Borba protiv socijalnog dampinga i neprijavljenog rada u poljoprivrednom sektoru

EU ima probleme zbog neprijavljenog rada u poljoprivrednom sektoru

Agrovijesti
Poljoprivrednik, novac Fotografija: Thinkstock
Zastupnici članovi Odbora za poljoprivredu pohvalili su izvješće koje poziva na osnaživanje socijalnog dijaloga i pojednostavljenje administrativnih barijera kada je u pitanju učinkovito rješavanje neprijavljenog rada i socijalnog dampinga u poljoprivredi.

Na sjednici Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta održanoj u Bruxellesu, predstavljena je studija “Socijalni dijalog kao najučinkovitiji način borbe protiv socijalnog dampinga i neprijavljenog rada u poljoprivrednom sektoru” koju je izradila Grupa poslodavaca profesionalnih poljoprivrednih organizacija u Europskoj uniji (GEOPA-COPA).

Zastupnici članovi Odbora za poljoprivredu pohvalili su izvješće koje poziva na osnaživanje socijalnog dijaloga i pojednostavljenje administrativnih barijera kada je u pitanju učinkovito rješavanje neprijavljenog rada i socijalnog dampinga u poljoprivredi.

U raspravu se uključila i hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir naglašavajući potrebu da poljoprivrednici budu bolje organizirani na nacionalnoj razini stvarajući zadruge i proizvođačke organizacije, što može biti važan faktor u pregovoru sa socijalnim partnerima. Kao izvjestiteljica za žene u ruralnim područjima, Petir je posebnu pažnju skrenula na potrebu za osiguranjem boljeg socijalnog statusa žena koje pomažu na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, a čiji rad je nevidljiv i neplaćen.

Dvogodišnji projekt, proveden uz podršku Europske komisije, imao je za cilj uhvatiti se u koštac s problemom neprijavljenog rada u europskom poljoprivrednom sektoru kako bi se poboljšala situacija za radnike i kako bi se spriječilo poslodavce da ne prijavljuju radnike. Ključan problem trenutnog sustava je da neprijavljeni rad i rad na crno sa sobom povlače i socijalne prijevare i nepošteno tržišno natjecanje te kao takvi moraju biti suzbijeni.

Izvješće zaključuje kako su nužna administrativna pojednostavljenja po pitanjima zapošljavanja, poreza i socijalne zaštite. Pojednostavljenje administrativnog tereta pomoći će i zaposlenima u poljoprivredi, i poslodavcima, ali i državama članicama.

Predstavljajući izvješće, predsjednik GEOPA-COPA, Chris Botterman istaknuo je: „Od Poljske do Portugala, od Cipra do Finske, identificirali smo nacionalne probleme, ali i najbolje prakse u poljoprivrednom sektoru za rješavanje pitanja neprijavljenog rada i socijalnog dampinga. Želimo se boriti protiv nepoštenih praksi i nepovoljnih položaja te poduprijeti one koji 'igraju po pravilima'. Zaposlenici moraju u svom radnom odnosu biti tretirani pošteno. Potreban nam je jednostavniji sustav koji pogoduje i radnicima i poslodavcima“.

Dobra praksa mnogih država članica izašla je na vidjelo tijekom provođenja ovog istraživačkog projekta. Kada je riječ o pravnoj regulaciji, Španjolska ima regulaciju kroz „tripartite“ dijaloge, Litva ima regulacija kroz Tripartitno vijeće Republike Litve dok Francuska ima Nacionalni ugovor o suzbijanju nezakonitog rada.

Zajedničko zaposlenje je specifičan alat koji može pospješiti fleksibilnost u zapošljavanju, posebno u poljoprivredi. Prema radnom ugovoru kod zajedničkog zaposlenja jedna osoba radi za dva ili više poslodavca. U Finskoj zakonodavac razlikuje tri modela ugovora o zajedničkom zaposlenju, u  Francuskoj postoji zaposlenička grupa i mogućnosti zajedničkog zaposlenja, Mađarska  ima svoj oblik „dijeljenja zaposlenika“ dok je u Italiji zajedničko zaposlenje specifično za poljoprivredni sektor. Sezonski rad je tipičan za poljoprivredu. U nekim državama članicama centralnu ulogu u regulaciji takvih ugovora imaju kolektivni ugovori.

Belgija ima mogućnost zapošljavanja na dnevnoj bazi za sezonske radnike dok je u Španjolskoj sezonski rad uređen glavnim zakonskim okvirom. Neke dobre prakse odnose se na provedbene mjere, a osobito na definiciju inspekcije rada (npr. Francuska); mjera (npr. Nizozemska) ili postupaka (npr. Italija). Ovo istraživanje pokazalo je da se neke dobre prakse u Belgiji, Italiji, Finskoj i Nizozemskoj  odnose na inovativne mjere provođenja. Svaka od ovih praksi različite je prirode međutim, sve one imaju isti cilj, a to je da se napravi odmak od tradicionalnog okvira izravne državne regulacije putem "zapovijedanja i kontrole". 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje