Intervju tjedna

Darko Znaor: Hrvatska ne zna reklamirati ono što ima

Agrovijesti
Darko Znaor, neovisni konzultant Fotografija: Žarko Bašić/PIXSELL
Potencijala za ekološku proizvodnju ima, a ipak se nekoliko puta više tako proizvedene hrane u Hrvatskoj uvozi nego izvozi. Sivo tržište u eko poljoprivredi uzelo je maha, no neće mu se stati na kraj dok država ne počne drastično kažnjavati, kaže to za Agrobiz stručnjak za održivu i ekološku poljoprivredu i prvi magistar ekološke poljoprivrede u Europi Darko Znaor

Ministarstvo poljoprivrede bilo je donijelo Akcijski plan za razvoj ekološke poljoprivrede za razdoblje od 2011. do 2016. godine u kojem je navedeno da se u Hrvatskoj predviđa prosječni godišnji porast ekoloških proizvođača i površina od 30 posto. Prema toj procjeni, krajem ove godine u Hrvatskoj bi trebalo biti registrirano oko pet tisuća ekoloških proizvođača koji bi proizvodili na blizu 90.000 ha površina pod ekološkom poljoprivredom. Kakvo je stanje zapravo? 

Taj je Akcijski plan uvelike ostao samo slovo na papiru jer nije bilo sustavnog praćenja njegove provedbe niti je bilo proračuna za akcije koje je trebalo provesti. Ministarstvo poljoprivrede nije aktivno poticalo njegovu provedbu. Trebao je produktivniji pristup. Ipak, mi ćemo do konca ove godine doći do ciljeva zacrtanih planom; bit će oko 80.000 hektara pod ekološkom poljoprivredom i četiri i do četiri i pol tisuće ekoloških proizvođača. Rezultat je to ekspanzije koja se dogodila u Europi, upali smo u veliku struju koja nas je ponijela. Da se još radilo, gdje bi nam bio kraj. 

Kakva je vaša vizija razvoja ekološke poljoprivrede? Što i kako treba mijenjati? 

Najveći je problem što do sada među kreatorima agrarne politike nismo imali ljude koji bi aktivno promovirali ekološku poljoprivredu. Za većinu ona je bila tek opći trend, pomodarstvo. Ako u Hrvatskoj želimo jači zamah, među kreatorima agrarne politike trebaju biti ljudi koji imaju viziju i zagovaraju ekološku poljoprivredu. Najprije treba napraviti dubinsku analizu stanja, da se vide ključni problemi. Stihijski razvoj ne valja, isto kao što nije dobro to što ne postoji koordinacija između Ministarstva poljoprivrede i agencija. Zatim, u Hrvatskoj postoji i fenomen kojeg u drugim zemljama nema. Naime, na svakih deset hektara ekološke imamo gotovo sedam hektara u paralelnoj proizvodnji. Znači, dio ljudi koji se prijavljuje za ekološke potpore i ima eko znak, ima i konvencionalnu proizvodnju. I to je jako teško nadzirati jer naš sustav nije dovoljno sofisticiran. Zbog toga postoji bojazan da kada kupac nije dobio proizvod deklariran kao eko, iako je takav kupio. I na poslijetku, treba nam mega program promocije eko znaka i proizvoda.

Kakva je suradnja između središnjih tijela državne uprave po pitanju razvoja ekološke poljoprivrede?

Nešto bolja nego u prošlosti, čemu je doprinio proces pridruženja Europskoj uniji. Ali, za očekivati je da ta suradnja urodi kvalitetnijom statistikom i informacijama dostupnim javnosti.

Darko Znaor, neovisni konzultant

Je li se više novca iz Programa ruralnog razvoja trebalo dati OPG-ovima, a manje velikim proizvođačima? 

Sve dosadašnje garniture su se izjašnjavale da su im OPG-ovi prioritet, ali su politikama i odlukama išli na ruku velikim proizvođačima. Naravno da tvrtke imaju svoje mjesto na tržištu, ali ne na način da prosperiraju nauštrb malih. Po sadašnjem iskustvu i sa EU novcem pokazuje se da Hrvatska i dalje favorizira velike. Upravo je završen natječaj za Mjeru 4 i po onome što je neslužbeno poznato, najviše su dobile velike tvrtke. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li nova vlada, čija će se agrarna politika navodno uvelike oslanjati na program Udruge OPG-ova "Život", imati hrabrosti napraviti reviziju dodjele novca iz Mjere 4 ili će sve potvrditi i nastaviti s pomaganjem velikih, kao i njihovi prethodnici.

Kada je riječ o potporama, one su kod nas po hektaru među najvećima u Europi. Bilo kakav prigovor, s izuzetkom proizvođača povrća, ne stoji.

Ekološki proizvođači se žale da je veliki problem sivo tržište. Kako tome stati na kraj, što država mora učiniti da bi se ovdje uvelo reda i da se konvencionalni proizvodi više ne prodaju pod eko?

Zakon imamo već 15-ak godina, ali kontrole na terenu su i dalje nedostatne, u smislu kontrola i sankcija prodaje lažnih eko prizvoda. Na tržnicama, poput zagrebačkog Dolca, pronaći ćete natpise na štandovima kod pojedinaca, ali i velikih tvrtki, da prodaju ekološke proizvode, iako nemaju certifikat. Na terenu se između inspekcija događa ping-pong i uopće ne znam da je itko bio kažnjen zbog ovakvog načina rada. Naravno da su takvi proizvođači nelojalna konkurencija istinskim ekološkim proizvođačima. Nadalje, imamo kanale solidarne razmjene koje s jedne strane treba pozdraviti jer se tako dolazi do kupaca, a s druge strane i ovdje se radi o sivoj zoni u pogledu certifikata. No, ništa se neće promijeniti dok ne stignu prve kazne.

Zašto je u nas ekolološka proizvodnja tako skupa? Treba li dati više potpora ekološkim proizvođačima, odnosno na koji im način olakšati da ulaganja ne budu tako velika, a profitabilnost upitna? 

Kada je riječ o potporama, one su kod nas po hektaru među najvećima u Europi. Bilo kakav prigovor, s izuzetkom proizvođača povrća, ne stoji. Veliki problem je ukupna hrvatska poljoprivreda, mala gospodarstva s rascjepkanim parcelama, što otežava konkurentnost. Puno se ljudi upušta u ekološku poljoprivredu bez dovoljno znanja i vještina.

Darko Znaor, neovisni konzultant

 

Ekološka poljoprivreda traži veći rizik, menadžerska i marketinška znanja. Znatan dio eko proizvođača spada u tu skupinu i njihovi su proizvodi jako skupi na tržištu, naročito u usporedbi s uvoznim proizvodima koji dominiraju. Stotinu milijuna eura vrijedno je eko tržište u Hrvatskoj, potreba za eko proizvodima postoji, ali najveći dio uvozimo.

 

 

 

 

Ulaže li se u Hrvatskoj dovoljno u stare autohtone sorte poljoprivrednog bilja; je li nam genetika otišla u krivom smjeru?

Nije se napravilo ni izdaleko koliko se moralo i trebalo. Kroz Mjeru 10 Programa ruralnog razvoja mogla su se povući sredstva, ali nije bilo značajnijih aplikacija za takve projekte. Kreatori politike stvore mogućnost da se nešto napravi, ali realizaciju aktivno ne potiču.

Koriste li se u ekološkoj poljoprivredi dovoljno obnovljivi izvori energije? 

Gotovo da se uopće ne koriste, iako apsolutno idu ruku pod ruku. No, rijetki su oni koji pokušavaju zatvoriti taj krug. U Programu ruralnog razvoja postoje sredstva i za to i bit će zanimljnivo vidjeti hoće li eko proizvođači pokazati interes.

Jesu li ekološki proizvedena hrana i turizam u nas dobro "uvezani"?

Nisu uopće. A to je koncept koji je kompatibilan i treba ga promovirati. No, Hrvatska ne zna reklamirati ono što ima. Malo tko u Hrvatskoj zna, a pogotovo ne znaju stranci, da je Hrvatska druga zemlja na svijetu, iza Švedske, po postotku šuma koje imaju ekološki certifikat. Turisti bi na ulazu u našu zemlju to trebali vidjeti na jumbo plakatima, no ne vide. Isto je i s ekološkom poljoprivredom. Nedavno sam noćio u hotelu na Plitvičkim jezerima po kojima je, zajedno s Dubrovnikom, Hrvatska u svijetu najpoznatija. Katastrofa je što sam u hotelu dobio za doručak – u ponudi nije bila ni eko ni domaća već samo uvozna ili hrana naših velikih proizvođača. Nema ni domaćeg mlijeka, ni sira, base... Znam da je nepopularno za reći, ali u vrijeme socijalizma 80 posto hrane u restoranima na Plitvičkim jezerima bilo je iz plitvičke regije. Danas ništa. Za to nam nije kriva Europa. Prije petnaestak godina imao sam projekt, financiran sredstvima nizozemske vlade, za stimuliranje proizvodnje eko jagoda u Saborskom, mjesta na rubu Nacionalnog parka Plitvička jezera. U Saborskom jagode dozrijevaju mjesec kasnije nego drugdje, ima ih kad ih drugi nemaju. Kad su sazrele, nije ih bilo moguće prodavati u nacionalnom parku.

Koliki je udio Hrvatske na europskom ekološkom tržištu hrane? Može li se bolje?

Naš udio na tom tržištu gotovo da i ne postoji. Izvozi se tek nešto voća, povrća i ljekovitog bilja. Ekoloških proizvoda izvozimo za deset milijuna eura, a uvozimo za 60 - 70 milijuna eura.  

  • Avatar
    limun 14. Ožujak 2016. u 09:02 zato jer naši pizdeki ne znaju ništa bez EU savjeta i tutorstva, kao da će nama netko drugi napraviti ono što moramo sami
  • Avatar
    limun 14. Ožujak 2016. u 09:00 Hrvatska ne zna reklamirati ono što ima, a ne zna ni koristiti resurse koje ima
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje