Maslina u mom oku

Briselski dnevnik

Agrovijesti
Fotografija: Jakša Najev/Agrobiz
Hrvatska, za razliku od drugih zemalja, ima tek jednog službenog predstavnika u radnim skupinama Europske komisije kada govorimo o maslinarstvu. Ipak, utjecaj jednog čovjeka na donošenje odluka u maslinarskom sektoru na razini europske poljoprivredne politike je minimalan s obzirom na ukupan input koji RH ulaže u pripremljenost svog člana i spremnosti da podrška ima i svoj političku dimenziju, zbog čega se u konačnici nedovoljno iskorištavaju novčani resursi EU za razvoj domaćeg maslinarstva.

21. i 22. listopada ove godine održan je pripremni sastanak na temu maslinarstva u okviru organizacije COPA-COGECA (COPA - Committee of Professional Agricultural Organisations, COGECA - General Committee for Agricultural Cooperation in the European Union) te dva radna tijela Europske komisije.

COPA-COGECA je, pojednostavljeno rečeno, krovno udruženje europskih farmera i europskih zadruga. Ovo udruženje organizator je sastanaka Grupe civilnog dijaloga za sektor maslinovog ulja (The Civil Dialog Group on Horticulture, Olives and Spirits-Olives Sector) na kojima se definira zajedničko stajalište predstavnika svih njegovih članica u pogledu tema koje su na dnevnom redu sastanaka dvije radne skupine Europske komisije: Radne grupe o maslinama (The Working Group on Olives) i Radne skupine o tržištu i tehničkim aspektima maslinovog ulja (The Working Group on olives market situation and technical issues).

Ivan Jakovčić i Jakša Najev

Predstavnici iz različitih zemalja u prvom redu zastupaju, brane, odnosno, promiču interese maslinarstva svoje zemlje, a kroz to i organizacija koje ih delegiraju. Ipak, na kraju se nastoji usuglasiti zajedničko stajalište koje u ime svih članova delegacije COPA-COGECA-e na sastancima radnih tijela Europske komisije iznosi predsjednik Grupe civilnog dijaloga g. Vasileios Pyrgiotis. Određene teme na radnim skupinama zahtijevaju iznošenje podataka ili mišljenja predstavnika svake organizacije/udruženja farmera iz pojedine zemlje i to je trenutak u kojem se zrcale sve slabosti (ne)organizacije našeg maslinarstva.

Dio tema se odnosi na urod maslina i proizvodnja ulja prethodne marketinške (tržne) godine koja počinje 01.09., predviđanje uroda u novoj sezoni prerade, kretanje cijena maslinovog ulja te stanje zaliha na kraju marketinške godine. Tu su još i pitanja koja se tiču tržišnih standarada za maslinovo ulje, parametara kvalitete i još niz drugih tema od presudne važnosti za sektor.

Sve te teme zahtijevaju dobru pripremu, prikupljanje i analizu podataka te promišljanje što će se i na koji način iznijeti. Naime, na sastancima radnih skupina sudjeluje predstavnik Europske komisije koji prenosi Komisiji stajališta radnih skupina o pojedinoj temi ili, pak, u određenim slučajevima prenosi stajališta Komisije članovima radnih skupina.

Pokušavajući zastupati interese hrvatskog maslinarstva često puta se, nažalost, nađem u situaciji da se osjećam kao – siroče, da budem malo melodramatičan; sam, bez igdje ikoga svoga, bez zaleđa i potpore. To su osjećaji koji se javljaju dok promatram dobro pripremljene i podacima naoružane članove delegacija iz Španjolske, Portugala, Italije, Grčke pa čak i maslinarski nesignifikantne Francuske.

Za razliku od navedenih zemalja, kod nas nema u okviru sektora pripremnih sastanaka stručnjaka za različita područja (proizvodnja, kvaliteta, tržište, ruralni razvoj itd.), a time ni definiranih stajališta koje trebaju zastupati predstavnici u tijelima Europske komisije ili Međunarodnog vijeća za maslinovo ulje (COI/IOC). Nažalost, vjerojatno će još dosta vremena proći dok se kod nas maslinarstvo organizira kao sektor u pravom smislu te riječi, a isto tako dok ne bude moguće prikupljati realnije podatke o maslinarstvu u Hrvatskoj.

Razliku u odnosu prema maslinarstvu kod nas i u drugim zemljama se ogleda i u financiranju odlazaka na sastanke. Tako putovanja na sastanke radnih tijela u Europskoj komisiji troškove putovanja i boravka snosi Komisija, dok, recimo troškove odlaska na sastanke Međunarodnog vijeća za maslinovo ulje snose delegati u cijelost sami, odnosno, u drugim zemljama troškove snose njihove matične organizacije/udruženja. I u tome se ogleda prednost postojanja sektorskih udruženja: oni dijelom trebaju financirati putovanja svojih delegata na različite sastanke bilo unutar zemlje ili u inozemstvo, tj. gdjegod se procijeni da moraju biti prisutni predstavnici sektora.

Maslinovo ulje

Uvjeren sam da, nažalost, prednosti organiziranja maslinara kod nas nisu svjesni ni sami maslinari ni država jer kako inače objasniti činjenicu da ne postoje kod nas savezi, organizacije, koordinacije, ili kako god nazvali, sektorsko druženje/a maslinara?

Hrvatska je mediteranska zemlja, ili se barem time voli dičiti, i zaista je neobično da se ne iskorištava taj geografski potencijal u smislu stvaranja strategije razvoja mediteranskih kultura na lokalnom i državnom nivou – u tom smislu bi bilo dobro da se konačno maslinarstvo (naravno i druge mediteranske kulture) nađe na meniju hrvatske poljoprivredne politike, hrvatske turističke strategije i sl. Jer samo i ako se organiziramo na nacionalnom nivou možemo iskoristiti blagodati članstva u europskim asocijacijama i još bolje koristiti potpore i sve ono što članstvo u EU nudi.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje