Maslina u mom oku

Jačanje potražnje za maslinovim uljima

Agrovijesti
Maslina Fotografija: Jakša Najev/Agrobiz
Raste li ili pada potražnja za domaćim (hrvatskim) maslinovim uljem zapravo je teško u(s)tvrditi. Ovog se puta nije moguće osloniti na statističke podatke kako bi se nešto argumentiralo i/ili (do)kazalo s obzirom na to kako je nedvojbeno da su podaci kojima se često barata u javnosti zbog nepotpunosti uvelike nepouzdani te ne mogu predstavljati realnu osnovicu za praćenje kretanja potrošnje maslinovog ulja kod nas.

Ipak, postoje određeni trendovi koje je teško ignorirati. Tako se posljednjih desetljeća maslinovo ulje često spominje zbog svojih pozitivnih utjecaja na ljudsko zdravlje, a pojam „mediteranska prehrana“, koje je maslinovo ulje neizostavan dio, gotovo da je sveti gral za postizanje dugovječnosti i dobrog zdravlja. Maslinovo ulje se na različite načine nastoji približiti potencijalnim potrošačima te teško da postoji kulinarski show ili TV kuhar koji drži do sebe, a da u pripremi svojih gurmanskih čarolija obilno ne koristi maslinovo ulje, a uz to sličnu finkciju imaju i brojni dani, festivali i ine priredbe maslinovog ulja. Sve to donijelo je maslinovo ulje u domove ljudi koji ga u svojoj prehrambenoj kulturi i tradiciji nisu koristili te se danas u svijetu povećanje potrošnje maslinovog ulja upravo temelji na rastućoj konzumaciji u različitim dijelovima svijeta gdje su ga ljudi tek odnedavno otkrili i usvojili kao važan sastojak u pripremi jela.

Svi trendovi u potrošnji maslinovog ulja koji su prisutni na globalnoj razini, prisutni su i kod nas, naročito spomenuti trend da se krug potrošača širi i na regije u kojima ljudi nemaju tradiciju korištenja maslinovog ulja, a što je posljedica jakog utjecaja medija, posebno elektroničkih, u kojima se često ističu pozitivni utjecajima maslinovog ulja na ljudsko zdravlje. Ti novi potrošači maslinovog ulja su uglavnom pripadnici mlađe populacije koji maslinovo ulje uključuju u svoju prehranu radi zdravlja ili, jednostavno, kulinarskog pomodarstva.

Maslinovo ulje

U svakom slučaju, danas postoji potražnja za maslinovim ulje u Rusiji, Japanu, Indiji, Kini, SAD-u i drugim zemljama u kojima je donedavno ono bilo potpuno nepoznata namirnica.

Potrošnja maslinovog ulja na globalnoj razini raste po stopi od oko 4% godišnje (EK, 2019.). U nekim zemljama kod potrošača pri izboru maslinovog ulja sve veću ulogu ima porijeklo maslinovog ulja, što je slučaj kod nas u Hrvatskoj, ali i u Francuskoj, na Cipru i Italiji, stoga nije čudno da na kartu domaće je najbolje u navedenim zemljama igraju ne samo proizvođači nego i trgovci maslinovog ulja, uočavajuči u tome priliku za jačanje potrošnje ove kategorije jer su potrošači spremni za domaće maslinovo ulje platiti višu cijenu nego za ono uvozno, naravno pod uvjetom da za tu cijenu dobiju i adekvatnu kvalitetu.

Nažalost, prethodno navedeno u Hrvatskoj ne vrijedi u ugostiteljstvu, gdje ima još puno prostora za povećanje potrošnje maslinovog ulja. Nažalost, često se u domaćim restoranima, pa i u onima više kategorije, češće susreće jeftinije uvozno maslinovo ulje nego naše domaće. U ovom dijelu je moguće napraviti dosta pomaka i ugostiteljstvo zasigurno može biti značajan čimbenik jačanja potrošnje domaćeg maslinovog ulja ukoliko se povede šira edukacijska kampanja među vlasnicima ugostiteljskih objekata i ukaže na prednosti korištenja domaćeg, hrvatskog, maslinovog ulja, a najvažnije preodnosti su da bi se gostima na taj način ponudio autentičan, kvalitetan, zdrav i gastronomski prepoznatljiv proizvod!

Znatan potencijal imamo i u izvozu i to ne samo u smislu prodaje naših ulja na policama specijaliziranih dućana ili supermarketa, već i putem ugostiteljskih objekata naših iseljenika. Vjerujem da je većina čitatelja ovih redaka koji putuju po svijetu susrela talijanske, grčke, marokanske i ine nacionalne restorane u gradovima diljem Europe. Dojmljivo je kako se recimo u talijanskim restoranima nudi talijanski brand kave, šećera, vina, maslinovih ulja…, sve što se može dobiti iz domovine koristi se u ugostiteljskom objektu kako bi isti dobio određeni pečat, a time osigurao sebi prednost kod potencijalnih gostiju u odnosu na konkurenciju. Ne vidim razloga da i mi ne bismo to mogli! Hrvatski restorani u svijetu bi trebali iz domovine nabavljati i imati u ponudi ono po čemu je prepoznatljiva Hrvatska: maslinovo ulje, vino, sir, kulen….

Sorte maslina koje imamo, nezagađeni tlo i zrak, geografski položaj Hrvatske na sjevernoj granici uzgojnog pojasa masline te relativno mala proizvodnja koja nam omogućava provođenje berbe u optimalnim rokovima, temelj su proizvodnje vrhunskog maslinovog ulja kakvo se danas proizvodi u Hrvatskoj. Jedino vrhunska kvaliteta maslinovog ulja i ubuduće treba biti naš zaštitni znak kojim ćemo osvajati nova tržišta.

Masline

Između proizvodnje i potrošnje postoji jaka uzročno posljedična veza. Proizvodnja koja nema tržište brzo se gasi, nestaje. Također, potražnja koja postoji uvijek traži puteve da se zadovolji, tj. realizira, samo je pitanje iz kojeg izvora: domaće proizvodnje ili iz uvoza. Težnja racionalne ekonomske politike trebala bi biti da se ta potražnja što više zadovolji iz domaće proizvodnje. Nadam se da će i kod nas politika upregnuti niz poluga kako bi se pojačala proizvodnja našeg, hrvatskog, maslinovog ulja.

Za nadati se da će kreatori poljoprivredne politike u Republici Hrvatskoj uvidjeti sve ekonomske, demografske i druge koristi od jačanja razvoja maslinarstva. Jačanje potražnje za maslinovim ulje, kako se vidi iz podataka Europske komisije, nije plan ili vizija, to je stvarnost. Pitanje je samo hoće li se naša domaća proizvodnja maslinovog ulja uklopiti u tu stvarnost ili će se izgubiti u bespućima hrvatske realnosti!

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje