Milan Krkobabić, ministar bez portfelja u Vladi Srbije, zadužen za regionalni razvoj

U tri godine ćemo pokrenuti 500 zadruga u 500 sela

Agrovijesti
Milan Krkobabić, ministar bez portfelja u Vladi Srbije, zadužen za regionalni razvoj Fotografija: Vlada Srbije Pogledajte galeriju
Milan Krkobabić, ministar bez portfelja u vladi Srbije, zadužen za regionalni razvoj, u intervju tjedna govori o mjerama koje će poduzeti kako bi mladi ostali živjeti i raditi na selu, te pokrenuli gospodarski razvoj.

Vlada Srbije i Vi započeli ste razvojni projekt u kojem planirate u tri godine pokrenuti ili revitalizirati 500 zadruga u 500 srpski sela. Što želite s tim projektom?

Vlada Srbije pokreće novu razvojnu politiku uravnoteženog regionalnog razvoja, što je imperativ kako bi se u budućnosti dobila bitka za ruralne prostore koji su, kako kod nas u Srbiji, tako i kod vas u Hrvatskoj, sve napušteniji. Rješenje za opstanak sela i poljoprivrede nalazi se u udruživanju proizvođača i u osnivanju zadruga. Od 4.700 sela u Srbiji, 1.200 lagano nestaje i upravo zbog toga treba poduzeti praktične i konkretne mjere kako bi mladi ostali da žive i rade na selu.

Kad sam pokrenuo ovaj projekt ključno je bilo definirati organizacijski oblik tj. kako na najbolji način pokrenuti privrednu aktivnost na prostorima koji su sve prazniji i odakle nam odlazi stanovništvo. Zadruge u EU savršeno funkcioniraju, a i mi imamo dugo tradiciju, koja se na žalost, kroz godine izgubila. Pokretanje 500 poljoprivrednih ili zemljoradničkih zadruga samo je jedan dio šire strategije, jer imamo u planu u budućnosti raditi i na razvoju socijalnih, kulturnih, uslužnih, radničkih zadruga. Konačno i štednokreditnih, koje bi trebale financirati ove nabrojane, kao što to je to praksa u brojnim razvijenim EU zemljama, gdje one sjajno funkcioniraju i nemaju veze s našim poimanjem i shvaćanjem zadruga. Zadrugarstvo je legitiman oblik vlasništva, a zadruge jako dobar oblik organizacije proizvođača, koji udruženi mogu napraviti više nego samostalno kao usitnjeni mali proizvođači. Na našim prostorima zadruge imaju dugu povijest, a dovoljno je reći da je primjerice još u 19 stoljeću u Bačkom Petrovcu, koji je tada bio dio Austro-Ugarske monarhije, osnovana treća zadruga u svijetu. Želimo zadrugarstvo postaviti na noge kao jedan važan vid gospodarske aktivnost, a odlučili smo krenuti od poljoprivrednih. To je naš početak bitke za selo, možda i za manje varošice koje nam ostaju sve praznije jer nam mladi napuštaju ruralne prostore i odlaze prvo u velike gradove, a mnogi potom i u inozemstvo. Želimo stvorite uvjete da se mladi mogu odlučiti ostati živjeti na selu i pošteno živjeti od svog rada.

Ovih 500 zadruga se odnosi na sve oblike zadruga ili samo na poljoprivredne?

Krećemo prvo s razvojem zemljoradničkih zadruga, a potom i ostalih. Ovih 500 se odnosi na poljoprivredne.

Vi ste poznati i kao jedan od voditelj projekta dovođenja ureda pošte u brojna srpska manja sela?

Milan Krkobabić, ministar bez portfelja u Vladi Srbije, zadužen za regionalni razvoj
Znate kako mi ne možemo sve gledati kroz kunu ili dinar, postoji i nešto više od toga. Kada smo radili otvaranje pošta u malim srpskim selima prvo smo utvrdili da u čak 16 općina u Srbiji nema poslovnih banaka jer se one vode isključivo profitabilnošću. Ako nemaju računice i zarade one ne otvaraju poslovnice. Ali to ne znači da umirovljenici, ljudi od 70 ili 80 godina ne trebaju podizati svoje mirovine, plaćati račune i sl. Osim pošta pokrenuli smo i model dovođenja zdravstvenih usluga, doktora u manja sela, a radim i na tome da državni službenici obilaze ljude na selu i izlaze im u susret te im pomažu u rješavanju njihovih administrativnih problema. Smatramo i da ne smijemo ukidati škole, pa makar u nekoj školi imali i jednog učenika, jer se ne smije sve gledati kroz računicu da li se nešto isplati ili ne.

Plan je da država izdvoji u 3 godine 25 milijuna eura za razvoj 500 zadruga? Na koji način ćete davati novac po kom modelu?

Krenuli smo od toga da mi danas imamo u Srbiji oko 4700 sela te da ima oko 1500 poljoprivrednih zadruga od kojih nekih 1000 posluje redovito. Imamo oko 500 sela koja mogu biti ključna za pokretanje projekta, a krećemo od juga i najnerazvijenijih općina gdje je situacija najteža. Plan nam je i da napravimo jednu zadrugu u okolici Beograda. Ove ćemo godine napraviti ogledne primjere zadruga i krenuti u prikupljanje iskustava te cijeli projekt u hodu razvijati. Sve ono što nas koči, a često su to zakonska rješenja, nije razlog da ne krenemo u posao te da u hodu mijenjamo sve što je potrebno kako bi uspjeli pokrenuti gospodarski razvoj na selu. Ja sam jako uporan čovjek, što se vidi i po tome da sam u kratkom roku u 52 sela otvorio 52 pošte i da su svi oduševljeni tim projektom.

Novim ćemo zadrugama bespovratno davati 50.000 eura, a postojećim koje već rade do 100.000 eura. Naš zakon dozvoljava da više od 5 fizičkih osoba formira poljoprivrednu zadrugu i krene u posao. Želimo tako napraviti specijalizirane zadruge koje se bave proizvodnjom malina, višanja, povrtlarskih kultura, stočarstvom, proizvodnjom mlijeka, sira i dr. Zadrugari koji pokrenu osnivanje nove zadruge morat će simbolično uložiti do 100 dinara. Navest ću vam jedan konkretan primjer. U općini Knjaževac država je već poljoprivrednicima dala osnovno stado od 500 koza, a neka domaćinstva imaju po 50 koza, što je pristojna startna pozicija. Sad želimo da oni kroz zadrugu krenu u izgradnju tri mini mljekare koje ćemo financirati te da u budućnosti naprave organiziranu proizvodnju i brend knjaževačkog kozjeg sira. 

Znači smatrate kako jedino udruženi proizvođači mogu postati profitabilni i konkurentni?

Ključno je što mi imamo jako usitnjene posjede. Tako na jugu Srbije prosječno domaćinstvo ima oko 2,5 ha, u centralnoj Srbiji je to oko 5, a u Vojvodini oko 10,9 ha. Tako mali posjed nije garancija da možete imati konkurentne robne proizvođače, već imate poljoprivrednike koji su izloženi silama prirode s jedne strane, i svim tržišnim nepodopštinama s druge. Pritom mislim na nakupce, prekupce, koji ih koriste i vrlo često ne plaćaju robe. Kroz model udruživanja želimo da postanu pravi i konkurentni robni proizvođači. U Srbiji je oko 631.000 takvih malih domaćinstava, a na njima radi oko 1,4 milijuna ljudi. To je ogromna armija ljudi i zbog toga taj segment zaslužuje posebnu pažnju. To je ideja i to je temelj, kako bi stvorili moderno zadrugarstvo te osnove za novu vrstu ekonomija i na ovaj način stvorili uvjete da mladi dobiju želju da ostanu ili se vrate na selo i krenu u proizvodnju. Isto tako i da oni koji zbog procesa restrukturiranja ekonomije ostaju bez posla, dobiju otpremninu te da se možda vrate u svoja sela i krenu s novim životom. Što imamo od toga da imamo nezadovoljnog čovjeka koji živi u neboderu, od nekog minimalca, a možda negdje ima zemlju, posjed i mogao bi krenuti s nekom proizvodnjom.

Iza ovog stoji cijela Vlada? Jeste li usklađeni sa ministarstvom poljoprivrede i agrarnom politikom?

Milan Krkobabić, ministar bez portfelja u Vladi Srbije, zadužen za regionalni razvoj

Naravno mi imamo koordinacije na kojima usklađujemo politike i dogovaramo provođenje ovakvih projekata za koje je potrebna i suglasnost ministarstva financija, privrede, poljoprivrede te je potrebno izdvojiti sredstva.

Znači imate već spremno 25 milijuna eura?

Da u iduće tri godine, planiramo prosječno godišnje izdvajati oko 8 ili 9 milijuna eura za ovaj projekt.

Novac za zadruge dajete planski i za propisane svrhe? Može li se dogoditi da se on nenamjenski potroši?

Novac za zadruge trošit će se planski i isključivo za svrhu pokretanja proizvodnje, a to znači nabavu stada, podizanje mini mljekara, skladišta, hladnjača i slično. Država će strogo kontrolirati da li se novac namjenski troši i plaćat ćemo iz državnog trezora opremu i zadruge neće moći uzeti novac za pokrivanje dugova, operativno poslovanje nego samo i isključivo za razvoj te investicije u poslovanje. Osim države u projekt je uključena i lokalna samouprava, koja je jedan od supotpisnika ugovora i koja mora znati da li je neka zadruga u skladu sa planovima razvoja te općine i je li opravdana. Isto tako lokalna samouprava će sudjelovati u pripremi bazični stvari od administrativno-tehničkih do toga da pomaže zadrugarima u izradi biznis plana, pomaganju oko izdavanja dozvola i sl. Predsjednici općina preuzimaju na sebe jedan dio obvez i odgovornosti da projekt uspije. Mi danas u selima imamo stare zadružne domove, domove kulture koji propadaju ili se više ne zna tko je vlasnik i kome pripadaju, a sve to želimo da dobiju lokalne zadruge koje osim gospodarske aktivnost imaju i društveno važnu ulogu u razvoj sela i ruralnih sredina. Ovo je jedan veliki projekt ne samo ove Vlade, nego i nekih budućih, a dobili smo podršku i Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), a imamo snažnu podršku medija. Promoviramo jedan od temeljnih zadružni principa a to je neutralnost – i prema političkim opcijama, vjeri, rasi, spolu dakle postoji samo čovjek, zadrugar koji želi da radi za boljitak svog sela, države.

Kakva je situacija u srpskim selima sad, koliko ih je praznih, napuštenih?

Trend je zastrašujući. Imamo podatak da godišnje 40.000 više umire nego što se rodi. Stara smo nacija, a nešto se u zadnje vrijeme počelo popravljati. Iako je vidljivo da nam sela nestaju i ruralni prostori ostaju prazni. Zato i kažem da je ovo bitka za selo i varošice, a možda i za neka veća mjesta..

Kroz projekt 500 zadruga planirati zaposliti mlade, obrazovane stručne ljude?  

To je jedan aspekt. Postoje dvije ključne stvari, a to je da zadruga mora funkcionirati na modernim principima profitabilnost i konkurentnosti, te težiti investiranju, usavršavanju proizvodnje, ali i imati društvenu odgovornost – dakle da bude pokretač osnivanja sportskih klubova, folklora i rada u zajednici. Drugo je da ih moraju voditi stručni ljudi jer je danas znanje i nove tehnologije pokretač razvoja ekonomije. Zaposlit ćemo mlade agronome, ekonomiste, tehnologe, veterinare i slično.

Želimo ih pristojno platiti i taj troška će financirati država, tako da te plaće budu motivirajuće te da mladi stručni ljudi žele živjeti i raditi na selu. Ništa ne izmišljamo nego smo vidjeli kako to funkcionira u razvijenim zemljama u kojima je zadrugarstvo i kooperative motor razvoja ruralnih sredina. Vjerujem da ćemo tako dio mladih maknuti sa zavoda za zapošljavanje ili ih „spasiti“ da nam ne odlaze trbuhom za kruh izvan zemlje.

Pozitivno je u ovom projektu i to što će se jedan veliki dio usitnjene proizvodnje staviti u legalne tokove, stvoriti velike količine, niže cijene, ujednačena proizvodnja, stvaranje brendova?  

Milan Krkobabić, ministar bez portfelja u Vladi Srbije, zadužen za regionalni razvoj
Upravo tako to nam je cilj i želimo da poljoprivreda ide u tom pravcu. Sve će se plaćati preko računa, a ono što je bitno da netko tko ima 2,5 hektara ne može proizvoditi, prodavati, uvoditi nove tehnologije i sve to raditi sam s malo novca. Ovako udruženi to će biti izvedivo i lakše. Želimo raditi specijalizirane zadruge koje će kasnije biti povezane vertikalno i horizontalno te želimo stvoriti mrežu razvijenih složenih zadruga. Nemoguće je da ministar poljoprivrede pregovara sa 631.000 gazdinstva oko agrarne politike, politike cijena, budućih pregovora sa EU i slično. Ali kad napravimo moderne zadruge onda će to sve biti lakše. Isto tako želimo poticati pozitivnu diskriminaciju na način da područja koja su nerazvijena budu stimulirana kroz niži PDV, manja davanja na rad i da im smanjimo troškove ili da imaju prednost kod javne nabave odnosno isporuke državnim institucijama, školama, javnim poduzećima robe koje proizvode.

Hoćete li u tom smisli imati i čvrst stav u pregovorima sa EU koja često stavlja zabrane za mjere koje su netržišnog karaktera poput ovih koje ste naveli?  

Odgovorit ću Vam iskreno, sve zemlje u našoj regiji kada su pregovarale ili pregovaraju sa EU kad im ona kaže da skinu kaput oni skinu i košulju. Branit ćemo naša rješenja čvrstim argumentima jer je logično da primjerice vaši proizvođači sa otoka npr. Paga koji proizvode odličan paški sir imaju određene privilegije u odnosu na uvozne robe jer su to krajevi u kojima je teško proizvoditi i imaju strašno visoke transportne i druge troškove. To je jak argument koji nitko ne može lako oboriti.

Kod nas u Hrvatskoj i dalje postoji otpor prema zadrugarstvu kao reliktu prošlosti. Kako ćete taj mentalni problem ljudi koji se boje ovakvog udruživanja slomiti i promijeniti?

U brojnim razvijenim EU zemljama, recimo Italiji poljoprivrednici su članovi nekoliko zadruga i sve funkcionira. Znam da je to možda kod nas problem, ali ja sam ovih dana bio u Čačku u zadruzi koja se bavi voćarstvom i u kojoj je 20-tak zadrugara od 20 do 78 godina koji imaju od 3 do 30 hektara. Oni imaju zajedničku hladnjaču od 1200 tona, svu robu izvoze, imaju suvremenu opremu za sortiranje i mladog stručnog voditelja zadruge. Ostao sam fascinirani i vjerujem da možemo prevladati taj otpor i strah u kratkom roku. Ako uspijemo na par oglednih zadruga, brzo će i drugi krenuti da se udružuju. Ono što je bitno je da svi političari, posebice lokalni moraju zdušno braniti zadrugarstvo, kao kad brane svoje opcije u izbornim kampanjama. Moraju hodati po selima s transparentima „Volim zadrugu“, „Pokrenimo zadruge“, a sve s ciljem da spasimo naša sela. 

Mi kroz ovaj projekt ne ugrožavamo kombinate, niti velike poljoprivrednike, a posebno ne trgovce kojima će lakše biti da imaju velike količine robe na jednom mjestu ujednačene količine, kvalitete i kontinuiteta.  

Što ste po struci i iz koje stranke?

Po struci sam diplomirani ekonomista i predsjednik sam Partije ujedinjenih penzionera Srbije (PUPS).U politici sam od  2006 godine. Karijeru sam započeo u Kreditnoj banci Zagreb i veći dio karijere bavio sam se financijama. Bio sam zamjenik gradonačelnika Beograda a zatim generalni direktor Pošte Srbije. Moram se pohvaliti da smo u Poštama Srbije ostvarili  impresivne poslovne rezultate. Startali smoi sa 10 milijuna eura neto dobiti,15.000 zaposlenih i 1500 ureda. U periodu od 4 godine  uspjeli smo neto dobit podići na 25 do 30 milijuna eura  i da pri tom zadržimo sve zaposlene. Naša partija  je koalicijski partner Srpske napredne stranke sa kojom čini parlamentarnu većinu.

 

 

 

 

  • Avatar
    ministar 20. Lipanj 2017. u 17:39 sve mi je više i više žao što nismo jedna država....hahahah
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje