DRŽAVA NOVIM ZAKONOM GURA SELO U PROPAST:

Jedini smo u EU-u to uredili ovako! ‘Radim sve, od žita do kruha, a sada ću možda zatvoriti’

Agrovijesti
Poljoprivredno zemljište Fotografija: Poslovni dnevnik
Hrvatska je jedina zemlja EU-a koja još uvijek raspoređuje “državno” zemljište poljoprivrednicima u ovako velikom omjeru, a po novom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu raspodjela je opet spuštena na razinu općina i gradova, no mnogi ne mogu svladati ni samu proceduru, a neki donose planove kojima ugrožavaju ozbiljnu proizvodnju

Novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu, donesen u ožujku 2018., ministar Tomislav Tolušić najavljivao je kao veliko sređivanje “nerada u poljoprivredi.” Kao cilj je istaknuto i smanjivanje “administrativnih zapreka kako bi se olakšalo raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, omogućio ostanak ljudi, posebice mladih u ruralnim područjima…”

Najveća konkretna novina bila je ukidanje Agencije za poljoprivredno zemljište i “spuštanje” raspisivanja natječaja za zakup zemljišta na jedinice lokalne samouprave, no danas, sedam mjeseci nakon donošenja zakona za “sređivanje nereda”, još uvijek nema traga ni sređivanju nereda, nema niti natječaja za zakup zemljišta, a među poljoprivrednike kojima proizvodnja ovisi o zakupu “državne zemlje” uvukla se – uznemirenost, donosi u svojoj istraživačkoj temi net.hr

Poljoprivrednici ne znaju na čemu su, općine se čudno ponašaju

“Ne bih zbog toga prozivao Ministarstvo poljoprivrede, ali činjenica jest da mnogi poljoprivrednici s ozbiljnom proizvodnjom sada zapravo ne znaju na što mogu računati. Neke općine će zakup ograničiti primjerice na 30-40 hektara, a netko već ima ozbiljnu proizvodnju i radi na 60 hektara. To je činjenica koja nekome može ugroziti posao”, komentira stanje Matija Brlošić, poljoprivrednik, član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore.

Mnoge općine se, kaže Brlošić, počinju ponašati “čudno” i ima indikatora da se pokušava pogodovati pojedinim zakupcima. “Ako vidite da će se raspisati natječaj za 2000 hektara a u toj općini imate već jednog zakupca na upravo tu količinu hektara, naravno da se morate pitati ima li tu dogovaranja…”

Gigantski problemi

Sjetva

I u samom Ministarstvu priznaju da je došlo do zastoja u provedbi zakona: “Nakon donošenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu, u svega tri mjeseca, Ministarstvo poljoprivrede donijelo je osam podzakonskih akata koji detaljno razrađuju postupak raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem. To znači da se u ovom trenutku mogu raspisivati natječaji za zakup državnog zemljišta. Isto tako, Ministarstvo poljoprivrede dalo je detaljne upute jedinicama lokalne samouprave, te u svim hrvatskim županijama održalo radionice za predstavnike općina i gradova, kako bi se državnim zemljištem što prije počelo raspolagati.”

No, očito, nije se počelo “raspolagati”. Jedinice lokalne samouprave bile su dužne dostaviti Ministarstvu na suglasnost svoje programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem do 11. lipnja 2018. I tu očito dolazi do velikih problema. Od svih jedinica lokalne samouprave ukupno 323 je uspjelo dostaviti programe. Ministarstvu su trebala četiri mjeseca da ih analizira i nakon toga slijedi masakr.

“Ustanovilo se da u čak 263 programa nedostaje dokumentacije bez koje suglasnost nije moguće izdati”, kažu u Ministarstvu poljoprivrede. “Programi su manjkavi, nekompetentni i nisu u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu. Ministarstvo je žurno zatražilo dopunu dokumentacije od svih jedinica lokalne samouprave koje su poslale nepotpune programe.”

Natezanje između ministarstva i općina

Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore

Do sada, dakle, sedam mjeseci nakon startanja Zakona, Ministarstvo poljoprivrede je izdalo suglasnost za samo 39 programa jedinica lokalne samouprave i samo u tih 39 jedinica moguće je raspisati natječaje za dodjelu poljoprivrednog zemljišta. A s druge strane čekaju – uznemireni poljoprivrednici. U zemlji u kojoj je sve manje poljoprivrednika i kvalitetnih poljoprivrednih projekata, a mladi bježe glavom bez obzira.

Nije li činjenica da nakon sedam mjeseci mnoge hrvatske općine ne mogu svladati donošenje programa gospodarenja poljoprivrednim zemljištem pokazatelj da nešto nije u redu s cijelim konceptom? Iz Ministarstva odgovaraju da se svi nezadovoljni poljoprivrednici jave svojim općinama i gradovima. Da u tom grmu leži zec. Ministar Tomislav Tolušić, dakle, smatra da je on svoje odradio oko pitanja “sređivanja nereda oko zemljišta”.

Jakša Lović: Odlučuju oni koji ne razumiju poljoprivredu

Kako to izgleda u praksi? Evo, primjerice, u općini Klakar, u Brodsko-posavskoj županiji.Jakša Lović, poznati poljoprivrednik, danas ima u zakupu 75 hektara zemlje i ponosan je na svoju proizvodnju. Kaže da je razvio cijeli “proizvodni ciklus”, od zasijane vlastite pšenice, do brašna i kruha na policama vlastite pekarnice. Započeo je iz malog očevog obrta, a danas zapošljava 20 ljudi, ponosno naglašava da se ne radi nedjeljom, da je najzadovoljniji time da ima dobar odnos s radnicima, a da bi im volio isplaćivati i veće plaće “kada bi bili nameti manji”. Nikada nisam bio u blokadi, kaže Lović.

On, koji zapošljava 20 ljudi i razmišlja kako im povećati plaće jer će tako zadržati najbolje, čiji sin završava srednju školu i bilo je u planu uključivanje u obiteljski posao, dakle, on koji praktično radi na tome da ljudi opstaju i ostaju u Slavoniji, danas izgovara rečenicu: “Možda ću sve morati zatvoriti!”. Na općinskom vijeću općine Klakar upravo se našao prijedlog plana gospodarenja državnom zemljom prema kojem bi maksimum zemlje za zakup bio 30 hektara. Dakle, manje od pola od toga koliko ima sada. A on je 20 godina u zakupu te zemlje, ulagao je mnogo, kupio je svu potrebnu, skupu, mehanizaciju, izgradio mlin itd.

“Problem je u tome što nitko u općinskoj vlasti ne poznaje poljoprivrednu problematiku, a nisu mogli ili htjeli uključiti nekog tko razumije. Od sedmero ljudi u općinskom vijeću nitko ne živi od poljoprivrede, dvoje je umirovljenika, jedan student… načelnik općine je umirovljeni branitelj”, objašnjava Lović. Općina Klakar će raspoređivati 265 hektara državnog zemljišta i 145 općinskog, a nitko od onih koji bi trebali odlučivati o tome zapravo ne razumije da je usitnjavanje za ozbiljne poljoprivrednike korak unatrag.

‘Nas koji smo nešto postigli se stalno kažnjava’

“U Klakaru ima maksimalno zainteresiranih 15 gospodarstava. Jedan od susjeda stočara koji uzgaja svinje sada ima u zakupu 165 hektara proći će još gore od mene. Naravno, i ovdje ima onih koji uzimaju zemlju u zakup samo radi poticaja, njima je ionako svejedno, ali nitko nije vodio računa o onima koji zaista žive od toga i žele i drugima omogućiti budućnost.” Lovrić se prisjeća da je 2017. godine, na manifestaciji u organizaciji Ministarstva turizma, “Doručak s hrvatskih farmi”, imao prilike razgovarati i s ministrom osobno i da mu je on osobno obećao da poljoprivrednici, dosadašnji posjednici, s ozbiljnim proizvodnjama neće imati problema. “A vidimo kakva je situacija sada”, komentira Lovrić.

Jakša Lović se nada da ima šanse da se ovaj “prijedlog” u općini Klakar još popravi i apelira kroz udruge poljoprivrednika “da se problem osvijesti kod ministra i onih koji bi mogli spriječiti ovu kataklizmu za mnoge poljoprivredne proizvođače.”

“Nas poljoprivrednike koji smo nešto postigli kao da se stalno kažnjava, drži nas se u neizvjesnosti, dobivamo ugovore na pet godina, a to je prekratak period za ozbiljan razvoj. Umjesto da idemo naprijed, da budemo konkurentni u EU-u, ovo nas sada baca 50 godina unatrag”, komentira Lović.

Vukovac: I dalje traje veliki nered

Ružica Vukovac
Ružica Vukovac, vježbenica u odvjetničkom uredu, članica Mostova Savjeta za poljoprivredu koja je odrasla na obiteljskoj farmi u Velikoj Kopanici u Slavoniji kaže da oko raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem i dalje traje veliki nered, da novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu nije ništa riješio.

Obitelj Vukovac se duže od 50 godina bavi poljoprivrednom proizvodnjom i to stočarstvom. Ružica Vukovac za svoju općinu kaže da je “pravi primjer lošeg gospodarenja zemljom”, što je nju svojedobno i potaknulo na bavljenje politikom (podsjećamo da je kratko bila državna tajnica u Ministarstvu poljoprivrede, no razriješena je s te dužnosti izbacivanjem Mosta NL iz Vlade RH).

“Naše obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo uvijek je pratilo savjete i preporuke Ministarstva poljoprivrede, uredno smo izvršavali sve svoje obveze, pratili sve programe koji su se nudili. Tako smo i 2008. ušli u Operativni program tadašnje Vlade za razvoj stočarstva i iz kredita HBOR-a izgradili farmu za muzne krave. U to vrijeme na raspolaganju smo imali 65 hektara državne zemlje u posjedu, 40 hektara u zakupu od drugih privatnih osoba, kao i nešto vlastite zemlje. HBOR nam je odobrio kredit temeljem Programa koji je bio sastavni dio dokumentacije nužne za odobrenje kredita, a koji se bazirao na vlastitoj proizvodnji hrane na spomenutim parcelama.

‘Čeka nas nova neizvjesnost. Dokle tako?’

Odmah nakon izgradnje farme, u našoj općini raspisao se natječaj za dodjelu zemljišta. Na natječaju, međutim, spomenuto zemljište načelnik općine odlučuje oduzeti našem gospodarstvu i dodijeliti jedan dio profesoru koji radi u srednjoj školi, koji kasnije zemljište daje u podzakup, a drugi dio osobi koja već raspolaže sa nekoliko stotina hektara u vlasništvu države a bavi se isključivo ratarstvom”, objašnjava Vukovac kako se njezina obitelj “opekla” na općinskoj raspodjeli zemljišta.

Obitelj Vukovac tada se opet okrenula zakupu zemlje od privatnih osoba i zahvaljujući njima uspijeva preživjeti do danas. “A sada nas čeka nova neizvjesnost. I pitamo se – dokle tako”, kaže Ružica Vukovac.

Ona smatra da je dodjeljivanje ovlasti raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem jedinicama lokalne samouprave na način na koji se to čini u Hrvatskoj dubinski pogrešno. “Hrvatska je već iskusila taj model, i znamo kako su naše općine politički uvjetovane, te se politika koristila kao negativno selektirajući faktor kod odlučivanja o dodjeli. Naravno, nije bilo u svim općinama takvih problema, ali u mnogima jest. A poljoprivrednici nisu imali valjane mehanizme žalbe na provedbu natječaja, a nemaju ih ni danas.”

Neki načelnici općina posjeduju stotine hektora

Napušteno selo

Mnoge općine nemaju stručne službe koje bi mogle pripremiti planove gospodarenja zemljištem i provedbom natječaja, upozorava Vukovac. Iz samog Zakona iščitava se da će biti potrebni dodatni stručni i administrativni kapaciteti koje veliki broj jedinica lokalne samouprave nema i ne može si ih priuštiti. Može li se očekivati da će zbog ovog Zakona “poskupjeti” troškovi rada općina? Unatoč svim hrvatskim teoretiziranjima kako treba smanjiti broj lokalnih jedinica i smanjiti njihove troškove ovaj Zakon poskupljuje njihov rad, ali – nije moguće utvrditi koliko.

“Da se radilo po Zakonu o procjeni učinaka propisa, onda bi se unaprijed znali ti troškovi, ali očito se nije radilo. Pojavljuje se trošak konzultanata, trošak geodeta, trošak dva povjerenstava u kojima trebaju biti stručnjaci s VSS spremom itd. A za rad povjerenstava su predviđene naknade”, kaže Vukovac.

“Svakodnevno se susrećem s pitanjima poljoprivrednika što će biti u općinama u kojima su načelnici u posjedu stotina hektara zemljišta”, upozorava Vukovac. “Neki od njih imaju ugovore koji se nisu mijenjali godinama, a niti cijene. Osobno znam da neki imaju u zakupu zemljište za cijenu od 100 kuna po hektaru, što je desetak puta niže od iznosa kojeg plaćaju zakupnici privatnim vlasnicima. Hoće li se ti načelnici angažirati oko kvalitetnih programa i propisati pravedan natječaj?”

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje