Kolumna

Prijedlozi unaprjeđenja govedarstva - suradnja proizvođača i akademske zajednice

Agrovijesti
Fotografija:
Dr. Zoran Grgić, dekan zagrebačkog Agronomskog fakulteta 10. rujna održao je okrugli stol o budućnosti hrvatskog govedarstva

Inicijativa proizvođača

Poljoprivredna zadruga Baby beef – proizvođačka organizacija iz Našica, koja u planu svog razvoja namjerava okupiti većinu najvažnijih subjekata u tovu goveda, pokrenula je inicijativu radi moguće suradnje akademske zajednice i realnog sektora u govedarskoj proizvodnji, na putu zaustavljanja pada proizvodnje i njene revitalizacije do proizvodnje samodostatne za Repubiku Hrvatsku. Inicijativa PO Baby beef je pokrenuta radi sprječavanja daljnje devastacije govedarske proizvodnje u RH, te stvaranje uvjeta za njenu ekonomsku samo održivost i rast do razine samodostatne proizvodnje goveđeg mesa i mlijeka u RH.

Za pokretanje procesa nužno je realno i utemeljeno na stvarnim podacima provesti analizu postojećeg stanja, trendova, potencijala i koristi koje donosi govedarska proizvodnja ukupnom razvoju Republike Hrvatske, posebice njenim ruralnim dijelovima i zapuštenim poljoprivrednim površinama . 

Što se tiče postojećeg stanja u mesnom i mliječnom govedarstvu, proizvodnja u RH pokazuje trend pada od ulaska Hrvatske u EU. U posljednje vrijeme je to rezultat negativne kalkulacije, odnosno upitne rentabilnosti proizvodnje. Većina proizvođača kumulira gubitke i još uvijek funkcionira samo zato jer zanemaruje trošak amortizacije i vlastitog rada. 

Neisplativost proizvodnje mlijeka već je stalna praksa, budući su pale cijene mlijeka u Svijetu i EU, a uvoz (odnosno robna razmjena unutar EU) jeftinih mliječnih prerađevina te junećeg i goveđeg mesa sa stimulativnim mjerama potpore dodatni su pritisak na naše govedarstvo. Sustav proizvodno vezanih potpora na kojima mo temeljili svoj razvoj nije stimulativan kao prije. Mi nismo prilagodili naše govedarstvo novom sustavu potpora vezanim uz sredstva ruralnog razvoja te zelene energije. Tome treba pridodati i neravnopravan položaj hrvatskih proizvođača na tržištu inputa za proizvodnju, visoke neizravne troškove (izvan same proizvodnje), nedostatak reprocentara i sirovinske osnove kako za obnovu mliječnog stada, tako i proizvodnju teladi za tov.

Opća je ocjena da proizvođači relativno malo koriste sredstava namijenjenih dobrobiti životinja, što je po njihovom mišljenju a uzrokovano neučinkovitim i birokratski postavljenim pravilima. Članice EU koje su nam konkurenti na tržištu (Mađarska, Slovenija, Nizozemska, Poljska, Rumunjska...) mnogo brže i efikasnije zabranama uvoza i interventnim otkupom reagiraju na krizne situacije ( Bolest kvrgave kože, COVID 19 i sl.), dok se kod nas to odvija sporo i s upitnom učinkovitošću. 

Sljedeći važni problem za proizvođače je nedostupnost poljoprivrednog zemljišta kao glavnog činitelja za osiguranje konkurentnosti proizvodnje, s obzirom da se zemljište treba koristiti za proizvodnju stočne hrane, koja čini oko 50% ukupnih troškova proizvodnje i mlijeka i mesa.

Proizvođačka organizacija Baby beef ističe kako su motivi države za preispitivanje postojeće politike prema govedarstvu prilično jasni. Neosporna je strateška važnost osiguranja samodostatnosti ili visoke razine potreba junećeg mesa i mlijeka. Sam porast potražnje stočne hrane dat će dodatni poticaj razvoju primarne ratarske proizvodnje, a i DBP-a iz poljoprivrede. Porast proizvodnje i stupnja iskorištenja poljoprivrednog zemljišta kao kapitalnog resursa znatno će pridonijeti većoj zaposlenosti u ruralnom prostoru, a time i porastu dohotka u danas pasivnijim krajevima države. Za proizvodnju tovne junadi postoji dobra izvozna mogućnost za koju je bolje da se temelji na što većem udjelu domaće teladi za tov. Poznato je kako je govedarstvo multiplikator bruto dodane vrijednosti (4-6 puta u odnosu na primarnu ratarsku proizvodnju), što nam je osobito važno u vrijeme stagnacije državne ekonomije zbog krize uzrokovane COVID-om. 

Strategija provođenja inicijative podijeljenja je u određena razdoblja ili faze. Najprije će se u sastanke, rasprave i izradu dokumenata uključiti sve potencijale koji se bave ovom problematikom (akademska zajednica, realni sektor, nadležne institucije) kako bi se napravila dijagnoza postojećeg stanja, konstruktivno i objektivno determinirale greške zbog kojih je ono takvo. 

Nakon toga je potrebno  odrediti ciljeve koje se želi postići u budućnosti, a koji su definirani strategijom razvoja poljoprivredne  proizvodnje (povećanje proizvodnje junećeg mesa i mlijeka) Republike Hrvatske za razdoblje do 2027. godine, ali i napraviti prijedlog mjera kojima bi se počeli ostvarivati zacrtani ciljevi. Potom bi se provodile prezentacija nadležnim institucijama i postizanje konsenzusa na svim razinama (akademska zajednica, realni sektor, ministarstva poljoprivrede, gospodarstva, zdravstva i financija) o potrebi ˝resetiranja˝ sustava.

Kao prvi korak, nakon inicijalnog sastanka krajem kolovoza ove godine, predviđeno je da dekan Grgić animira Fakultet agrobiotehničkih znanosti iz Osijeka, te organizira okrugli stol na ovu temu kako bi se kompetentno i na temelju zajedničke metodologije utvrdile početne pozicije (napravila stvarna proizvodna kalkulacija mlijeka te junećeg mesa), te odredili  koraci i terminskih plan daljnjih aktivnosti.

Okrugli stol

Okrugli stol je održan na Agronomskom fakultetu 10. rujna 2020. Okrugli stol je kao javna rasprava posvećen ocjeni stanja i razvojnih mogućnosti govedarskog sektora u Republici Hrvatskoj za razdoblje zajedničke poljoprivredne politike i financiranja znanosti u razdoblju 2021.-2027. godine. U okviru teme su se trebali posebno razmotriti najvažniji problemi sektora govedarstva sa stajališta proizvođača, otkupljivača i trgovine mliječnih i mesnih proizvoda, Najvažniji problemi sektora govedarstva sa stajališta proizvođača, otkupljivača i trgovine mliječnih i mesnih proizvoda te ekonomski položaj proizvođača mlijeka i goveda i ocjena razvojnih mogućnosti.

Namjera je bila  dobiti što više mišljenja i stavova zainteresirane javnosti kako bi imali još bolju podlogu za stručnu raspravu i pitanja, ali i planove svojih aktivnosti prije novog razdoblja financiranja poljoprivrede i znanosti  u području govedarstva.
Cilj javne rasprave je potaknuti odgovore na sljedeća pitanja: Kakav je gospodarski položaj proizvođača mlijeka i goveđeg mesa u Hrvatskoj? Kako odnosi cijena i kalkulacija proizvodnje djeluje na ekonomski položaj proizvođača i što napraviti za održivost i konkurentnost sektora ?

Sastanku su se osim organizatora (Agronomski fakultet i PZ baby beef proizvođačka organizacija) odazvali predstavnici udruga proizvođača i strukovnih interesnih udruga, lokalne samouprave, ministarstva poljoprivrede, poljoprivredne komore te mljekarske industrije.

Na početku je Zoran Grgić kao domaćin ovog okruglog stola/javne rasprave pozdravio članove PZ Baby beef – proizvođačka organizacija kao suorganizatore, a onda i sve koji su se odazvali pozivu kao predstavnici akademske zajednice, udruge proizvođača, predstavnici lokalne samouprave te resornog ministarstva. Inicijativa PZ Baby beef – proizvođačka organizacija pretpostavlja širu suradnju svih navedenih sudionika ove javne rasprave. 

Sukladno prvom sastanku uspostavljanja suradnje PZ Baby beef – proizvođačka organizacija i Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predložen je ovaj model poslovne suradnje u obliku organiziranja javnih rasprava i tribina radi animiranja sveukupne javnosti za problematiku domaćeg govedarstva, te suradnja u odnosu na aktivnosti s ministarstvima Vlade Republike Hrvatske i jedinicama lokalne samouprave u području znanosti, struke i potpore proizvođačima. 

Z. Grgić je započeo izlaganje sa pitanjem gdje je profit kada potrošači kupuju meso/mlijeko, a zatim je naglasio podjelu gospodarstava u tipove prema broju grla. Na cijenu koštanja se može djelovati i zato ona ne bi trebala biti u fokusu već sustavni obuhvat – operativni planovi koji pokazuju što nas čeka i kako će se u budućnosti poslovati. Operativni planovi EU zemalja nisu javno dostupni, ali zato jesu neke projekcije u kojima se naglašava regionalizacija govedarske proizvodnje, rast ukupne proizvodnje od 0,8%, a pad potrošnje goveđeg mesa sa 69,3 na 68,6 kg, uz smanjenje broja krava koje su izvor sirovine za tov te  smanjenje potpora.

Najveće promjene (negativne) očekuju se kod novijih zemalja članica. Slično je kod projekcija proizvodnje mlijeka, koja će se ukupno gledajući povećavati, dok se kod nas pretpostavlja pad preko 30% u broju muznih grla, a sa slabijim porastom muznosti, proizvodnja mlijeka bi nam se smanjila preko 20%. Na žalost, do sada su se ovakve prognoze iz EU kod nas redovito ostvarivale.
Izrada kalkulacija bi trebala biti stalna, pravovremena i istovremeno fleksibilna kako bi je kreatori agrarne politike (resorno ministarstvo), ali i proizvođači mogli koristiti u svojim planovima i projekcijama. Prihode i troškove bi trebalo pravovremeno prikazivati na razini farme. Prvi korak je definirati tipove gospodarstva (preko 10 tipova u razvijenim EU zemljama), uzeti u obzir različitu tehnologiju i organizaciju farme (nabava inputa, proizvodnja stočne hrane, plasiranje outputa), različitu opterećenost (uvjetna grla po hektaru).

Naša trenutna kalkulacija ima vrlo jednostavnu podjelu na 2-3 razine proizvodnje i produktivnosti. U strukturi troškova su naši fiksni troškovi puno veći od EU, a sustav potpore u govedarstvu se bazira na varijabilnim troškovima. Točku pokrića bi trebali poljoprivrednici sami izračunati i vidjeti kako se kreće od max profita do bankrota, a onda na temelju poznavanja tog kretanja mogu graditi svoj razvoj. Prema tome i ministarstvo može pratiti utjecaj mjere agrarne politike na gospodarski položaj proizvođača. Osnovno je unaprijediti proizvodnu bazu u Hrvatgskoj, to znači veći broj muznih krava i krava u sustavu krava-tele, kako bi se razvili i mljekarski i mesni sektor, jer stanje u kojem jedan dio sektora (tovno govedarstvo) počiva na gotovo 100%tnom uvozu teladi nije ekonomski ni opravdano ni održivo, budući da najveći dio sustava potpora biva izgubljen iz nacionalnog dohotka izvozom žive junadi, na kojoj se ne ubire ni PDV.

Kod nas se to nesnalaženje u planiranju sustavne potpore najbolje vidi kako promjene na tržištu djeluju na ekonomski položaj proizvođača? Pad prihoda je brži kod nas nego u EU, a oporavak je sporiji. Istovremeno troškovi proizvodnje brže rastu, a sporije se vraćaju na nižu razinu nego što je to u razvijenoj EU. Tako je dohodak u govedarstvu kod  nas niži najčešće zbog troškova izvan same proizvodnje, a ne slabije produktivnosti i loše proizvodnje.

Predstavnici PZ Baby beef – proizvođačka organizacija naglašavaju kako ekonomska pitanja trebaju odgovor, a prvo treba postaviti ciljeve (što je govedarstvo općenito, koje su mu prednosti i nedostaci), a sve za postizanje samodostatnosti koja je realna i ostvariva. Trenutno su negativne kalkulacije, a struka bi trebala reći što će biti sutra (gašenje ili nastavak proizvodnje). Treba prikazati što opterećuje proizvodnju izravno, a što neizravno. U EU proizvođači svoje pozitivne kalkulacije održavaju preko zelene energije.

U tovnom govedarstvu treba povećati konkurentnost, treba vidjeti što sve nisu potpore (administracija, parafiskalni nameti, nedostupnost resursa, zemljišta). Udio vlastitog mesa u trgovačkim lancima treba povećati kako su to napravile Češka, Mađarska (na 80%), lanac opskrbe treba zaživjeti kao u EU (škole, vrtići, vojska i sl.) iz domaće proizvodnje. Slovenija je zaustavila unos mesa dok se ne riješe viškovi i domaće zalihe.

Pohvaljuje se  inicijativa za zaustavljanje pada u govedarstvu. Kao razloge negativnih kalkulacija ističe se uvoz jeftinog mesa (domicilne države su omogućile svojim velikim proizvođačima subvencioniranje i brza reakcija im osigurava prednost na tržištima drugih zemalja), neravnopravan položaj na tržištu inputa (jer smo mali), visoke indirektne troškove proizvodnje (nameti, skupa država), skup regeneracijski materijal (podmladak je 35% troškova). Spore su reakcije nadležnih institucija u kriznim situacijama (interventni otkup) i na zahtjev koji je upućen prema robnim rezervama stigao je demagoški odgovor, a samo je 5% ostvareno od ponuđenih mjera. Prvi korak je realno snimiti stanje, napraviti realnu kalkulaciju i prezentirati je javnosti i nadležnim institucijama (pokazati što se dobiva ukoliko podrže ovu inicijativu), pa ukoliko se želi samodostatnost onda mjere trebaju ići u skladu sa tom kalkulacijom, posebno je u današnje vrijeme važna sigurnost (ukoliko se granice zatvore zbog COVID-a), zatim sigurnost hrane, povećavanje BDP-a kroz nadogradnju ratarske proizvodnje (stočarstvo stvara dodatnu vrijednost), zaposlenost, rast osobne potrošnje i izvoza.

Predstavnik lokalne samouprave (Ured za poljoprivredu Zagrebačke županije) ističe važnost metodologije, a zatim sustav praćenja. Trenutno donosiocima odluka nedostaju stručne podloge koje bi bile fleksibilne i promjenjive uvažavajući sve nastale promjene, pa je stoga regionalna samouprava sklona podržati  ovakvu inicijativu i pomoći njenu realizaciju, ali tu ipak treba država biti glavna.
S  Agronomskog fakultet se još ukazuje na Europski plan i činjenicu da je usmjeren na zaštitu okoliša, a to je suprotno našoj ideji o povećanju proizvodnje. Sve mjere EU su usmjerene na %-tno smanjenje stakleničkih plinova, a mi bismo trebali zahtijevati izuzetak (da se ide na  smanjenje stakleničkih plinova prema proizvodnji plinova po životinji, a ne %-tno).

Mi smo tu u dobroj poziciji jer imamo nisku opterećenost (UG/ha) u odnosu na EU. Predložena je ideja o istraživanju koje je radio Milivoj Car  o forsiranju Simentalaca na mliječnim farmama i držanju 2 krave po proizvodnom mjestu, ali to odmnah nemogućim smatarju predstavnici proizvođača (Savez uzgajivača simentalskog goveda Zagrebačke županije) jer su ograničene površine. Troškovi proizvodnje su visoki i zbog velikog broja vrlo malih parcela zemljišta. Predlaže se uvrstiti u subvencioniranje stavku da telad ne ide na klanje već daljnji tov, a upravo Simentalac uspješno nadopunjuje mljekarstvo sa tovom. Ističe se problem u trgovačkim lancima koji stavljaju mlijeko na akciju dok je sektor u problemu. Upravo je zajednički sastanak proizvođača mlijeka i tovljača dobar put.

Predstavnici tovnog govedarstva ukazuju na paradoks kada imamo nedostatak domaće proizvodnje mesa i mlijeka, a istovremeno problem plasmana. Svaka proizvodnja temeljena na jednom tržištu je loša i opasna i zato je važno usmjeriti se na više tržišta, a upravo je ova CORONA situacija pomogla u „otvaranju očiju“ oko tog problema. Trgovačke lance se ne može prisiliti da kupuju skuplje meso, ali je rješenje subvencionirani otkup za državne institucije (vojska, škole, vrtići,...).  Nudi rješenje kako potpore po površini prebaciti po grlu – definirati da je samo za kravu čije tele doživi u RH 12 mjeseci.

Predstavnik Ministarstva poljoprivrede je također pozdravio inicijativu za stvaranje informacijskog alata za pravovremene reakcije na promjene tržišta. TISUP je na tragu nuđenja informacija, ali treba poboljšati prikupljanje, dinamiku i volumen, upravo kroz ovakav projekt. Prema pokazateljima za prvih 7 mjeseci ove godine, mesno govedarstvo ima najizraženije minuse (svinje i goveda), izvoz nije toliko loš koliko se očekivalo. Značajan broj grla je prešao željene težine za kupce (trošak je za masu 350-720 kg dvostruko veći od troška do 350 kg mase), ali i dob za proizvodno vezana plaćanja (Ministarstvo će donijeti odluku na razini države o postupanju uslijed više sile da se pomakne dobna granica za 28 mjeseci). Idući tjedan je sastanak oko toga i raspravljat će se o interventnom otkupu. Kod mlijeka je u prvih 7 mjeseci 1,2% manja proizvodnja od ranijih godina i prvi put 2 mjeseca zaredom (nakon 7-8 godina) da je proizvodnja viša od prethodne godine.

Dobro je ranije navedeno kako se kriterijima može djelovati na produžavanje vremena koje telad ostaje živo u RH i može se stimulativno djelovati na povećanje osnovnog stada (program poticanja kupovine junica). U registru je rast od 3000 krava i za očekivati je nastavljanje tog trenda i dalje. U idućoj godini se planira kroz mjere 6.1. i 6.3. ostvariti ovaj cilj, uvrštavanjem u kriterije kao jedini prihvatljivi trošak kupnju stoke. Sektor mesa je bez ugovorno uređenih odnosa, a Direktiva 13/08 upravo o tome govori i definira kako trgovački lanci mogu uvoziti meso ali tek kad očiste sve što imaju ugovoreno. Upravo zbog tog nepostojanja ugovornih obveza ova Direktiva je kod nas neobvezujuća. Sad je pokrenuta aktivnost za stvaranje nacionalnog pravnog okvira za pokretanje tog članka. Ovo rješava sve probleme!

Predstavnici Hrvatske poljoprivredne komore objašnjavaju kako je na sastanku povjerenstva za zakon o poljoprivrednom zemljištu naglašeno kako se zemljište neće dodjeljivati bez dodane vrijednosti, a to je kroz stočarstvo, ali ta će se podjela odvijati unutar jedne općine. Istaknut je problem označavanja mesa jer usprkos zakonima koji to reguliraju, nema reakcije. Isto je sa dumpinškim cijenama i fer trgovanjem koji su zakonski definirani, a ipak se ne provode. Raspisani natječaj za mesoprerađivače će otići uglavnom najvećim uvoznicima koji uvoze za preradu. Poticaj za kupnju junica je smanjen na 3 junice, a originalna ideja iz Rumunjske ima definirane 15 junica. Zašto smo mi smanjili? Jedino se u Mjeri 10 (ekološka proizvodnja) daje plaćanje za gnojidbu stajskim gnojem, a trebalo bi tako svim stočarima. Stočari kose travu za hranidbu svojih životinja, ali nemaju licencu za košnju vodotokova i dalekovoda za koje se plaća po 1,5 kuna/m2. Konkurencija to sve radi! Kad počne turistička sezona kolje se manje životinja jer nikome ne treba domaća roba. 

Skrivene mjere su u EU sinkronizirane (štala-solar) i kWh se obračunavaju po broju grla u štali, a ako je manje od dogovorenog, smanjuje se obračun.

Također ukazuju na važnost povezivanja struke i akademske zajednice i sektorsko rješavanje problema. U Ministarstvu gospodarstva su dogovorili da u bioplinskom postrojenju 30% mora biti vlastita sirovina, a ostatak suhe tvari mora biti u krugu od 100 km. Fotonaponske ćelije se smiju ugrađivati samo na krovove, a ne na poljoprivredno zemljište, a pregovori oko solara i uvjeta 1 uvjetno grlo-1 kWh su u tijeku.

Predstavnici Saveza uzgajivača simentalskog goveda Zagrebačke županije i Grada Zagreba ukazuju na neorganiziranost proizvođača kao temeljni problem. Stalno se bavimo vatrogasnim mjerama, a nemamo sustav. U zapadnim EU zemljama je najvažnije tržište, ali prerađivači i distributivni centri  su u rukama zadruga i PO. U prošlom razdoblju je 0,37% Programa ruralnog razvoja bilo namijenjeno za PO – premalo!!! Stručne službe su postale birokratske, a trgovci se bave strukom. U Češkoj su povećali broj mesnih goveda subvencioniranjem osjemenjivanja sa mesnim bikom (uglavnom Simentalac).

Predstavnici mljekarske industrije naglašavaju kako organiziranje proizvođača u zadruge ne garantira uspjeh te da treba uzeti u obzir da primjer iz Slovenije i njihovih zadružnih mljekara treba promatrati i u svjetlu 10% nižih cijena mlijeka koje ostvaruju, a koji bi naš proizvođač mlijeka opstao sa 10% nižom cijenom? Ovo je pohvalna inicijativa i ovako je trebalo razgovarati još 2010., zajedno cijeli sektor govedarstva, a ne odvojeno mlijeko od tova. Mljekarima je ova mjera za kupnju junica prava pomoć.

Iz OPG-ova koji se bave proizvodnjom mesa i mlijeka poručuju kako nemamo niti mlijeka niti mesa dovoljno za vlastite potrebe, dakle trebamo krave. Kako to realizirati? Iz vlastitog uzgoja (bikovi-krave-junice). U mljekarstvu se junice hrane 3 godine bez potpore i subvencije i tek će prvotelka sa 30 mjeseci donijeti neki novac. U tovu nije tako! Osim toga, na kraju godine je junica nedovršena proizvodnje i dodatni trošak (u nekim županijama), pa je tov jedino rješenje koje spašava proizvođače mlijeka.

Također se pitaju zašto Direktiva 13/08 nije aktivirana već ranije. Naglašava se kako sustav krava-tele nije isplativ bez poticaja na zemljište, ali je baza za sirovinu (telad). Treba u kriterijima jasno opisati kakvo tele treba biti, kakvi bikovi (jer ima i loših). U Sloveniji je savjetodavna služba pri Komori i prava je poluga i primjena struke (npr. ako Komora nije napisala suglasnost za neku proizvodnju onda nema poticaja, a to rade preko savjetodavaca), a kod nas svi mogu sve proizvoditi.

Iz ministarstva poljoprivrede podsjećaju na inicijativu Agronomskog fakulteta da se savjetodavci pridruže fakultetu i budu produžena ruka ili kontakt znanosti i struke sa proizvođačima. Svako guranje savjetodavaca u čistu birokraciju nije dobro. Odgovoreno je da sa strane Agronomskog fakulteta nema nikakve zapreke da se ostvari prijedlog i fizičkog smještaja savjetodavne službe u prostore u vlasništvu državne institucije u okviru fakulteta te stalne suradnje, kako u savjetodavstvu, tako i znanstveno nastavnoj aktivnosti.
Zaključci okruglog stola

Po završetku radnog dijela javne rasprave, predstavnici proizvođača (PZ Baby beef za uzgoj i tov goveda – Proizvođačka organizacija te  Saveza uzgajivača simentalskog goveda Zagrebačke županije i Grada Zagreba) i Agronomskog fakulteta suglasili su se da u okviru ocjene stanja i razvojnih mogućnosti govedarskog sektora u Republici Hrvatskoj za razdoblje zajedničke poljoprivredne politike i financiranja znanosti 2021.-2027. godine treba izraditi proizvodne kalkulacije koje će pokazati stanje proizvođača i nedostatke za njihov zadovoljavajući gospodarski položaj.

Agronomski fakultet će izraditi predloške ankete proizvođača te metodologiju izrade i strukturu kalkulacija koja će se poslati proizvođačima radi prikupljanja podataka te pripremu sljedećeg sastanka radi izrade kalkulacija i ocjene gospodarskog položaja proizvođača koja će se objaviti na sljedećem okruglom stolu za stručnu javnost.