Iako je puno više onih koji će reći kako se u tvornici pod vedrim nebom baš ništa ne isplati, pogotovo oni kojima je nedavni mraz već „obrao“ polja, vinograde i voćnjake, s pravim kulturama na "pravom mjestu" - u koje treba ukalkulirati i stručnu podršku, prave agrotehničke mjere i kvalitetan sadni materijal pa tek onda i vremensku lutriju - još uvijek ima biznisa na kojima se u Hrvatskoj može zaraditi. Kad već ne možemo proizvesti dovoljno mrkve, luka, salate, kupusa, cvjetače, celera, rajčice i drugih povrtnih kultura, koje su prema ekspertnim procjenama Savjetodavne službe i dalje dohodovnije od kukuruza i pšenice (ali "preferiramo" one iz uvoza), pametni pojedinci koji ne robuju navikama i poticajima polako mijenjaju vizure hrvatskih njiva kakve poznajemo. Odjednom na njima sve jače mirišu i kamilica i lavanda, sezonci beru jagode i šparoge i na sve više domaćih hektara, a ni po smilje se više ne mora samo u "krivolov" u dalmatinski kamenjar, putevima koza i ovaca. Ovisno je li riječ o trajnim, višegodišnjim ili jednogodišnjim nasadima, nema ulaganja od nula kuna ni s "nula" rada. No proizvođači jagodičastog i bobičastog voća, drvenastih kultura, ljekovitoga bilja, orašastih plodova... i dalje su dobitnici kad se na kraju godine podvuče crta, iako ih je većina i dalje prepuštena vlastitom snalaženju na tržištu. A čeka se i konačna, dugoročna, sveobuhvatna prva hrvatska poljoprivredna strategija. 

Pixabay

Kamilica je svakako „in“ kultura

Nakon lanjske malo lošije godine, ova je iznimna po kvaliteti, a otkup svake godine zagarantiran i prije sjetve, tvrdi suvlasnik Herbee iz Špišić Bukovice Danijel Poslek. Kamilica je postala glavna kultura u tom kraju čemu govori u prilog već 350 hektara, gotovo dvostruko u odnosu na dvije godine ranije kada je u tom kraju kraljevao duhan. Po hektaru se ovih dana žanje oko 800 kilograma vrhunske kamilice koja će ratarima donijeti 10-ak tisuća kuna zarade. Ulaganja u sjeme i obradu tla nisu velika, jedino što svaki poljoprivrednik mora imati svoju sušaru i strojeve za branje što su ulaganja od oko 100.000 kuna. No već s površinom od oko 10 ha vrate se u godinu dana, objašnjava Poslek ističući kako je najzahtjevniji dio posla kamilicu pobrati na vrijeme, u 20-ak dana kako se ne bi osula. S hrvatskih njiva nadaleko je cijenjena po kvaliteti, ekološka, pa svih 100% proizvodnje završava u izvozu za potrebe njemačke Martin Bauer grupe - i u poznatoj marki čajeva Lipton.

Prema kalkulacijama Savjetodavne službe, smilja je sve više i pod trajnim nasadima koji donose oko pet kilograma cvijeta po grmu, ukupno oko 7-8 tona svježih ili 3,5-4 tone suhih cvjetova po hektaru. Otkupna cijena varira u sezoni od devet do 22 kn/kg svježeg cvijeta, dok se od proizvodnje eteričnog ulja dobiva i 1700 eura po kilogramu, odnosno 8 do 12 kg ulja po hektaru. Proizvodnja ljekovitog i aromatičnog bilja je visokovrijedna proizvodnja, uz veći povrat od tradicionalnih usjeva, mogućnost dužeg skladištenja, manju opasnost od štetnika i bolesti, mogućnost uzgoja kao međuusjev, na manjim površinama i prodaju u manjim količinama. Bilo da je sirovo ili prerađeno, traženo je kroz farmaceutske proizvode, biljne lijekove, čajeve, alkoholna pića, slatkiše, kozmetiku, dodatke prehrani, insekticide…, čime se bruto dobit povećava za 64, a negdje i 700%.

Pixabay

I grah je sve traženiji

Udruženi u zadrugu Domaće blago, požeško-slavonski poljoprivrednici, bivši ratari i mljekari, shvatili su i benefite graha, kojega godišnje u Hrvatsku iz Kirgistana, Gruzije, Etiopije, Turske, Kine, Argentine… uvezemo za više od 10 milijuna eura. Ove godine grah će zasaditi već na 800 ha. No da li i dovoljno da Hrvati konačno uvide razliku između domaćeg graha, koji se ne kuha ni sat, i starog iz uvoza koji se ni namakanjem ne kuha manje od četiri-pet sati, kako tvrdi Dragutin Dukić, čelnik zadruge. Kad se na kraju oduzmu svi troškovi, po hektaru je zarada i 22.000 kuna, a prodaju li ga samostalno na tržnici i dva do tri puta više. Za usporedbu, bruto dohodak za hektar pšenice iznosi 300-tinjak kuna.

Mladi poljoprivrednik Marijan Balić iz Ilače hvali češnjak. S njime je više rizika i financijskih ulaganja, više posla nego s ratarskim kulturama. No računica je i tu jasna. Ovisno o kanalima prodaje, izračunali smo kako hektar češnjaka donosi i 80-ak tisuća kuna bruto dohotka.

Osjetljivo bobičasto voće, kad je riječ o jagodi, može donijeti i 230 tisuća, a borovnica i 370 tisuća kuna po hektaru. Isplati se i kruška, s kojom Hrvatska ne pokriva ni 10% vlastitih potreba, a donosi oko 28.000 kuna po hektaru, a breskva u priobalju 60-ak tisuća kuna. I orasi i lješnjaci nepravedno su zapostavljeni, dok nam Kristijan Jelaković iz Savjetodavne službe otkriva i sve veću zainteresiranost Hrvata za nasade pitomog kestena koji se šire po Istri te od Siska prema Kostajnici. No trenutačno je najveći problem naći dobar sadni materijal. Nema dovoljno sadnica na tržištu za veću proizvodnju pa je većina plantaža na bazi kultiviranog divljeg kestena. Ta sve popularnija, k tome i bezglutenska voćka, traži manja ulaganja u odnosu na masline, smokve, jabuke…, u puni rod dolazi tek u 15. godini, ali je u konačnici i dobit veća – oko 80 tisuća kuna po hektaru.

Pixabay

Na slavonskim oranicama i „zeleno“ zlato - šparoga

Pozivamo gradonačelnika Milana Bandića da nam u Zagrebu ustupi prodajna mjesta, kakva imaju i jagodari, da čitavoj Hrvatskoj pokažemo kako izgleda prava, domaća, kvalitetna šparoga u odnosu na one kakve im se, druge ili treće kategorije, prodaju u trgovačkim lancima. U šparogi je budućnost hrvatske poljoprivrede – kaže Mirko Bošković, upravitelj poljoprivredne zadruge Vinkovačka šparoga.

Dosta su Hrvati hodočastili u berbe u Njemačku, objašnjava taj poljoprivrednik iz Cerne. Po jednom hektaru u Slavoniji u vrijeme berbe, koja traje od početka travnja do početka lipnja, u prosjeku treba osam berača, koji šparoge beru dva puta na dan, jedino što je, mora se priznati, nadnica zasad i dvostruko manja. No treba znati da se kilogram šparoge vani na početku sezone prodaje i po 20 eura, i ni na kraju sezone nije manje od 9,74 eura, dok uvozni lobiji u Hrvatskoj već na početku sezone ruše cijene i na 15-ak kuna za kilogram u otkupu, a u maloprodaji je 30-ak kuna.

"Na uređenom tržištu to bi bilo nemoguće. Ono bi štitilo domaće proizvođače i pojačalo kontrolu uvozne i upitne robe. Isto će se dogoditi i s lubenicama", tvrdi Bošković.

No šparoga je svejedno „kraljica“, koju zadrugari na čelu s Boškovićem proizvode već na 80-ak hektara. Kupili su i hladnjaču i sortirnicu, a cilj im je najmanje 150. Planiraju uvesti i neke kasnije sorte te cjenjeniju bijelu šparogu, koje se uz navodnjavanje po hektaru dobije i 14 tona, a zelene oko 5,4 tone. Vijek nasada šparoga u prosjeku je 15 godina, prva pozitivna godina je treća, a tek u četvrtoj i petoj godini ulaze u puni rod. Ulaganja po hektaru su oko 106 tisuća kuna (u što su uračunati i sadni materijal i zemlja), oko 1000 eura po godini, da bi se u konačnici ostvario bruto dohodak od 55 do 85 tisuća kuna. Već su 30 tona prodali PIK-u Vinkovci, a spremaju se i na intra tržište EU. Računaju i na novac iz Programa ruralnog razvoja RH, no žalosni su što banke u nas još uvijek ne prepoznaju i slabo se odlučuju kreditirati mlade, tek osnovane poljoprivredne tvrtke. 

15 najprofitabilnijih kultura u Hrvatskoj

kalkulacija prinosa i dohotka po hektaru

Pixabay

Pixabay

Pixabay

Pixabay

Pixabay

Pixabay

Pixabay

Pixabay

Pixabay

Pixabay

Pixabay

Fragaria

Pixabay

Pixabay

Pixabay