Agrosavjeti

Uzgoj i njega (pravih) žitarica u ekološkoj proizvodnji

Agrosavjeti
Uzgoj sjetva vlastiti uzgoj Fotografija: Thinkstock
Uzgoj žitarica u ekološkoj proizvodnji se ponešto razlikuje od uzgoja u konvencionalnoj proizvodnji.Ekološka gospodarstva, kada god je to moguće, nastoje upotrebljavati certificirano sjeme iz eko-proizvodnje.

Pri sjetvi žitarica iz ekološkog uzgoja upotrebljava se nešto više sjemena (oko 10-15 %) nego li je to uobičajeno. Ovime se postiže nešto gušći sklop biljaka što pridonosi smanjenoj zakorovljenosti usjeva, nadoknađuje eventualni gubitak nastao kao posljedica borbe usjeva s korovima, te nastale štete uslijed mehaničke borbe protiv korova. Smjer sijanja sjever-jug je najbolji pošto osigurava najviše topline i svjetlosti. Dakako, ovo pravilo ne vrijedi i za strme terene zbog erozije tla.

U ekološkoj proizvodnji žitarica regulacija brojnosti korova provodi se mehaničkim putem. Za ovo su naročito prikladne „drljače-češljevi“ (slika 1), četke, kultivatori, te ostala oruđa. Borbu protiv korova najbolje je započeti upotrebom „češljastih drljača“. Prvo drljanje se obavlja „na slijepo“, i to tik prije nicanja (idealno 24 sata prije nego li iz zemlje provire prve klice). Na jako zakorovljenim parcelama poželjno je drljanje ponoviti još jednom kada klica iznikne i razvije prvi list (slika 2). Ne treba se prepasti ako poslije ove operacije usjev bude izgledao kao da je uništen, pošto je to normalna pojava.

Drljanje „češljastim drljačama“ nije prikladno za teža tla, te na njima treba upotrijebiti drljače s nešto jačim „perima“ (Slika 3).

U periodu između razvoja prvog i trećeg lista, bilo kakva mehanička obrada unutar usjeva je pogubna, budući da su biljčice izuzetno osjetljive na bilo kakav dodir, te bi ih i najmanja grudica tla uništila. Nakon što su biljke potpuno oblikovale treći list, ponovo je moguće obaviti drljanje. I ovaj put, „češljaste drljače“ bit će najprikladnije oruđe. No pri ovoj operaciji treba paziti na brzinu drljanja. Naime, premda je „češljastim drljačama“ moguće raditi vrlo brzo, ova praksa nije preporučljiva, pošto uzrokuje bacanje većih grudica na biljke, uslijed čega može doći do njihova oštećenja. Povremen silazak s traktora, i pregled podrljanog dijela, omogućit će da se pronađe prikladna brzina drljanja.

U stadiju nakon razvijenog trećeg lista, osim „češljastih drljača“, moguće je upotrijebiti i kultivator (sastoji se od niza malih motičica). Ova metoda, premda vrlo popularna među mnogim ekološkim proizvođačima, nije uvijek sasvim i bezopasna. Praksa pokazuje da upotreba motičica za suzbijanje korova u žitaricama, rezultira uništenjem jednog dijela biljaka, čak i pri najopreznijem radu.

Kako su žitarice na ekološkim gospodarstvima gotovo uvijek sastavni dio šireg plodoreda, te se ne gnoje velikim količinama gnoja s lako pristupačnim hranjivima, pojava bolesti i štetnika u praksi ne predstavlja veće probleme.

Pšenica

Pšenica, naročito ozima, zahtjeva tlo koje je bogato hranjivima, i nije kiselo. Najbolje pretkulture pšenici jesu leguminoze, repa, te ostale okopavine.

Ječam

Ječam se danas sve češće uzgaja za stočnu, te sve manje za ljudsku prehranu, a potrebne količine sjemena, u odnosu na konvencionalne su nešto više negoli kod ostalih žitarica (20%). Ječam je najbolje sijati nakon krumpira ili repe. Jari ječam biljka je kratke vegetacije, niskog habitusa (proizvodi malo slame), te se izuzetno slabo nosi s korovima.

Zob

Među žitaricama, zob je biljka koja ima njači korjenov sustav. On ima sposobnost otapanja i mobiliziranja nekih teže pristupačnih oblika hranjiva. Ovo, kao i činjenica da je biljka skromna u pogledu zahtjeva na hranjiva, uzrok je toga da se zob uzgaja tek druge, ili čak treće godine nakon kultura koje su obilno gnojene. Dobro se nosi s korovima i nije osjetljiva na bolesti i štetnike (izuzev nematoda).

Proso

Korijen prosa je dobro razvijen i prodire u zemlju na dubinu veću od 1m. Pošto proso sporo niče, naročito veliku pozornost treba obratiti suzbijanju korova, koji su ujedno i najveća prepreka masovnijeg uzgoja prosa u ekološkoj poljoprivredi.

Raž

Raž, naročito ozima, je u izvjesnom pogledu „najrobusnija žitarica“. Brzo niče i prekriva tlo, te se odlično nosi u borbi s korovima. U ovoj borbi pomažu joj i specijalne korijenske izlučevine, koje raž luči, a koje su toksične za mnoge korove. Korijen raži je dobro razgranat. Raž je relativno otporna na bolesti i štetnike, nije jako zahtjevna u pogledu hranjiva, te proizvodi više slame nego li ostale žitarice. Zbog svega navedenog, raž je kultura koju svaki ekološki poljoprivrednik ima rado na svom gospodarstvu. Pojačana potražnja za raženim brašnom zadnjih godina u Hrvatskoj, čini ovu kulturu još atraktivnijom.

Više o ovoj temi pročitajte OVDJE.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje