Prof.dr.sc.Jasminka Igrc Barčić, predsjednica Hrvatskog društva biljne zaštite

Donošenje odluka u EU često su diktirana od političkih lobija i nisu temeljena na stručnom mišljenju

Agrovijesti
Održan okrugli stol "Održiva uporaba pesticida i zaštita biljaka" Fotografija: Davor Visnjic/PIXSELL
Našu vlastitu proizvodnju treba poticati, štititi, jer su nam potencijali veliki i možemo proizvesti dovoljno kvalitetne hrane za naše stanovništvo, no ponekad mi se čini kao da to nekome kod nas nije cilj. Uvozimo smeće, neznanog podrijetla, loše kakvoće, s ostacima pesticida koji su već davnih godina u Hrvatskoj zabranjeni. Kada bismo se zauzeli za svoju proizvodnju i zaštitili svojeg proizvođača, onog pravog, a ne kvaziproizvođača, mogli bismo puno toga unaprijediti.

Dovode li stroža pravila EU dovode do sve manje uporabe zaštitnih sredstava, što posljedično dovodi do sve veće pojave bolesti, štetnika, a onda i pada proizvodnje i dohotka poljoprivrednika?

Većina zemalja članica EU već je davno došla do razine kada proizvode dovoljnu količinu hrane za svoje potrebe. Neke zemlje, a tu je i Hrvatska tu razinu nisu dostigle i uvoz hrane je velik. Kod sredstava za zaštitu bilja djelatne tvari odobravaju se na EU razini. Restrikcije za to odobravanje su sve veće, a uvjeti za dobivanje dozvola sve stroži.

Da bi neka tvar dobila dozvolu za uporabu ili produljenje te dozvole prolazi vrlo stroge kriterije, od toksikoloških i ekotoksikoloških do onih da mora biti potpuno sigurna za okoliš, neciljane organizme, primjenitelja i na kraju za onog tko koristi proizvod koji je tretiran određenim sredstvom. Za sve to moraju se priložiti dugogodišnje, temeljite studije koje proučavaju meritorna tijela.

No, često odluke donose politički lobiji. Glasovanja i donošenje odluka u EU često su također diktirana od raznih političkih lobija i nisu temeljena na stručnom mišljenju već na prikupljanju političkih poena pojedinih lobija.

Sredstava za zaštitu bilja sprječavaju štete koje uzrokuju biljne bolesti, štetnici i korovi. Ono što bismo mi trebali ubrati bez njihove uporabe odnijeti će navedene štetočine. Prinosi će biti znatno manji, kakvoća proizvoda znatno niža, prihodi znatno manji, a to su samo neke posljedice, no njih ima puno više.

Nitko pametan ne zagovara primjenu sredstava za zaštitu bilja na nerazuman način, bilo kada i bilo kako. Sredstva se moraju koristiti samo kada je to neophodno, samo sukladno propisanim količinama i na način sukladan dozvoli. Uz njih treba kombinirati i druge ekološki povoljne mjere i metode i tako će se smanjiti njihova uporaba.

Našu vlastitu proizvodnju treba poticati, štititi, jer su nam potencijali veliki i možemo proizvesti dovoljno kvalitetne hrane za naše stanovništvo, no ponekad mi se čini kao da to nekome kod nas nije cilj. Uvozimo smeće, neznanog podrijetla, loše kakvoće, s ostacima pesticida koji su već davnih godina u Hrvatskoj zabranjeni. Kada bismo se zauzeli za svoju proizvodnju i zaštitili svojeg proizvođača, onog pravog, a ne kvazi proizvođača, mogli bismo puno toga unaprijediti.

Koliko su poljoprivrednici u Hrvatskoj danas educirani o uporabi pesticida i zbrinjavanju ambalaže?

Održan okrugli stol "Održiva uporaba pesticida i zaštita biljaka"

Edukacija i obrazovanje onih koji proizvode hranu za ljude i li životinje mora biti cjeloživotni proces kao što je to u razvijenim zemljama. Tu mi imamo nekoliko velikih problema.

Prvi i osnovni je što mnogi smatraju da za poljoprivrednu proizvodnju ne treba znanja i da to svatko može. Tako imate poljoprivredne proizvođače mehaničare, pravnike, liječnike, strojare, veterinare itd. Suprotno tome nisam nikada čula da je jedan agronom urar ili mehaničar ili strojovođa, da ne kažem pravnik, liječnik, veterinar.

Agronomi se školuju za svoju diplomu 5 godina, koliko i sve druge struke pa bi trebali imati barem toliko poštivanja prema njihovom znanju kao i prema drugima. Uvjeti poljoprivredne proizvodnje i poglavito zaštite bilja danas su daleko, daleko drugačiji, zahtjevniji i sofisticiraniji od onih koji su bili pred 15 ili više godina. Samo onaj primjerenog znanja i školovanja može udovoljiti tim uvjetima i proizvesti kvalitetnu hranu, zaštititi svoj usjev na ekološki i ekonomski najprimjereniji način i postići prinose bar približno iste onima u razvijenim zemljama.

Nadalje, starosna dob našeg sela visoka je, selo je staro i mnogi rade po načelu „pleti kotec kakti otec“, to danas u suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji ne može opstati. Mladi ljudi ne žele ostati na selu jer ne mogu prehraniti niti svoju obitelj, a kamo li proizvoditi za tržište. Mnogi se poticaji i sredstva dodjeljuju po pogrešnim načelima i pogrešnim ljudima, pa oni koji bi mogli biti pravi pa i značajni proizvođači često odustaju.

To je jako loše. Imamo i velike, dobre, proizvođače, sljednike bivših kombinata no i tu ima puno, puno prostora za poboljšanje. U edukaciju poljoprivrednih proizvođača mora se mnogo više ulagati, educiranima vratiti dostojanstvo i dignitet te im omogućiti da postanu stabilni čimbenik proizvodnje, stjecanja dohotka i tržišno moćni i konkurentni. Vezano uz zbrinjavanje ambalaže sredstava za zaštitu bilja imate svijetli primjer kako je to izvanredno organizirala Udruga CROCPA i to funkcionira u Hrvatskoj već 10 godina na visokoj razini. 

Da li Hrvatska koristi više ili manje sredstava za zaštitu bilja od prosjeka EU i je li to dobro ili loše?

U Hrvatskoj se troši manje sredstava za zaštitu bilja od prosjeka EU. Razloga tome je nekoliko: oni koji imaju zaposlene agronome, fitomedicinare, ljude koji znaju što kada i kako troše klasična kemijska sredstva samo kada je to nužno kada im zaprijeti da će štetočine (štetnici, korovi i biljne bolest) uništiti njihov urod.

Koriste ih na ekološki prihvatljiv način i ekološki prihvatljivim metodama. Kombiniraju druge metode kao što su biotehničke i biološke. Za ove potonje treba jako veliko znanje i iskustvo i to mogu samo oni dobro educirani.

Neki proizvođači troše malo kemijskih sredstava ne zato što imaju razvijenu ekološku svijest nego zato što ili nemaju novaca ili nemaju znanja za njihovu primjenu. Dobro je što naša tla, vode, čitav okoliš koji nas okružuje i u kojem živimo nije prekomjerno onečišćen sredstvima za zaštitu bilja i tu imamo puno prostora.

Nije dobro što nam zbog neimaštine i neznanja usjevi ostaju nezaštićeni pa su nam prinosi daleko ispod europske razine, proizvodnja je skupa i nismo nigdje konkurentni. Voljela bih kada bi netko uz onečišćenja koja uzrokuju sredstva za zaštitu bilja puno više poveo računa o onečišćenjima koje uzrokuju ispušni plinovi od automobila, aviona i drugih prijevoznih sredstava, o tome gdje su nam proizvodne površine smještene (uz prometnice, zračne luke ili na linijama polijetanja i slijetanja itd.) i brojnim drugim onečišćivačima. S nekim se stvarima moramo naučiti živjeti jer bismo se bez njih vratili stoljećima unatrag, a to ne možemo i ne želimo. Rješenje je u znanju, primjeni rezultata istraživanja struke i znanosti kojih ima puno samo ih treba poslušati i uvažavati.

Zbog čega Hrvatska ima suprotan stav o glifosatu u odnosu na znanstvenu zajednicu?

Bojim se da ste to pitanje postavili krivoj osobi jer ja kao sveučilišni profesor, stručnjak, predstavljam i znanost i struku. Mi smo svoj, znanstveno i stručno argumentirani stav poslali gospodinu ministru. Dopis i obrazloženje su potpisali po mom mišljenju najmeritorniji ljudi koji o tome najviše i znaju: profesor emeritus Zvonimir Ostojić, predstojnica Zavoda za herbologije, Agronomskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Klara Barić, tadašnji predsjednik udruge CROCPA Richard Bryce, predsjednica Hrvatskog društva biljne zaštite prof. dr. sc. Jasminka Igrc Barčić i predsjednik Zajednice udruge hrvatskih povrćara gospodin Hrvoje Gregurić. Svoje je mišljenje poslala i prof. dr. sc. Renata Bažok, Agronomski fakultet u Zagrebu.

Održan okrugli stol "Održiva uporaba pesticida i zaštita biljaka"
U tom smo dopisu uz sva obrazloženja naglasili i to kako je „neophodno da naši predstavnici koji zastupaju nacionalne interese, prilikom donošenja odluka uz sva saznanja iz područja zaštite zdravlja ljudi i okoliša, razmotre i realan položaj današnjeg hrvatskog poljoprivrednog proizvođača, te u tom kontekstu rješavaju probleme u poljoprivrednoj proizvodnji Republike Hrvatske istovremeno osiguravajući zaštitu zdravlja ljudi i okoliša“.

O glifosatu su pisali, govorili i raspredali najviše ljudi koji to uopće nisu kompetentni i nemaju apsolutno nikakvo agronomsko znanje Struka nije ništa pitana.

Moram ponoviti da je dio postupka toksikološke ocjene svake djelatne tvari i izvješće Europske Agencije za kemikalije (ECHA) koja je izrijekom u svom izvješću za glifosat navela da nije kancerogen, što se mnogo puta neistinito navodilo i ponavljalo.

Na okrugli stol „Primjena sredstava za zaštitu bilja znanstveno ili emocionalno pitanje“ koji se pred dva tjedna u sklopu 62. Seminara biljne zaštite održao u Opatiji pozvali smo brojne sudionike ali oni koji najviše pišu i govore o glifosatu nisu se udostojali niti pristojno ispričati, niti odbiti sudjelovanje.

Tamo je bilo 700 stručnjaka fitomedicinara, a ta brojka svakako nije zanemariva.

Dakle na Vaše postavljeno pitanje odgovor morate potražiti na drugom mjestu. Mi smo svoj stav izrekli već mnogo puta i na svim mjestima gdje smo mogli. Ne skupljamo niti političke, niti bilo koje druge bodove kod nikoga, zastupamo struku i spremni smo sa svakim razgovarati ali na temelju argumenata, rezultata istraživanja i iskustva.

I na kraju da i ja Vama postavim jedno pitanje: mislite li Vi da mi ne želimo živjeti u ekološki povoljnom okruženju, jesti zdravstveno ispravnu hranu, mislite li Vi da i mi nemamo djecu koja su nam važnija od svega na svijetu i da se ne zalažemo za svoju i njihovu bolju budućnost, jer tako nešto može samo netko jako nepametan, a ja odgovorno tvrdim da stručnjaci i znanstvenici to nisu!

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje