Dobar biznis

Kako je Hrvat uspio supernamirnicu izvesti i u Austriju, Njemačku...

Agrovijesti
OPG Nebojša Božanić Fotografija: Davor Puklavec/PIXSELL
Zaboravljena namirnica opet je 'in', a rogač sa Visa poseban je zbog udjela od čak 45% prirodnog šećera

Srdela je nestala iz Komiže, nadam se da neće i rogač', kaže Nebojša Božanić, koji je na svom OPG-u ovih dana pobrao oko 8 tona autohtone sorte komiškog rogača, kojega lokalci na Visu zovu i komiški tusti, krupni, veliki… Urod je ove godine dobar, i 50% bolji nego lani, a mahuna koja je otočane u teškim vremenima spašavala od gladi danas je sve traženija u svijetu s obzirom na to da je brojni nutricionisti svrstavaju među 10 supernamirnica.

Komižanima je tako zagarantirano tržište, no problem je što su nasadi rascjepkani, mnogi i u građevinskoj zoni, pa rogač gubi utakmicu s apartmanizacijom koja donosi lagan i brz novac, priča Božanić, koji je komiške proizvođače okupio i u udrugu Komiški rogač ne bi li zaštitili zemljopisno porijeklo te potaknuli masovniju proizvodnju tustog kojega je i njegova obitelj uzgajala generacijama

. “Kruh” Ivana Krstitelja

Rogač

– Rogač je manje zahtjevan od vinove loze, masline ili limuna, a puno dohodovniji. Unazad 30-40 godina samo ga se u komiškom kraju proizvodilo više od 350 tona na godinu, a danas 100 do 150 tona, dok cijela Hrvatska južno od Šibenika te na dijelu otoka proizvodi 500 tona – kaže Božanić, kojemu je sve to u najmanju ruku čudno.

Proizvođači jabuka, primjerice, u sezoni kukaju kako je jabuka podcijenjena jer za nju dobivaju kunu do kunu i pol, a i te kako su se namučili da je proizvedu, dok rogač koji je manje zahtjevniji bez problema postiže cijenu od 2,50 do 3 kune. Bitno je da se nasadi održavaju i ne zarastu kako bi se od njega podalje držale štetočine, a ubrane mahune lako je i skladištiti. U suhom i dobro provjetravanom prostoru mogu stajati i godinu dana a da ne izgube na kvaliteti. U obalnim krajevima mediteranskog pojasa, Turskoj, Alžiru, Maroku, Tunisu... bez posebnog se skladištenja održavaju cijelu godinu, a kako je prema biblijskoj priči Ivan Krstitelj preživio u pustinji zahvaljujući rogaču, u Njemačkoj ga zovu Johannisbrot ili Ivanov kruh.

Danas se u svijetu sve više pribjegava sortama od kojih se uglavnom koriste sjemenke. Prehrambena, farmaceutska industrija… koristi rogač kao zgušnjivač, stabilizator i zamjenu za kakao, čak i za brašno ili kavu. Ima više kalcija nego mlijeko i idealan je lijek za probleme s probavom. Od njega se rade čokolada, keksi i drugi pekarski proizvodi, slastice, voćne rakije, pudinzi, mješavine začina...

No Božanić kaže kako se nijedna sorta ne može mjeriti s komiškom koja ima visoki udjel od čak 45% prirodnog šećera, kojega mogu konzumirati i dijabetičari. On svoju proizvodnju kao jedini proizvođač ekološkog rogača u Hrvatskoj temelji na finom brašnu od rogača, koje se već nekoliko godina može naći u drogerijskom lancu dm. Zbog specifičnog načina proizvodnje kojim se rogač obrađuje na temperaturama nižim od 40 Celzijevih stupnjeva, povoljne klime i prirodne selekcije, komiški tusti je preukusan i traže ga i u Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj…

Drvo živi i tisuću godina

OPG Nebojša Božanić

– No teško je otvoriti tržište na kojemu unaprijed znate da nećete moći zadovoljiti potražnju – objašnjava Božanić. – Da Hrvatska danas ima i tri puta veću proizvodnju, sve bi uspjela prodati. No danas ga se u Komiži oko 50% i ne pobere jer otkup nije organiziran, a rogaču se ne daje ni dodana vrijednost kojom bi se nametnuo u turističkoj sezoni. Prvi rod rogača bere se već u sedmoj-osmoj godini, u 12. i dvadesetak, a u 15. i 50 kilograma. No Božanić se hvali kako je on na nekim komiškim stablima brao i više od 500 kilograma, a neki i više od 1000. Uvjeren je da drvo rogača, kojega u Komiži drže članom obitelji, i dugo živi, možda i više od 1000 godina.

Najveći proizvođači rogača u svijetu danas su Španjolci koji godišnje proizvedu 350.000 tona, Grci, koji su ga i donijeli na Vis prije dvije tisuće godina, Turci, Tunižani te ostale mediteranske zemlje.  U antičko doba sjemenke rogača služile su kao jedinica za mjeru vaganja zlata. Bez obzira na veličinu i uvjete čuvanja, računalo se da teže 0,18 grama (Božanić ih je izmjerio od 0,17 do 0,19 g, no tada nije bilo precizne vage).

Jedna sjemenka iznosila je jedan karat pa se taj naziv i danas rabi za 0,18 grama zlata. U trgovinama zdrave hrane danas se mogu naći razne čokolade namazi i pudinzi od rogača. Zreli rogač može se konzumirati i kao slatka grickalica, a u ne tako davnoj prošlosti, pjevači su žvakali plod rogača, jer se smatralo da pročiščava grlo i glas.

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje