Agrosavjeti

Što treba znati pri planiranju plodoreda

Agrosavjeti
Oranje Fotografija: Pixabay
Čuvanje plodnosti tla na oranicama ostvaruje se dobrim gospodarenjem na gospodarstvu, a pri tome se veliki značaj pridaje dobrom planiranju plodoreda, posebno u ekološkoj proizvodnji.

U ekološkom ratarenju, u strukturi plodoreda, krmne i leguminozne biljke odnosno usjevi za zelenu gnojidbu zauzimaju najmanje 20% obradivih površina, a strnine ili okopavine ne smiju obuhvatiti više od 50%. Pri tome treba koristiti biljke s različitom dubinom zakorjenjivanja, različitom potrošnjom i potrebama za pojedinim hranjivima.

Plan plodoreda ne može se preuzeti ni kopirati, već se mora u potpunosti prilagoditi uvjetima svakog pojedinog gospodarstva, vrijednosti usjeva za održavanje plodnosti, sposobnosti čuvanja hranjiva, mogućnosti suzbijanja štetnih organizama (korovi, bolesti i štetnici) te o raspoloživosti radnom snagom i mehanizacijom.

Vrste i sorte koje čine plodored su one:

koje su tražene na tržištu,

čijoj proizvodnji proizvođač ima dovoljno znanja i iskustva,

za čiju proizvodnju postoji raspoloživa oprema,

za koje se način gnojidbe i obrade može prilagoditi tipu zemljišta i ostalim lokalnim agroekološkim uvjetima,

za koje postoji dovoljno radne snage na gospodarstvu,

čiji se optimalni rokovi sjetve i berbe uklapaju u optimalan raspored korištenja prirodnih i ljudskih resursa na gospodarstvu,

čija se proizvodnja uklapa u raspoloživi proračun gospodarstva, a obećava ekonomičnost.

Razvojem ekološke proizvodnje došlo je do širenja zapostavljenih ili uvođenja novih vrsta u nova područja proizvodnje, poput: pira-poznatog i kao dinkel, krupnik ili spelta (Triticum spelta), tritikale (Triticosecale), heljda (Fagopyrum esculentum), lan (Linum usitatisimum), štir (Amaranthus sp.), kinoa (Chenopodium quinoa), batat (Ipomoea batatas), čičoka (Helianthus tuberosus) i dr., koji pretežito imaju skromne zahtjeve prema tlu i agroklimatskim uvjetima, a traženi su na tržištu.

Osnova za izbor plodoreda su tlo, biološke specifičnosti biljaka kao i dobar odabir predusjeva. Stoga se pri izradi Plana plodoreda treba koristiti slijedećim podacima:

Primjeri dobre smjene usjeva:

Ozima pšenica poslije raži i zobi daje dobre prinose, a poslije ječma zbog bolesti značajno smanjuje prinose.

Ozimi ječam dobro uspijeva poslije raži i zobi, a u ponovljenoj sjetvi daje niže pri­nose.

Povoljne smjene strnih žita su: zob-ozima pšenica, ozima pšenica-zob.

Zob poslije pšenice daje veće prinose nego poslije krumpira ili šećerne repe, jer u sušnim godinama zob pati od nedostataka vode.

Kada je neophodno ponoviti sjetvu strnine na istoj parceli, trebalo bi se opredijeliti za različitu biljnu vrstu (ječam, zob, tritikale).

Rajčica se može gajiti i do dvije godine uzastopno na istoj parceli, ali nikako poslije paprike, plavog patlidžana i krumpira.

Primjeri smjene usjeva koje treba izbjegavati:

Jari ječam poslije zobi;

Pšenica nakon ječma;

Jari ječam nakon ozimog ječma;

Zob nakon zobi;

Sjetvu heljde nakon pšenice, zbog prijenosa bolesti prizemnog dijela stabla;

Suncokret zbog velikog napada bolesti i štetnika na istoj parceli može se sijati tek svake pete godine;

Soja, uljana repica i grašak imaju zajedničke bolesti sa suncokretom, te vremenski razmak između sjetve ovih usjeva i suncokreta treba da bude najmanje četiri godine.

Različite potrebe usjeva za hranjivima

Pojedine vrste biljaka imaju različite zahtjeve prema hranjivima i na različite načine osiromašuju tlo.

Kukuruz, repa i plodovito povrće zahtijevaju više hranjiva od strnih žita i jednogodišnjih leguminoza.

Lupina, bob, soja i heljda dobro iskorištavaju teže pristupačne oblike fosfora, te se poslije ovih usjeva povećava sadržaj lako pristupačnog fosfora.

Poslije leguminoznih biljaka treba gajiti one vrste koje najbolje iskorištavaju povećan sadržaj dušika u tlu.

Specifične potrebe pojedinih povrtarskih i ratarskih vrsta za hranjivima

Vrste sa povećanim zahtjevima za dušikom: salata, kupus, kelj, karfiol, brokula, kelj pupčar, kukuruz (za zrno i silažu), šećerna repa, paprika, ozima pšenica;

Vrste sa povećanim zahtjevima za fosforom i kalcijem: rajčica, paprika, patlidžan, krastavci, dinje, bundeve, šećerna repa;

Vrste sa povećanim zahtjevima za kalijem: luk, mrkva, bijeli luk, poriluk, repa, rotkvica, krumpir, suncokret.

Regulacija štetnih organizama (bolesti, štetnici, korovi)

Usjevi koji su botanički svrstani u iste familije ne treba neprestano uzgajati na istoj površini, jer se u tlu jednostrano nagomilavaju štetne materije koje potiču djelovanje štetnih organizama. Stoga je potrebno dobro isplanirati prostornu i vremensku smjenu usjeva. Kada su u pitanju bolesti i štetnici, treba voditi računa o vremenskom periodu koji treba proći da bi jedan usjev ponovo došao na isto plodoredno polje. Smjenjivanje lisnatih i korjenastih vrsta sa žitima, također je preventivna mjera u borbi sa štetnim organizmima. Primjerice, višegodišnje krmne kulture potiskuju gljivu koja izaziva polijeganje strnih žita, a kadifa, šparoga, neven, facelija i raž su poznate antinematodne vrste.

Ljubica Magdič, struč. spec. ing. agr.
Viša stručna savjetnica

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje