Agrosavjeti

Zelenom gnojidbom - nadomjestiti odvoženje biljne mase sa oranica

Agrosavjeti
Zelena gnojidba Fotografija: Savjetodavna služba
Poljoprivredne aktivnosti tokom više godina, prohodi teške mehanizacije bez obzira na stanje tla, dovode do narušavanja i pogoršavanja njegove strukture. U vremenu kada se stočni fond smanjuje, a time i proizvodnja organskih gnojiva na farmama važno je biljne ostatke zaorati i tako vratiti dio organske tvari u zemlju.

Uvjet za uspješnu poljoprivrednu proizvodnju je zemljište - tlo. Danas se naravno može proizvoditi i na raznim podlogama, supstratima - ali da li ti proizvodi imaju „isti okus“i kvalitetu kao oni uzgojeni na zemlji ostavljam vam da sami prosudite.

Tlo je gornji sloj zemljine kore, a sastoji se od mineralnih čestica, organske tvari, vode, zraka i živih organizama. Najvažnija funkcija tla je da omogućava život biljkama koje proizvode energiju za sve ostale sudionike ekosustava,regulira izmjenu kemijskih elemenata na zemlji, prije svega ugljika i pretvara elemente u oblike koje mogu koristiti biljke.

Poljoprivredne aktivnosti tokom više godina, prohodi teške mehanizacije bez obzira na stanje tla, dovode do narušavanja i pogoršavanja njegove strukture. U vremenu kada se stočni fond smanjuje, a time i proizvodnja organskih gnojiva na farmama važno je biljne ostatke zaorati i tako vratiti dio organske tvari u zemlju.

Korištenjem ratarskih usjeva za proizvodnju energije ili korištenjem biljnih ostataka u industriji odvozimo biljni materijal s polja i ne vraćamo ga u zemlju. Došlo je doba da kukuruzna biljka služi za proizvodnju energije umjesto da je koristimo za ishranu stoke ili u prehrambenoj industriji. Kakve mogu biti dugoročne posljedice za tlo?

Europska agencija za okoliš redovito procjenjuje stanje tla i potencijalne uzroke pogoršanja njegove kvalitete u Europi te je tako zabilježila jasne znakove njegovog pogoršanja: povećanu pojavu erozije, onečišćenja i smanjenje sadržaja humusa.

2015. godina bila je proglašena Međunarodnom godinom tla s ciljem da se upozori na važnost tla i sve promjene koje se tokom godina događaju, a djeluju na urušavanje njegove kvalitete. Koliko se o tome vodi računa kod nas u poljoprivrednoj proizvodnji?

Analize tla pokazuju smanjenje sadržaja organske tvari u tlu. Njezin značaj je u tome što utječe na strukturu tla, kapacitet tla za vodu i zrak, sadržaj glavnih hranjiva ali i mikro elemenata koji formiraju urod. Iz organske tvari u procesu razgradnje u kojoj sudjeluju mikroorganizmi, gljive, bakterije, kišne gliste nastaje humus. Pri tome je važna uloga temperature, vlage, ph reakcije tla, vodno zračnog režima.

U stvaranju uroda, ali i cjelokupne mase stabljike,lista i korijena usjevi koriste hranjiva koje nalaze u tlu ili ih gnojidbom unesemo. Gnojidba na većini poljoprivrednih parcela u privatnom vlasništvu nije temeljena na osnovu analize tla nego često puta prema financijskim sredstvima s kojima gospodarstvo raspolaže. Gnojiva se primjenjuju ustaljenom agrotehnikom gdje se ne mijenja vrsta i količina gnojiva za neku kulturu. Neadekvatna gnojidba rezultat je i neznanja kod dijela poljoprivrednika o potrebama kulture te ulozi makro i mikro hranjiva u ishrani biljaka. Ne vodi se računa o potrebama uzgajanog usjeva za određeni prinos, o hranjivima koja je ostavila pred kultura i konačno o zadržavanju postojeće plodnosti tla. Poljoprivrednici savjete o potrebnoj vrsti i količinignojiva obično „prečuju“.

Našim postupcima u poljoprivrednoj proizvodnji možemo djelovati na stvaranje ilizadržavanje postojeće količine humusa u tlu, održanju plodnosti tla. U plodnim tlima brža je i razgradnja organske tvari pa su hranjive tvari brže dostupne biljkama.

Što sadrže biljni ostatci kukuruzovine, slame, stabljika uljarica? U njima je najveći sadržaj hemiceluloze, lignina, celuloze, koji da bi se mineralizirali-pretvorili u humus treba određeni sadržaj dušika kojeg unosimo gnojidbom. Ako je naše tlo u dobrom stanju, uneseni žetveni ostatci poslužit će mikroorganizmima i svim ostalim „stanovnicima tla“ za povećanje njihovog broje i razgradnja će biti brža. Da pomognemo i ubrzamo razgradnju organske tvari te izbjegnemo manjak dušika unosimo dušično gnojivo (obično UREU) u slučaju da idemo u sjetvu novog usjeva kratko nakon žetve.

U slučaju kada cjelokupan urod odvozimo sa polja bilo bi dobro da na oranice obavezno uvedemo sjetvu usjeva za zelenu gnojidbu - sideraciju.

Zaoravanje zelene mase određenih biljnih vrsta povećavamo sadržaj organske tvari u tlu, popravljamo kemijsko fizikalna svojstva tla i mikrobiološku aktivnost u tlu. Sideracija ima značaj u povećanju dušika u tlu jer ako koristimo leguminoze za ovu mjeru onda koristimo i njihovo svojstvo da vežu dušik iza zraka pomoću kvržica koje formiraju na korijenju. Uvođenjem takvih biljaka na oranice sprečavamo površinsku eroziju i ispiranje hranjiva.

Biljne vrste koje zaoravamo trebaju sadržavati veliku količinu lakorazgradljivih tvari - dušika i pepela, a kako se njihov sastav tokom vegetacije mijenja – preporuka je da se one zaoravaju u fazi cvjetanja. Za to nam mogu poslužiti djeteline, inkarnatka, smiljkita, grahorice, bob, repice, facelija, stočni grašak. Ove se vrste odlikuju vrlo brzim porastom što znači da brzo pokrivaju tlo i na taj način sprječavaju razvoj i rast korova. Za korištenje dospijevaju već 50-60 dana nakon sjetve. Zaoravanjem njihove biljne mase u tlo vraćamo oko 100 kg N, 30 kg P i 130 kg K/ha, a to nisu zanemarive količine hranjiva. Neke od ovih vrsta narastu 80-180 cm u visinu, pa bi bilo dobro prije zaoravanja njihove nadzemne mase, istu usitniti i zaorati barem 2-3 tjedna prije sjetve glavnog usjeva.

Za zelenu gnojidbu u postrnoj sjetvi siju se biljke brzog porasta pa odabiremo krmne repice, ogrštice, esperzetu, uljnu rotkvu (rauola) koje sijemo krajem kolovoza. Njima proširujemo plodored uz obogaćivanje tla hranjivima.

Ovi usjevi su dobri jer sprečavaju širenje nematoda, bolesti i štetnika u monokulturi te indirektno smanjuju korovsku populaciju. U ljetnom periodu zasjenjuju tlo, zadržavaju vlagu te sprečavaju eroziju. Duboko razvijen korijen ovih vrsta, širom razgranjena korjenova mreža omogućava produbljenje mekote, popravljanje strukture tla, vodnog režima i tvorbu organskih tvari u samom tlu.

Sideracija bi morala postati uobičajena mjera na oranicama bez obzira da li imamo obavezu koja proizlazi iz obaveze poštivanja „zelenih plaćanja“.

Više o ovoj temi pročitajte OVDJE.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje