Tjedni komentar

Biti žena i biti poduzetnica nije isto u Istri i Slavoniji

Agrovijesti
Predstavljen projekt Ženska perspektiva Fotografija: Žarko Bašić/PIXSELL
Idilu su, nakon izlaganja ovih vrijednih istarskih žena, prekinula izlaganja dvije slavonske poduzetnice, iz Vukovarsko-srijemske županije, koje su iznijele crnu hrvatsku istinu, a to je da nije isto biti poduzetnica u Slavoniji i Istri

„Domaćice svojih poslovanja“ - bio je naziv panel diskusije koja je krajem prošlog tjedna okupila žene poduzetnice iz Istre i sedam kontinentalnih županija Hrvatske, čije bi se žene trebale uključiti u projekt Ženska perspektiva. Ovaj projekt ima za cilj kroz dvije godine, educirati, obučavati i pripremiti čak 50 žena iz županija koje su slabije razvijene da ovladaju poduzetničkim alatima i tehnikama, a uglavnom se odnosi na žene poduzetnice koje se već bave poljoprivredom, imaju spremne proizvode za tržište, ili svoj agroturizam ili se bave izradom suvenira i sličnih zanimljivih stvari vezanih za ruralna područja Hrvatske. Na panelu su svoje proizvode i poslovna iskustva predstavile istarske poduzetnice koje su se udružile i okupile oko ˝košarica˝ - slane, slatke, mirisne i konzultantske. ˝Postojala je želja za kooperacijom i interes nam je bio zajednički -promicanje ženskog poduzetništva i to tako da smo mi posrednici između realnog i javnog sektora ˝ objasnila je Alida Perkov, predsjednica udruge Business and Professional Women Pula.

Ova udruga djeluje diljem EU i zemalja regije i pokušava na inspirativan te drugačiji način okupiti i motivirati poduzetnice da zajedno nastupaju na tržištu, budu kreativne, emancipirane i prilagodljive brzim promjenama na tržištu i svim preprekama koje se na putu poslovnog uspjeha pojavljuju. I zaista je bilo zanimljivo slušati ove vrijedne poduzetnice, kako su se okupile, kako zajedno rade specijalizirane košarice i kako su prepune optimizma i vjeruju u ono što rade.

Među njima nema vidljive ljubomore, jala, niti gorčine. Kroz promocije svojih „klastera“ pokazale su da je udruživanje jedan od najboljih načina da se na tržištu uspije. Alida Perkov je objasnila kako je naravno na početku bilo otpora, sumnji da tako nešto može uspjeti, no u konačnici se udruživanje pokazalo kao pun pogodaka, pa tako danas poduzetnice „ne rasipaju“ svoju energiju da nešto proizvode, vode knjige, rade marketing, prodaju svoje proizvode javljaju se na fondove, traže kredite, nabavljaju sirovine i drugo, nego su se tako organizirale da primjerice jedna u košaricu proizvoda (kao što smo već rekli – slana, slatka, mirisna), prodaje na jednom sajmu druga na drugom, treća brine oko nabave sirovina i slično.

Tako je Dragica Lukin, koordinatorica Istarske slatke košarice poručila potencijalnim sudionicama projekta kako je Hrvatska turistička zemlja i kako žene kao poduzetnice moraju surađivati jer sve regije imaju svoje specifičnosti. ˝Naša slatka košarica uz istarske kolačiće ima i marmelade i džemove koja radi jedan OPG, imamo vino – muškat koji se slaže s desertima i kolačima, podloške Istočni dio Hrvatske najveće bogatstvo ima u gastronomiji i moramo ga revitalizirati baš tako kako smo mi u Istri napravili ˝, kaže Lukin. Sličnu je poruku poslala i Mikela Buršić Lisjak, koordinatorica Slane košarice koja sadržava istarsko vino i pršut , tartufe, maslinovo ulje i sireve naglasivši kako nema razloga da slavonski kulen koji je jednako poznat kao i istarski pršut nema svoju košaricu.

Idilu su, nakon izlaganja ovih vrijednih istarskih žena, prekinula izlaganja dvije slavonske poduzetnice, iz Vukovarsko-srijemske županije, koje su iznijele crnu hrvatsku istinu, a to je da nije isto biti poduzetnica u Slavoniji i Istri. Jedan od ovih Slavonki, čija se obitelj bavi ratarstvom na nekoliko stotina hektara, te imaju i brojnu stoku, kazala je kako su njezina djeca digla ruke već i otišla trbuhom za kruhom. Kćerka u Irsku, a sin u Njemačku, jer su se umorili od hrvatske stvarnosti na slavonski način. „Ja sama mogu napuniti ovu slatku košaricu. Svaka Slavonka u jednom danu je u stanju ispeći 40 vrsta ukusnih slavonskih kolača, staviti u slanu košaricu naše suhomesnate proizvode, ali je pitanje kome to prodati. Moja je obitelj morala zbog aflatoksina prodati ogroman broj krava, proizvodnjom mlijeka se u Hrvatskoj ne isplati više baviti. Pravila sam sireve i to tri vrste i u Vinkovcima na tržnici prodavala cijeli dana da bi uspjela prodati jedva jedan sir, kazala je ova slavonska žena poduzetnica. Ona je na jasan i nedvosmislen način pokazala svoje divljenje Istrijankama, ali i osvijestila ih da su one uspješne jer imaju more i turizam, blizu su granice s bogatom Italijom, Austrijom, Slovenijom, dok Slavonke mogu samo gledati kako njihovi suseljani odlaze u šoping preko granice u BiH ili Srbiju, pa i Mađarsku gdje kupuju jeftine proizvode. Ili pakiraju kofere i bježe u pečalbu.

I zaista, Hrvatska je danas podijeljena i taj ogroman jaz je teško prevladati bez snažne strategije s državne razine. Država bi trebala biti ta koja će osmisliti kako pomoći kontinentalnim županijama koje se sve više prazne jer se stanovništvo, posebice mladi iseljavaju, kako se organizirati, što proizvoditi i gdje to prodavati. Oni sami to na žalost ne mogu, unatoč pričama o poduzetničkom duhu i tržišnoj ekonomiji. Neki će reći kako su Slavonci depresivni, nisu snalažljivi, navikli su na velike poticaje i svi čekaju da im država nešto da. Možda i u tome ima malo istine, ali istina je da je Hrvatska danas podijeljena na neki čudan način i postoje dvije potpuno različite i suprotne Hrvatske. I svi smo toga svjesni.

Zato ovaj projekt nazvan „Ženska perspektiva“ treba podržati iz sve snage jer može biti motivirajući i potaknuti, ako ništa drugo, da se Istrijanke okrenu Slavonkama i pomognu im da se organiziraju i prodaju svoje proizvode kod njih i Istri. Možda bi to bio prvi i dobar korak za promjenu. Na ovoj konferenciji su žene iz istre i Slavonije pokazali takvu želju i bit će lijepo vidjeti za dvije godine, kada projekt završi, da li se nešto pomaknulo s mrtve točke.

Miroslav Kuskunović

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje