Tjedni komentar

Hrvatska i TTIP: Kad se „to“ usvoji, onda ćemo vidjeti što ćemo

Agrovijesti
Eu SAD zastave Fotografija: Thinkstock
Kada se zna da hrvatska poljoprivreda čini manje od jedan posto u ukupnoj EU poljoprivredi, ne čudi što kod nas rasprava o TTIP-u ne izaziva neku posebnu pozornost, osim sporadičnih najava kako bi moglo doći do snižavanja cijena za krajne potrošače. Brzina kojom se formira Vlada i ekipiraju ministarstva, mogu nas sam zabrinjavati i u končanici nas ostaviti na zaleđu zemalja koje će prednosti TTIP-a znati iskoristiti. Kao puno puta do sada. O tome kako ćemo naše tržište zaštiti od robe iz SAD-a da i ne govorimo

Dok se Europom među poljoprivrednicima sve više širi strah od Transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva (TTIP) između EU i SAD-a, u Hrvatskoj je ova tema još uvijek na marginama i javne rasprave gotovo da nema. Ugovor je u nadležnosti Ministarstva vanjskih poslova, koje je trebalo napraviti analizu utjecaja na domaće gospodarstvo, no do sada se javno nije čulo što bi se moglo stvarno dogoditi ako padnu carine i kako će se to reflektirati na domaće tržište.

Za razliku od nas, francuski poljoprivrednici su proteklih tjedana zbog teškog stanja u poljoprivredi, a posebice u stočarstvu, proizvodnji mlijeka i svinjskog mesa izašli na ulice, a otvorili su i burnu raspravu što ovaj trgovinski sporazum može donijeti njihovom tržištu.

„Poljoprivredni sektor u Francuskoj se bori, a raspravljati o novom trgovinskom sporazumu u takvo ozračju vrlo je teško“, poručili su. Francuski stočari su najglasniji protivnici TTIP-u. S obzirom na to da su već u teškoj financijskoj situaciji, boje se da će im povećani uvoz mesa iz Amerike dodatno ugroziti poslovanje. SAD trenutno izvozi samo oko 15.000 tona goveđeg mesa u Europu godišnje, a ta bi se brojka mogla povećati na 300.000 do čak 600.000 tona nakon TTIP-a, procjene su Interbeya (Francuska nacionalna trgovinska organizacija za stoku i mesne proizvode).

"Sporazum se neće ratificirati dok god se ne riješi teško stanje u stočarstvu“, poručili su francuskoj Vladi njihovi poljoprivrednici.

A gdje smo mi i TTIP?

Kada se zna da hrvatska poljoprivreda čini manje od jedan posto u ukupnoj EU poljoprivredi, ne čudi što kod nas rasprava o TTIP-u ne izaziva neku posebnu pozornost, osim sporadičnih najava kako bi moglo doći do snižavanja cijena za krajne potrošače. Osim činjenice da bi smanjivanje carina donijelo niže cijene pojedinih poljoprivrednih proizvoda i hrane (što kratkoročno odgovara potrošačima) i što bi možda nekim sektorima, posebice većim prehrambenim industrijama, otvorio prostor za veći izvoz u SAD, bitne analize utjecaja na naše tržište nema i vjerojatno ćemo na nju još dugo čekati.

Washington


Naši poljoprivrednici su u pomalo depresivnom letargičnom stanju i rasprave o tome im se čine daleke, kao da se to nas ne tiče. „Mi već sada na policama imamo gotovo 50 posto robe iz uvoza, posebice EU, a možemo samo zamisliti što će nam se dogoditi ako krene još i bescarinski uvoz iz SAD-a“, kazao mi je ovih dana u intervju jedan od vođa hrvatskih seljaka. Objasnio je kako ih nitko još nije pozvao na razgovore niti im otvoreno rekao što ih čeka i što će se dogoditi.

TTIP se iz naše hrvatske perspektive, opterećene ustašama, partizanima i kojekavim banalnim temama, čini kao neka nebitna daleka činjenica koja se nas posebno ne tiče. Ako se usvoji onda ćemo vidjeti što ćemo i kako ćemo. Kao i puno puta do sada, mogao bi nas na kraju opet dočekati nespremne, a potom ostaviti u šoku i nevjerici.

Kada se malo proanalizira situacija šire od našeg „atara“ uočava se kako EU i SAD imaju relativno snažno zaštićeni poljoprivredno-prehrambeni sektor, a u trgovini poljoprivrednim proizvodima EU ima trgovinski suficit s SAD-om u od otprilike šest milijardi eura. U 2014. EU je je izvezla robe za 16,4 milijardi eura, a uvezla 10,4 milijardi eura poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, što predstavlja 13 posto izvoza i 10 uvoza uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda EU. SAD je prvo EU izvozno tržište hrane, a drugo s kojeg se uvozi. Trgovina raste svake godine prosječno godišnje za oko 5 posto.

Na tržište SAD-a najviše se izvoze jaka alkoholna pića, vina, pivo, sirevi, voda i sokovi, maslinovo ulje, prerađevine od povrća i voća, tjestenina, čokolada i ostali konditorski proizvodi te sladoledi, dok iz SAD-a stižu tropsko voće i povrće, soja, alkoholna pića, razni prerađeni prehrambeni proizvodi, uljane pogače, vino, sirovi duhan, hrana za životinje, modificirani škrob, pšenica itd.

Neke EU analize pokazuju da bi pod pretpostavkom ukidanja 25 posto netarifnih davanja te potpunog ukidanja carina došlo do povećanja transatlantske trgovine za 40 posto. U poljoprivredno-prehrambenom sektoru taj utjecaj se procjenjuje još snažnijim s većim stopama rasta. Tako se predviđa da bi EU izvoz u SAD rastao za 60 posto, a uvoz iz SAD-a u EU za čak 120 posto do 2025. godine. Najveći potencijal rasta imali bi sektori crvenog mesa, šećera, bijelog mesa i sektor mlijeka. Ti sektori rasli bi po vrlo velikim stopama, ali bi izvoz iz SAD-a u EU bio znatno dinamičniji.

SAD u trgovini poljoprivredno-prehrambenih proizvoda sa Hrvatskom čini samo 1,8 posto ukupne poljoprivredne razmjene. Do ulaska u EU bio je zamjetno snažniji rast uvoza iz SAD-a, da bi nakon ulaska RH u EU taj trend bio promijenjen. Tako je u 2013. i 2014. godini došlo do značajnijeg rasta izvoza iz RH u SAD i pada uvoza. Izvoz je sa 17, 4 milijuna eura u 2012. godini narastao na 22.9 milijuna eura u 2014. godini. Istovremeno uvoz ovih proizvoda iz SAD-a pada s 23 milijuna eura u 2012. godini na 16,2 milijuna eura u 2014. godini.

Prema podacima HGK, iz Hrvatske se u SAD izvoze sirovine i prerađeni proizvodi. Od neprerađenih proizvoda izvoze se začini, ljekovito i aromatično bilje, tartufi i druge gljive, tune i sušeno voće. Od prerađevina najznačajniji izvozni proizvodi su životinjska hrana, umaci, pekmezi i džemovi, izvorske i mineralne vode, juhe, alkoholni napici, čokolada i čokoladni proizvodi, vina.
Iz SAD-a uvozimo primjerice bademe (svježe ili sušene), pistacio, kikiriki, orahe, razno drugo voće, suncokretove sjemenke i hmelj. Od prerađevina razne pripravke od hrane, viski i rum, smrznute haringe i druge ribe, hranu za životinje, svinjsko meso.

Za očekivati je da bi kod uvoza moglo doći do rasta uvoza voća naročito koštunjičavog, mesa posebice crvenog, šećera i raznih prehrambenih proizvoda.

Do mogućeg usvajanja ovog ugovora Hrvatska bi trebala napraviti dobru analizu i vidjeti koje su naše proizvodnje konkuretne i što bi to mogli izvoziti više na tržište SAD-a. Potencijali su kod velikih prehrambenih industrija koje imaju jake brendove sa dodanom vrijednošću, imamo ogromne potencijale u izvozu vina, riba i ribljih prerađevina, a moguće je povećati i proizvodnju non GMO soje te povećati izvoz zaštićenih proizvoda koji postižu bolju cijenu.
Ovo su samo neki od potencijalnih proizvodnji koje bi mogle iskoristiti prednost ovog ugovora. No, da bi do toga došlo treba se organizirati i pomoći tvrtkama, udruženjima proizvođača u povezivanju, zajedničkoj distribuciji i marketingu. Trebalo bi početi raditi snažno i jako već sad.
U Briselu ima i novca za nešto od ovoga, posebice za marketing proizvoda na trećim tržitima. Zato bi, hrvatski poljoprivrednici, ali i prehrambena industrija već sada trebala vršiti veliki pritisak na Vladu da se sjedne za stol i krene raditi planove za budućnost.

Brzina kojom se formira Vlada i ekipiraju ministarstva, mogu nas sam zabrinjavati i u končanici nas ostaviti na zaleđu zemalja koje će prednosti TTIP-a znati iskoristiti. Kao puno puta do sada. O tome kako ćemo naše tržište zaštiti od robe iz SAD-a da i ne govorimo.

Miroslav Kuskunović

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje