Poljoprivrednik u Hrvatskoj

Čak 95% povrća ide u prodaju za poznate kupce

Agrovijesti
Davor Krce Fotografija: Damir Spehar/Pixsell
A ova će godina biti, kaže Davor, zapamćena kao vrlo loša, izrazito nepovoljna za povrtlare jer je zbog tople zime puno štetnika, ostalo je puno neformiranih plodova i količinski robe neće biti kao prijašnjih godina. Davor, konkretno, očekuje oko 40 tona povrća, upola manje no prijašnjih godina.

Bilo je oko 6.30 sati kad smo se tog petka čuli, da provjerimo hoće li Davor Krce u 8 biti u plasteniku u bjelovarskoj poslovnoj zoni Lepirac ili će ga nešto zadržati na Zelenoj tržnici u Zagrebu, kamo je bio krenuo oko pet izjutra isporučiti svoje svježe povrće. No dobro je odmjerio što će mu sve stati u jedan dan jer oko 11 sati valjalo je kombajnirati četiri hektara pšenice...

Uzme slobodno popodne

Buđenje je oko tri, pola četiri, slijede rad i doručak pa natrag... U sezoni je najlakše raditi ili izjutra ili u sumrak, zbog vrućine. Radnog vremena zapravo nema, ono traje dok posao nije gotov, al’ nekad si damo oduška i uzmemo slobodno popodne. Kad sve zbrojimo, ispada da smo jako loše plaćeni po satu, al’ situacija je takva da si bolje platiti ne možemo. No ja ovaj posao volim i nadam se da će se jednom prepoznati koliko on vrijedi – objašnjava 38-godišnji Davor kako izgleda radni dan na poljoprivrednom gospodarstvu Tenagra, koje ima zajedno s bratom Alenom. Tradiciju poljoprivredne proizvodnje braća Krce naslijedila su od bake i djeda. Njihovo je gospodarstvo prije dvanaest godina registrirano za uzgoj povrća i ratarskih kultura. Imaju certifikat “Proizvodi hrvatskog seljaka”. Obrađuju nešto manje od 16 hektara zemlje, mahom one koju su uzeli u najam od privatnika jer vlastite nemaju, a do državne ne mogu. – Gdje bi nam kraj bio kad bismo imali još barem 50 hektara – kaže Davor. Osim kukuruza i pšenice, na otvorenom uzgajaju kupusnjače, a oko dva hektara imaju pod grahom koji prodaju i svjež i sušen. No u grah im se često zavuče divljač, a štetu naprave i “lovci na grah”, kako kradljivce usjeva naziva Davorov otac Željko, koji kaže da je umirovljenik volonter na gospodarstvu. – Kad tražiš radnike, nema ih, al’ po noći dođu i “rade” – govori Željko Krce. Upravo su zbog lopova postavili kamere, dolazila je i policija, ali na kraju se nije riješilo ništa. Na njima je da rade i nadaju se da će ih ove godine pošast zaobići.
 

Davor Krce

A ova će godina biti, kaže Davor, zapamćena kao vrlo loša, izrazito nepovoljna za povrtlare jer je zbog tople zime puno štetnika, ostalo je puno neformiranih plodova i količinski robe neće biti kao prijašnjih godina. Davor, konkretno, očekuje oko 40 tona povrća, upola manje no prijašnjih godina. Obitelj Krce na 5600 četvornih metara ima plastenike, a polovina je plasteničke proizvodnje hidroponska, što podrazumijeva uzgoj u hranjivoj otopini bez zemlje. Naime, kod ovakvog načina uzgoja uklanjanjem tla iz proizvodnje nastojalo se izbjeći mjesto nastanka bolesti i rasta korova i postići precizna kontrola ishrane bilja. S hidroponskom tehnologijom i kontrolom proizvodnih uvjeta u plasteniku postoji mogućnost maksimalnog korištenja prostora uz minimalnu potrošnju vode i gnojiva. Dok Slobodanka Dević, zaposlenica u Tenagri od prvog dana njezina osnutka, na tračnice stavlja “vlakić” u koji će staviti gajbe s rajčicom, Davor nam pokazuje kako će na mjestu gdje je pobrano jedno povrće uskoro posaditi drugo. Obitelj Krce uzgaja rajčice, papriku, krastavce, deset vrsta salata, špinat, blitvu, tikvice, cvjetaču, brokulu...

Da zimi ne bi slučajno imali predah, Krceovi će u to vrijeme uslužno drobiti drva. Naime, ovaj mjesec stiže im drobilica za drva, sufinancirana iz Programa ruralnog razvoja kroz Mjeru 6.2 – pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom području. – Od sljedeće godine dio ćemo poljoprivredne proizvodnje prebaciti u ekološku. Ionako je sve osim gnojiva ekološko, bez upotrebe pesticida. Nastojimo koristiti što manje “kemije”. Nećemo uvođenjem ekološke proizvodnje profitirati, ali to ćemo ipak učiniti – govori o planovima Davor. Kad su započeli s povrtlarstvom, najprije su sadili batat, u vrijeme kad ga nitko nije sadio, zbog čega su imali problema sa svime, a najviše s voluharicama. Okušali su se i u proizvodnji samo krastavaca, kojih su godišnje znali imati oko 140 tona. No kad su prije osam godina ljudi bacali krastavce zbog sumnje da je u njima opasna bakterija Escherichia colli, koja je u Europi odnijela nekoliko života, Krceovi su počeli saditi više kultura.


Povrće za vrtiće i škole

Puno kultura, puno problema, više truda i odricanja. Teže je, al’ nešto će uvijek ostati. Mi smo se zapravo kroz ove godine rada od masovne prodaje otkupnim centrima okrenuli ka prodaji za poznatog kupca i 95 posto naše proizvodnje tako plasiramo. Najviše prodamo na kućnom pragu, rajčica i paprika su po deset, zelje i krastavci po pet kuna. Slobodanka većinu kupaca zna po imenu – kaže Davor. Obitelj Krce je ponosna što je njihovo gospodarstvo uključeno u projekt “Bjelovarski doručak”, koji je pokrenuo grad s ciljem da lokalni poljoprivredni proizvodi budu zastupljeni u vrtićima i školama. Svježim povrćem s poljoprivrednog gospodarstva Tenagra opskrbljuju se i ovdašnji domovi umirovljenika, restorani, pučka kuhinja... Osim Slobodanke, na gospodarstvu je zaposlena Marina Tomašković. Rukave zasuču i Davorova i Alenova majka Slavica, Alenov sin Petar i Davorova supruga Kristina. – Ona uskoči kad može jer imamo 19-mjesečnu Katju. Da nema razumijevanja obitelji za izbivanje zbog posla, možda bismo sve ovo zatvorili i radili negdje drugdje, vjerojatno i za veću plaću – rekao je Davor Krce prije no što je otišao najprije kombajnirati, a zatim s kćeri i suprugom malo predahnuti, na more.

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje