Nevolje voćara

Branimir Markota: 'Zbog proljetnog mraza propast će nam oko 50 posto uroda'

Agrovijesti
Fotografija:
O izazovima s kojima se susreću hrvatski voćari razgovarali smo s Branimirom Markotom, predsjednikom Hrvatske voćarske zajednice

Hrvatskim voćarima nije lako. Uz sve poremećaje na tržištu koje je izazvala korona kriza, muke im zadaju i štete izazvane proljetnim mrazom.  Iz razgovora s Branimirom Markotom, predsjednikom Hrvatske voćarske zajednice, doznajemo da će posljedice elementarne nepogode koja je noćna mora svakog uzgajivaća voća, biti puno gore no što se isprva mislilo. 

Domaće voćare nije toliko pogodila ovogodišnja suša ni tuča koja je zagorčala život istarskim vinarima, no razmjeri štete koju im je nanio mraz mogli bi biti katastrofalni. 

„Mraz se pojavio krajem ožujka i početkom travnja u vrijeme kada su voćke u fazi cvjetanja i kada niske temperature imaju negativne posljedice na razvoj ploda. Najviše je nastradalo Međimurje i bojim se da će ove godine biti 50% manje uroda voća, osobito ranih sorti marelica, šljiva, trešanja i jabuka“, kaže Branimir Markota koji i sam primjećuje posljedice u svojim voćnjacima. 

„Imam stopostotni gubitak na jabukama idared i još nekim sortama. Traga će biti i na kvaliteti, a prave razmjere štete od mraza znat ćemo do kraja svibnja“, govori nam on. 

Usprkos tome što je situacija i bez mraza zabrinjavajuća, Markota je optimističan jer smatra da je u jeku nezapamćene pandemije i globalnog zatvaranja gospodarstva, u Hrvatskoj konačno osviještena činjenica da poljoprivrednom sektoru trebaju hitne reforme. 

Kriza kao šansa

„Koronakriza je osvijestila mnoge pa ju promatram kao šansu da se promjeni dosadašnji smjer vođenja politike proizvodnje hrane. Kada je stožer uveo mjeru zatvaranja granica, postavilo se pitanje hoćemo li uopće imati hrane. Shvaćeno je da hrana nije samo trgovinska roba, već proizvod od strateške važnosti“, govori predsjednik zajednice voćara te dodaje da je to vidljivo iz ponašanja onih koji u Hrvatskoj donose odluke. 

„Velik dio političara, među njima guverner HNB-a, Boris Vujčić, premijer Andrej Plenković i dio ministara, osvijestio je činjenicu da nas je dosadašnja politika proizvodnje hrane dovela do ovakve situacije. Imponira nam kada političari govore o promjeni smjera politika prema hrani, no trebaju nam i konkretne mjere. Nacionalna ekonomija mora imati poljoprivrednu samodostatnost. Hrana je nacionalni interes, baš kao i energetika ili zdravstvo“, odlučan je Markota koji krivca za lošu situaciju u sektoru poljoprivrede vidi u pogrešno viđenoj politici dodjele poticaja. 

„Zbog manjka kontrole u dodjeli poticaja, ruralnim prostorima prijeti devastacija. Mnogi koji dobivaju poticaje, ne obrađuju svoju zemlju. Iste probleme zbog toga imamo mi voćari kao povrćari i stočari. Zbog toga bi se poticaji trebali dodjeljivati za hranu, a ne za hektare zemlje koja se ne obrađuje. Vidim naznake da se ide u dobrom pravcu, no godinama smo se skrivali iza odluka Europske Unije, zaboravivši pri tome da je u Europi sramota posjedovati zemlju koju ne obrađujete“, iskreno će on.

Samodostatnost

Ključno je, kaže, da se politika proizvodnje hrane što prije promjeni.   

„Trgovački lanci bi trebali najprije napuniti police domaćim proizvodima, a tek potom uvoziti ono što je manjak. Ne daj bože da nam se dogodi drugi val Covida-19 na jesen. U tom slučaju, granice će opet biti zatvorene, a uvoz će biti smanjen zbog toga što će zemlje iz kojih se do sad uvozilo, zaštiti hranu kao svoj nacionalni interes. A i ono što budu izvozile, neće biti najbolje kvalitete, jer će takva hrana ostati za njihove potrebe. To je realnost, ali i opasnost“, upozorava predstavnik hrvatskih voćara te naglašava da u ovom trenutku ne proizvodimo dovoljno voća da bismo zadovolji hrvatske potrebe.

„Ulaganje u voćarstvo dugogodišnji je proces. Voćki treba oko tri, četiri godine da počne davati prve plodove, a situacija se u našem sektoru urušava već godinama. Pod jabukama imamo oko 2.500 hektara, a samo oko 25 proizvođača ima nasade veće od 20 hektara. Površine za uzgoj voća u Hrvatskoj su usitnjene i uglavnom tehnološki zaostale. Svega 2% voćnjaka se navodnjava, a oko 20% ih ima zaštitu od tuče i mraza“, opisuje situaciju na terenu Markota. 

Stanje je na vrlo niskim granama i mora se dogoditi ozbiljna odluka na nacionalnoj razini da bi se to promijenilo, smatra on te dodaje da će efekti odluka koje se donesu sada, biti vidljive tek za dvije, tri godine. 

Nacionalni interes

Dobra je stvar da već sada imamo neke voćne proizvode s kojima konkuriramo na europskom tržištu, gdje vlada potražnja za hrvatskim jabukama, jagodama, a osobito mandarinama. 

„Hrvatske potrebe zadovoljava oko 20.000 tona mandarina, a godišnje ih proizvedemo oko 40.000. Slično je i s jabukama kojih proizvodimo oko 80.000 tona, a za Hrvatsku je dovoljno oko 65.000 tona. Ostalo je višak. Ova će godina biti problematična zbog mrazova, no iz istog razloga podbacit će i čitava EU pa očekujem da će stroge klasifikacije proizvoda ove godine biti ponešto olabavljene“, kaže Markota te ističe da primarni cilj hrvatskih voćara ne bi trebao biti izvoz, već za početak, zadovoljenje domaćeg tržišta. 

„Trenutna situacija za nas voćare na domaćem tržištu je dosta teška jer nas trgovački lanci izuzetno kontroliraju. Nema šanse da naš proizvod dospije na police trgovačkih lanaca ako nije prošao sve inspekcije koje su, prema strogim kriterijima, utvrdile kvalitetu. S druge strane, kod uvoznog se voća uglavnom vjeruje deklaraciji“, tvrdi naš sugovornik koji 'nema ništa protiv uvoza'. 

„Mi smo dio zajedničkog europskog tržišta pa ono što uvozimo ne bi okarakterizirao kao uvoz, već unos. Ipak, ozbiljne države štite domaću proizvodnju, ističu domaći proizvod pred ostalima i potiču politike koje ju unapređuju“, dodaje.

Prednost domaćem proizvodu pred ostalima, odlično prolazi i kod kupaca. 

„Kupci će prije izabrati domaći proizvod dokazane kvalitete nego uvozni. Inicijativa 'Mlijeko s hrvatskih farmi 'imala je izvrstan učinak na potrošače, a isto valja napraviti i s ostalim poljoprivrednim proizvoda“, smatra Branimir Markota te još jednom ističe važnost zaštite domaće proizvodnje hrane: 

„Tko to ne prepoznaje kao nacionalni interes, društveno je neodgovoran“, zaključuje.