? Koliko su nam traktori prosječno stari i gdje smo u odnosu na druge zemlje EU?

U Hrvatskoj je najbolje stanje mehanizacije u velikim poljoprivrednim kompanijama koje su opremljene najmodernijim traktorima, kombajnima i ostalom mehanizacijom i raspolažu s dovoljno površina na kojima mogu tu mehanizaciju i adekvatno iskoristiti. Uz to imamo jedan manji broj relativno dobro opremljenih gospodarstava, ali koja nemaju dovoljno raspoloživih površina da bi mogli racionalno iskoristiti tu mehanizaciju.

Ipak najveći broj poljoprivrednih gospodarstava ima dosta zastarjelu mehanizaciju i ako uzmemo u obzir prosjek, može se reći da je kod nas stanje mehanizacije dosta lošije nego u većini zemalja EU.

To pokazuje i podatak da je prosječna starost registriranih traktora u prošloj godini iznosila oko trideset godina, što znači da je veliki broj traktora stariji i od četrdeset godina.

Za usporedbu prosječna starost traktora u većini zemalja EU je oko dvadeset godina, primjerice u Sloveniji je dvadeset i jedna godina. Zemlje nekadašnjeg istočnog bloka su dosta zaostajale, ali su ulaskom u EU iskoristile sredstva iz različitih fondova i značajno smanjile prosječnu starost traktora i približile se tom prosjeku od dvadeset godina.

Koji su ograničavajući faktori zbog čega nismo u trendu kada je riječ o kupovanju i obnovi mehanizacije i traktora?


Glavni ograničavajući faktori kada je riječ o kupovanju i obnovi mehanizacije za naša poljoprivredna gospodarstva su nedostatak sredstava za kupnju novih traktora i ostale mehanizacije i premalen stupanj njihovog iskorištenja zbog malih površina kojima raspolaže većina naših gospodarstava.

Prosječna veličina gospodarstva u Hrvatskoj iznosi oko 5 ha dok je to na razini EU gotovo tri puta više. Osim premale ukupne površine, dodatni problem su i veliki broj malih rascjepkanih parcela na kojima se suvremena mehanizacije ne može adekvatno iskoristiti.

Ako tome pridodamo niske otkupne cijene većine poljoprivrednih proizvoda i nesigurnost njihovog otkupa, ne treba se čuditi da se manja gospodarstva sve teže odlučuju na kupnju nove mehanizacije. U takvim uvjetima se češće odlučuju na kupnju rabljenih traktora ili su prisiljeni koristiti stare traktore koje imaju, a koji su istrošeni i tehnički zastarjeli.  

prof. dr. sc. Dubravko Filipović, Zavod za mehanizaciju poljoprivrede Agronomskog fakulteta u Zagrebu

Kakvo je stanje na tržištu traktora danas? Koliko se kupuju novi, a koliko stari traktori i je li kupovanje starih traktora loš potez za poljoprivrednike?

Može se reći da je stanje na tržištu traktora kod nas u velikoj mjeri uvjetovano općim stanjem u privredi i pomoći države pri kupnji novih traktora.

Najviše novih traktora je kod nas kupovano u periodu od 2006. do 2009. godine kada su bile i najveće državne potpore za kupnju mehanizacije i tada se kupovalo više novih nego što se uvozilo rabljenih traktora. Nakon što su prestale potpore, broj kupljenih novih traktora godišnje je bio u stalnom padu, a povećavao se uvoz rabljenih traktora iz zemalja EU, najviše iz Njemačke, Francuske i Italije, i taj trend se zadržao do danas.

Kupovina rabljenog traktora, pogotovo starog dvadeset i više godina, uvijek predstavlja veliki rizik jer je teško točno utvrditi u kakvom je stanju. Ipak kupnja rabljenog traktora ne mora biti loš potez. Većina poljoprivrednika koja nema sredstava za novi traktor i ne može ili ne želi ulaziti u kredite odlučuje se na kupnju rabljenog koji će ipak u većini slučajeva biti mlađi i moderniji od onog koji su do tada koristili.

Pri tome treba izabrati onaj koji će mu po cijeni i snazi najviše odgovarati i koji će moći najbolje iskoristiti.

Koliko je poljoprivredna mehanizacija danas važna za uspješnu i konkurentnu poljoprivredu?
 

Suvremena poljoprivredna proizvodnja danas je nezamisliva bez primjene odgovarajuće mehanizacije o čijoj učinkovitosti i racionalnosti korištenja u velikoj mjeri ovisi uspješnost poslovanja svakog poljoprivrednog gospodarstva, a time i konkurentnost na tržištu.

Svrsishodno opremanje mehanizacijom i maksimalno iskorištavanje njenih kapaciteta danas je jedna od najvažnijih preduvjeta za uspješnu poljoprivrednu proizvodnju, jer visoke cijene strojeva i opreme uz niske otkupne cijene poljoprivrednih proizvoda zahtijevaju od poljoprivrednika da maksimalno iskoriste njihove kapacitete jer u suprotnom visoki troškovi smanjuju profit i mogu uzrokovati gubitke.  

Kod nas se često govori kako naši poljoprivrednici kupuju preskupe traktore, a imaju malo zemlje zbog čega nisu konkurentni, često su previše kreditno zaduženi i često im traktori stoje kao "ukras"? Ima li u tome istine i koliko je tu bitno slušati struku?

 
Činjenica je da većina naših gospodarstava nema dovoljno vlastitih površina na kojima bi traktor bio dovoljno iskorišten.

Najskuplji stroj je onaj stroj koji ne radi i neracionalno je ulagati velika sredstva u mehanizaciju koja neće biti dovoljno iskorištena. Traktor je nužan stroj za rad u poljoprivredi i njegovim se korištenjem moraju stvoriti određena financijska sredstva koja će nakon određenog vremena omogućiti kupnju suvremenijeg traktora.

Da bi se to ostvarilo, traktor bi trebao raditi minimalno 800 sati godišnje, a na puno naših gospodarstava traktor radi svega stotinjak sati godišnje.

To nameće nužnost trezvenog razmišljanja pri kupnji traktora pri čemu kupca ne smije zanijeti izgled ili boja traktora, već treba voditi računa prvenstveno o njegovoj prikladnosti za gospodarstvo s obzirom na vrstu proizvodnje i moguću iskoristivost.

Struka će uvijek podržati ulaganje u mehanizaciju koja će omogućiti kvalitetnije obavljanje poslova u poljoprivredi uz bolje uvjete za rukovatelja, ali pri tome treba osigurati i zadovoljavajući stupanj iskorištenja.

prof. dr. sc. Dubravko Filipović, Zavod za mehanizaciju poljoprivrede Agronomskog fakulteta u Zagrebu
Kakve bi traktore i mehanizaciju trebali kupovati naši poljoprivrednici sa prosječnim posjedima zemlje?
 

U Hrvatskoj prosječna veličina gospodarstva iznosi oko 5 ha i takvo gospodarstvo najčešće posjeduje traktor snage 30 i više kW, što ukazuje da prosječna raspoloživa snaga po jednom hektaru iznosi preko 6 kW.

Za usporedbu, prosječna raspoloživa snaga traktora po jedinici poljoprivredne površine u  SAD-u iznosi oko 1 kW po hektaru korištenog zemljišta, u Njemačkoj oko 2 kW, a u Francuskoj oko 3 kW.

To ukazuje na nedovoljnu iskorištenost traktora na našim gospodarstvima, a još je lošija situacija s ostalom mehanizacijom jer da bi se isplatilo kupiti skupe strojeve kao što su kombajni i drugi strojevi treba imati znatno više raspoloživih površina.

Da bi gospodarstvo opstalo na tržištu, pri kupnji traktora i mehanizacije treba osigurati njihov zadovoljavajući stupanj iskorištenja. Mehanizaciju koju ne mogu dovoljno iskoristiti poljoprivrednici bi trebali nabavljati zajednički ili se koristiti uslugama drugih poljoprivrednika ili poduzetnika koji uz prihvatljive cijene obavljaju pojedine poslove.

Zbog čega kod nas ne postoje strojni prstenovi i zbog čega model zajedničke nabavke mehanizacije i korištenja ne uspijeva?


Strojni prstenovi su se počeli organizirati u Njemačkoj prije 50 godina, a kasnije su se proširili na još desetak zemalja zapadne, sjeverne i srednje Europe. U svim tim zemljama su poljoprivrednici ispočetka teško prihvaćali činjenicu da moraju zajedno nabavljati i koristiti mehanizaciju, ali su ubrzo uvidjeli prednosti. ž

Uz to su i pojedine države subvencionirale troškove organizacije, a neke i oslobodile od poreza prihode ostvarene od rada u okviru strojnih prstenova. 

Kod nas se krenulo s nagovaranjem poljoprivrednika na zajedničko nabavljanje i korištenje mehanizacije prije dvadeset godina preko savjetodavne službe, ali ta ideja nije baš pala na plodno tlo i do danas je manje ili više uspješno organizirano svega nekoliko strojnih prstenova.

Glavni razlog za to je nepovjerenje u zajedničko korištenje mehanizacije pri čemu većina naših poljoprivrednika smatra da će baš oni biti zakinuti pri tom udruživanju.

Za razliku od Hrvatske, u Sloveniji to funkcionira i uspješno radi oko pedeset velikih strojnih prstenova, uz još nekoliko stotina manjih strojnih zajednica koje zajednički koriste mehanizaciju za određene poslove u poljoprivredi.     

Koliko se danas kod nas primjenjuje neke napredne tehnologije u agraru poput dronova, satelita i slično. Pratimo li trendove?

Kao što sam već rekao jedino velike poljoprivredne kompanije su kod nas opremljene najmodernijom mehanizacijom i prate svjetske trendove pa tako i primjenjuju i napredne tehnologije u okviru kojih se koriste i dronovi za snimanje parcela i usjeva.

Te snimke se kasnije obrađuju posebnim softverima koji omogućavaju dobivanje podataka o stanju tla, prinosu pojedinih kultura, zakorovljenosti usjeva, prisutnosti bolesti i štetnika i druge važne informacije. Koristeći te informacije satelitski navođeni strojevi omogućavaju preciznu sjetvu, gnojidbu i zaštitu usjeva i na taj način se postižu značajne uštede u repromaterijalu i smanjuje negativni utjecaj poljoprivrede na okoliš, uz smanjenje potrošnje goriva i rada ljudi i strojeva što u konačnici znači i ekonomičniju proizvodnju.

Međutim, zbog visokih cijena takvih tehnologija potrebno je imati velike površine da bi se ulaganja u njih isplatila.

Možete li nam reći koliko ukupno u Hrvatskoj ima traktora (starih i novih) te koliko po jednom OPG-u dođe traktora?
 

Prošle godine je u Hrvatskoj bilo registrirano nešto više od 112 000 traktora od čega je svega 350 novih odnosno starih do godinu dana. Nešto manje od 2000 traktora je starih od jedne do pet godina, dok je preko 90% traktora starije od deset godina.

Tome treba pribrojiti još uvijek relativno veliki broj traktora koji nisu registrirani i za koje nema preciznih podataka.

Budući da je broj OPG-ova u Hrvatskoj oko 190 000, može se zaključiti da po jednom OPG-u dolazi manje od jednog traktora i to ukazuje da ima dosta OPG-ova koja ne posjeduju vlastiti traktor iz razloga što im ne treba za njihovu vrstu proizvodnje ili su zaključili da im je isplativije unajmiti mehanizaciju za obavljanje poslova. 

prof. dr. sc. Dubravko Filipović, Zavod za mehanizaciju poljoprivrede Agronomskog fakulteta u Zagrebu
Kako se kreću cijene traktora na domaćem tržištu jesu li one zadnjih godina rasle ili padale i da li naši poljoprivrednici imaju dostupne dobre kredite za nabavku?

Cijene traktora zadnjih godina rastu zbog više razloga. Jedan od glavnih razloga je što proizvođači traktora moraju ispuniti sve strožije kriterije o smanjenju emisije štetnih ispušnih plinova motora i sve te preinake na motorima imaju svoju cijenu.

Traže se i bolji ergonomski uvjeti u kabini traktora te su oni kod skupljih traktora dovedeni gotovo na razinu automobila više klase. Za nabavku skupih traktora većina poljoprivrednika je prisiljena uzimati kredit.

Poznato je da su krediti u našoj zemlji u pravilu nepovoljniji u odnosu na zemlje s višim kreditnim rejtingom, pa tako i oni za nabavku mehanizacije. Zbog toga je od presudne važnosti pomoć države putem potpora ili pomoći pri korištenju sredstava iz EU fondova.       

Koliko godišnje Vaš fakultet na tržište pošalje završenih agronoma specijaliziranih za poljoprivrednu mehanizaciju i da li oni lako nalaze posao?

Prelaskom na sustav studiranja prema Bolonjskom procesu studentima Agronomskog fakulteta je ponuđen znatno veći broj studija i usmjerenja nego ranije tako da je broj završenih agronoma koji završavaju studij mehanizacije relativno mali, oko desetak, zavisno kako koje godine.

S obzirom na taj manji broj agronomi specijalizirani za mehanizaciju relativno lako nalaze posao pod uvjetom da su spremni raditi ne samo u Zagrebu nego i u manjim mjestima.

Najveći dio se zapošljava u tvrtkama koje se bave proizvodnjom, prodajom i održavanjem poljoprivrednih strojeva i opreme, ali dio njih radi i u tvrtkama koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom, konzultacijskim tvrtkama, u srednjim poljoprivrednim školama, savjetodavnoj službi, te državnoj i lokalnoj upravi.

Možemo se pohvaliti da neki od naših završenih studenata rade na visoko pozicioniranim mjestima u velikim domaćim kompanijama, kao i u predstavništvima stranih kompanija.  


 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje