Tjedni komentar

Da bismo Kinezima prodali tvrde sireve morali bi uvoziti još više mlijeka iz EU

Agrovijesti
Kina, tržnica Fotografija: Thinkstock
Svi se slažu kako je dobro što je otvorena mogućnost da naša mliječna industrija bude prisutna na tržištu od 1,4 milijardi stanovnika. To je dobra prilika, no hoće li ona biti maksimalno iskorištena ovisit će i o tome hoće li primarna proizvodnja mlijeka moći pratiti potrebe prerade za tako veliko tržište s obzirom na negativne trendove unazad zadnjih deset godina koji su se svakako odrazili i na našu industriju.

Prodavat ćemo mlijeko Kinezima! Senzacionalna je ovo vijesti koja je sve zainteresirala nakon prošlotjedne posjete velike gospodarske delegacije Kine našoj zemlji. Za hrvatsko mlijeko i mliječne proizvode otvaraju se vrata ogromnog kineskog tržišta, a rezultat je to pregovora Ministarstva poljoprivrede i glavne carinske uprave NR Kine, koji su završeni usuglašavanjem zajedničkog Protokola o veterinarskim i javnozdravstvenim zahtjevima za mliječne proizvode namijenjene izvozu iz Hrvatske u Kinu, koji je potpisan, pohvalio se prošli tjedan ministar poljoprivrede Tolušić. Iz njegovog ministarstva su objasnili kako se tako otvorila mogućnost da hrvatsko mlijeko i mliječni proizvodi, imaju mogućnost pristup kineskom tržištu - bez ikakvih prepreka. No, imali smo mi i ranije senzacionalnih najava da ćemo izvoziti našu hranu, prehrambene proizvode na velika tržišta, a sporadično se pojavljuju i vijesti o tome kako smo krenuli u izvoznu ofenzivu na neko novo veliko tržište.

Ali kada se malo dublje uđe u sektorsku analizu onda se otkriju i sve naše slabosti, unatoč stvaranju pozitivnog poslovnog okruženja i otvaranja mogućnosti, te stvaranja pozitivnog PR-a. Nedavno smo tako na našim stranicama pisali i o uspjehu izvozu naše NON GMO soje, dok nismo otkrili da gotovo isto toliko koliko izvozimo i uvozimo, ali sojine sačme, za koju nismo sigurno da je GMO free..

Kako izvoziti kad nemam mlijeka ni za svoje potrebe

Kanta za mlijeko

Kada je riječ o mlijeku i mliječnim proizvodima prvo što se logično nameće je pitanje kako ćemo izvoziti nešto što nemam dovoljno niti za sebe i uvozimo u ogromnim količinama. Naime, Hrvatska sama proizvede jedva 50 posto mlijeka za vlastite potreba. Zajedno s prerađivačkom industrijom godišnje nam treba oko 900 milijuna kilograma (1 kg = 1,1 l), a lani smo jedva proizveli 453 milijuna kg ili 5 posto manje nego godinu ranije. I podaci za prva tri mjeseca ove godine pokazuju da se pad otkupa i proizvodnje mlijeka nastavlja.

Dampinški uvoz, nesređeno tržište, neudruženi i prezaduženi farmeri, sve više krava na klanju, premala otkupna cijena mlijeka... lani su nas tako “koštali” čak 229 milijuna eura vrijednog mlijeka i mliječnih proizvoda uvezenih iz EU. Zato se i postavlja pitanje kako onda s nekom proizvodnjom, u kojoj smo tako loši, doći na tržište od 1,4 milijardi potrošača, gdje prosječno svaki stanovnik konzumira oko 100 grama mlijeka i mliječnih proizvoda dnevno.

Nesumnjivo je kako bi izvoz na ovo tržište mogao biti dobar posao koji bi, kad bi se bolje organizirali i više proizvodili, moglo pomoći i posrnuloj proizvodnji mlijeka. No, vječno pitanje što je prvo kokoš ili jaje postavlja se i u ovom slučaju – je li moguć izvoz dok nemam dovoljno sirovina i veliki smo uvoznik? I kako to napraviti?

Branko Bobetić, direktor Croatiastočara i jedan od najboljih poznavatelja stanja u ovom sektoru kaže kako hrvatska mliječna industrija ima jako kvalitetne proizvode poput fermenata, sirnih namaza, tvrdih ovčjih i kozjih sireva koji imaju dobru cijenu, a baš bi takva dodana vrijednost mogla dobro proći u Kini, koja je druga izvozna destinacija poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz EU i samo konzumnih mlijeka treba u količini od 27.000 tona.

Da bismo Kinezima prodavali tvrde sireve, mlijeko možemo i uvoziti jer ga uvoze primjerice i naši susjedi Talijani koji od 6 milijuna tona za preradu iz EU uvezu gotovo trećinu. Talijani su odavno shvatili da ne mogu parirati jeftinim njemačkim i nizozemskim polutvrdim sirevima, edameru, gaudi, pa su postali lideri u izvozu tvrdih sireva koji su vrlo cijenjeni. Ako bi se poslužili tom formulom, pa uvozili ogromne količine mlijeka, pravili skupe sireve i fermentirane proizvode te ih nakon dobivanja dozvole počeli izvoziti u Kinu, za očekivati je da bi to moglo imati dugoročno utjecaja i na bolju otkupnu cijenu mlijeka i ukupni mljekarski sektor, dizanje domaće proizvodnje, broja mliječnih krava... Ali to je za sada na razini „što bi bilo kad bi bilo“.

Svi se slažu kako je dobro što je otvorena mogućnost da naša mliječna industrija bude prisutna na tržištu od 1,4 milijardi stanovnika. To je dobra prilika, no hoće li ona biti maksimalno iskorištena ovisit će i o tome hoće li primarna proizvodnja mlijeka moći pratiti potrebe prerade za tako veliko tržište s obzirom na negativne trendove unazad zadnjih deset godina koji su se svakako odrazili i na našu industriju. Najveću priliku za izvoz na kinesko tržište imaju naši najveći prerađivači mlijeka, ali je prerano govoriti s kojim će se proizvodima i u kojoj količini oni moći pojaviti na ovome tržištu.

Ogroman uvoz

Mužnja

Naša mliječna industrija izvozi mlijeko i mliječne proizvode, pa je tako prošle godine prema podacima Hrvatske gospodarske komore izvezeno ukupno 55.831 tona mlijeka i mliječnih proizvoda u vrijednosti od gotovo 514 milijuna kuna što je rast u vrijednosti za 13,9% u odnosu na 2017. Međutim rast izvoza prati i rast uvoza, koji je u prošloj godini vrijednosno rastao u odnosu na prethodnu godinu za 2,47% i iznosio gotovo 1,7 milijardi kuna i kroz koji je u našu zemlju uvezeno s tržišta EU i trećih zemalja 273.367 tona mlijeka i mliječnih proizvoda, i to najvećim dijelom i zbog sve manje dostatnosti mlijeka za preradu proizvedenog od hrvatskih proizvođača.

U najvećoj domaćoj industriji mlijeka Dukatu kažu kako izvoz trajnih mliječnih proizvoda na tržište Kine predstavlja značajnu poslovnu priliku za Dukat koji već danas 17% volumena prerađenog mlijeka plasira na izvozna tržišta, no o potencijalnim izvoznim kapacitetima za tržište Kine u ovom trenutku još prerano za govoriti, dodaju.

Inače, prema podacima Croatiastočara proizvodnja svih grupa mliječnih proizvoda u prošloj godini bila je manja za 3 posto i to zbog pada proizvodnje konzumnih mlijeka i maslaca, a proizvodnja sireva, vrhnja ostala je na razini 2017. godine dok je proizvodnja fermentiranih proizvoda povećana za 4 posto.

Na kraju valja istaknuti i jednu vijest o kojoj smo pisali prošle godine. EU povjerenik za poljoprivredu Phile Hogan već godinama vodi gospodarske delegacije na nova tržišta, Prošlog proljeća su tako bili upravo u Kini, a u toj se delgaciji po prvi put pojavila i jedna naša tvrtka. Radilo se o Paškoj sirani, koja je već tada pokazala da ima interes za izvoz u Kinu. Svi ostali naši proizvođači do sada nisu pokazivali interes da idu u osvajanje novih tržišta jer su nekako navikli na domaće „monopole“ i osvajanja tržišta regije.

Miroslav Kuskunović

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje