Agrosavjeti

Pojava potkornjaka u dalmatinskim borovim šumama

Agrosavjeti
Drv oštećeno potkornjacima Fotografija: Pixabay
Nedavni događaji vezani uz sušenje borova u Park šumi Marjan ukazali su na problem pojave potkornjaka u sastojinama i kulturama mediteranskih borova u privatnom i državnom vlasništvu, duž jadranske obale od Dubrovnika do Zadra te u dalmatinskom zaleđu (Submediteranu).

Nedavni događaji vezani uz sušenje borova u Park šumi Marjan ukazali su na problem pojave potkornjaka u sastojinama i kulturama mediteranskih borova u privatnom i državnom vlasništvu, duž jadranske obale od Dubrovnika do Zadra te u dalmatinskom zaleđu (Submediteranu).

OPĆENITO O POTKORNJACIMA

Potkornjaci (Scolytinae), potporodica kukaca iz reda kornjaša (Coleoptera), veličine 1-8-mm, jajolikog, okruglog ili vretenastog tijela žive pod korom  ili u drvu  stabala. Spadaju u fiziološke i tehničke štetnike. Ispod kore rade hodnike koje dijelimo na materinske i larvalne, a oblik hodnika važan je determinacijski element. Potkornjaci imaju potpunu preobrazbu, tj. 4 stadija razvoja: stadij jaja, ličinke, kukuljice i imaga (odrasli kukac).

Ženka nakon rojenja radi materinski ili centralni hodnik, duž čijeg ruba polaže pojedinačno jaja. Iz jaja izlaze ličinke koje rade posebne hodnike, pod određenim kutom od centralnog, ovisno o vrsti. Kukulje se na kraju larvalnog hodnika, iz kukuljice izlazi odrasli kukac (imago) i sam radi izlaznu rupu za van.

Prvenstveno su sekundarni štetnici što znači da napadaju stara, fiziološki oslabljena, bolesna ili oštećena stabla, ali u određenim okolišnim uvjetima prelaze u primarne štetnike te napadaju zdrava stabla. To se obično događa nakon kalamiteta izazvanih olujama, snijegom, gromom, požarom ili nakon jakih napada drugih štetnih organizama. Šume u kojima se tijekom života nisu provodili nužni uzgojni radovi ili su nepravilno provedeni, kulture (umjetno podignute sastojine), naročito monokulture, podložnije su napadima.

Potkornjaci mogu uzrokovati sušenje cijelih stabala, u većim napadima i kompletnih sastojina te umanjuju vrijednost drvne mase. Smatraju se najznačajnijim štetnicima drva, naročito četinjača.

POTKORNJACI U DALMACIJI

Dr. sc. Milan Pernek, dipl. ing. šumarstva, predstojnik Odjela za zaštitu šuma i lovstvo pri Hrvatskom šumarskom institutu u Jastrebarskom, u suradnji s djelatnicima Park šume, proveo je istraživanje Park šumi Marjan.

Iako se na početku sumnjalo na borovu nematodu (Bursaphelenchus xylophilus,Steiner&Buhrer, 1934), istraživanje je pokazalo da je uzročnik sušenja mediteranski potkornjak, Orthotomicus erosus, vrsta koja inače obitava u borovim šumama i zajedno s različitim gljivama, ostalim kukcima i drugim organizmima sudjeluje u ubrzavanju procesa raspadanja drvne tvari i kruženje hrane u prirodi. Uslijed neke vrste stresa (suše, djelovanja vjetra i oluja, požara i sl.) na oštećenim stablima brojnost populacije raste, a time i potreba za hranom pa napada i zdrava stabla. Napadnuta stabla mogu biti različite starosti, od mladih do starih stabala. Prema riječima dr. sc. Milana Perneka, radi se o kompleksnom problemu nastalom zbog klimatskih promjena zbog kojih se klimatski ekstremi događaju sve češće i s težim posljedicama i smatraju se ključnim za nastanak zaraze. U slučaju Marjana ekstremna suša i visoke temperature izazvale su pojačanu pojavu potkornjaka i sušenje stabala.

Orthotomicus spp. nije jedini rod potkornjaka koja napada mediteranske borove. Jako je bitno poznavati biologiju pojedine vrste kako bi se pravovremeno poduzele mjere.

U priobalju i dalmatinskom zaleđu dominiraju rodovi: Tomicus spp. (T. destruens, T. piniperdaT. minor), Orthotomicus spp. (O. erosus, O. laricans…)Ips spp. (I. sexdentatus) i Pityogenes spp.(P. quadridens, P. bidentatus, P. calcaratus, P. calcographus).

Primorski borov srčikar (Tomicus destruens, Wollason, 1865) ima dvije do tri generacije godišnje, kod nas obično dvije. Odrasli kukci ulaze u srušena i oštećena stabla već tijekom jeseni i zime kad se i događa i glavno ubušavanje, a roje se u travnju i svibnju te mladi kukci izlaze u lipnju i odlaze na dopunsko žderanje na mlađe izbojke. Početkom jeseni ponovo se ubušuju i roje (razmnožavaju). Ugrožene su opožarene površine.

Veliki borov srčikar (Tomicus piniperda, Linnaeus, 1758) roji se u veljači, u hladnijoj godini u ožujku. Prag rojenja mu je 8°C. Krajem svibnja napušta hodnike, a ženke idu na regeneracijsko žderanje na prošlogodišnje izbojke te polažu manji broj jaja iz kojih do zime izađu imaga.

Iz zimske generacije jaja izlaze mlada imaga i ubušuju se u mlade izbojke na krošnji (dopunsko žderanje). Pred zimu zavlače se pod koru na glavi korijena i tako prezime.

Mali borov srčikar (Tomicus minor, Hartig, 1834je kod nas najčešći na crnom boru gdje najradije napada granjevinu i mlađa stabla glatke kore. Može imati jednu ili dvije generacije godišnje, ovisno o klimatskim prilikama.

Šestozubi borov potkornjak (Ips sexdentatus, Börner 1776ima do 6 generacija godišnje, ovisno o temperaturi i ostalim klimatskim prilikama. U Hrvatskoj prisutne su dvije generacije godišnje, u travnju i srpnju. Roji se iznad 20 °C, imago preživi do -19 °C, a ličinka do -9 °C. Imago može letjeti do 50 km. Čest je u nagorenim, još živim stablima borova.

Mediteranski potkornjak (Orthotomicus erosus, Wollaston 1875) ima godišnje 2-7 generacija, ovisno o temperaturi. Dvije generacije uobičajene su u Turskoj, Francuskoj i Maroku. U Tunisu su pronađene 3-4 generacije, a u Izraelu 3-5, u obalnim područjima Izraela do 7 generacija. U Europi su zasad utvrđene dvije generacije. Vrijeme razvojnog ciklusa traje 26-76 dana, prosječno 35 dana za jednu generaciju. Prezimljavaju o stadiju imaga (odrasli kukac), aktivni su u rasponu temperatura 14-38 °C, iako postoje primjeri da aktivnost počinje već kod 12 °C. U Hrvatskoj vrsta nije dovoljno istražena.

Dvozubi borov potkornjak (Pityogenes bidentatus, Herbst 1783) napada razne vrste borova i može napraviti značajnije štete. Ima dvije generacije godišnje, roji se u kasno proljeće i ponovo ljeti. Iz ovog roda još nalazimo P. quadridens,  P. bistidentatus P. calcaratus (vrsta koja je najčešća na primorskom i alepskom boru).

SIMPTOMI ZARAZE

Kod napada potkornjaka, napadnuta stabla lako je uočiti tek kad zaraza uznapreduje - pojedinačna stabla ili skupine stabala karakteristične crvenkaste krošnje, odlupljene kore na različitim dijelovima krošnje i debla, s izlaznim rupama primjetnim na kori, a nekad i smolnim tuljcima.

Početak napada zdravih stabala je teško uočljiv, pogotovo ako je napad samo u gornjim dijelovima krošnje. Prvi simptomi su promjena boje iglica (iglice polako gube jaku zelenu boju i postepeno prelaze u žutosmeđu).

Ovisno o vrsti, simptomi se mogu javiti na različitim dijelovima debla ili krošnje, a kod mladih može biti napadnuto cijelo stablo. Klimatski uvjeti se mijenjaju, zime su blaže i toplije što pogoduje ranijoj pojavi štetnika.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje