Tjedni komentar

Kako je Tim Orešković otkrio slavonske hektare

Agrovijesti
Polja iz zraka Fotografija: Pixabay
Kada bi netko htio okrupniti 10.000 hektara, morao bi ponovo provesti socijalističku revoluciju i nacionalizaciju. Premijer Orešković bi, ako ima volje za pokretanje poljoprivrede, prvo trebao sazvati posebnu sjednicu Vlade posvećenu agraru i saslušati one koji znaju kako smo do danas krivim poljoprivrednim politikama uništili proizvodnju

Lijepo je da novi premijer pokazuje interes za Slavoniju i poljoprivredu te da je shvatio kako je okrupnjavanje površina jedini način da se poljoprivreda pokrene. Premijer Tihomir Orešković dolazi iz realnog sektora i sigurno jako dobro zna sve o ekonomiji obujma, konkurentnosti i borbi na tržištu, no nisam siguran da poznaje mentalitet slavonske ravnice, a posebno ne povijest uništavanja hrvatske poljoprivrede otkad je Hrvatska neovisna.

Svaki se premijer tu i tamo sjeti poljoprivrede

Najava da postoji ulagač koji želi 10.000 hektara u Slavoniji izazvala je vrlo negativne reakcije i vjerojatno će, kada je riječ o poljoprivredi, obilježiti njegov mandat. Poljoprivrede se svaka vlada tu i tamo sjeti, premijeri i ministri tu i tamo obiđu neke uspješne OPG-ove ili tvrtke, vide kako se živi, ali im vjerojatno njihov protokol, savjetnici i ministri nikada na stol ne stave surove činjenice o tome kako hrvatska poljoprivreda, nažalost, godinama nazaduje i proizvodnja stalno pada. Svaka vlada najavi veliki projekt zemljišne reforme; prethodna je pokrenula nakon više od tri desetljeća i priču o komasaciji, a politički dobro zvuči i teza kako je potrebno uvesti zakone kojima će se regulirati nasljeđivanje, odnosno da se ne nastavi cjepkanje ionako malih usitnjenih površina. Konkretno, da otac ne prepiše zemlju na tri sina i nekoliko kćeri koji se kasnije sude i svađaju umjesto da imenuje jednog nasljednika koji će biti nositelj OPG-a, odnosno biti vlasnik plodnih oranica. Kako to rade pametnije poljoprivredne zemlje.

Kombinati nekada imali 360.000 hektara

Savjetnici premijera Oreškovića trebali su mu prije nego što je izjavio kako postoji interes arapskih ulagača da kupe ili "dobiju na korištenje" 10.000 hektara, ukratko prikazati podatke i činjenice o povijesti propadanja hrvatskog agrara. Trebali su mu reći kako je nekada u mrskom socijalizmu Hrvatska imala kombinate, njih 22 su bila jaka, velika, a samo je IPK Osijek obrađivao 89.000 hektara, Belje 36.000 hektara, PIK Vinkovci 35.000. Prema sjećanju Stipana Bilića, jednog od naših najboljih poznavatelja povijesti hrvatske poljoprivrede koji je od početka godine u mirovini, ogromne površine imao je i Vupik - 14.000 ha, PIK Đakovo 21.000 itd. Bilić kaže kako bi se danas u Hrvatskoj trebala ponovo provesti revolucija i nacionalizacija kako bi se okrupnilo 10.000 hektara. On tvrdi da se u Hrvatskoj još uvijek ne zna točno koliko zemlje ima i da se barata krivim brojkama te da je potrebno ispraviti greške prethodnih vlada. "Vlada i ministar poljoprivrede moraju u roku od šest do osam mjeseci promijeniti netočan podatak u našoj i europskoj statistici, a taj je da mi imamo 1,14 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, što nije točno, nego se radi o brojci od 3,2 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta. Ovaj podatak od 1,14 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta rezultat je zlonamjerne podvale stranih 'stručnjaka' i  domaćih neznalica i donesen je u kabinetima prijašnjih ministara, a ne na temelju geodetske izmjere", kazao nam je nedavno Stipan Bilić.

Ovaj stručnjak jedan je od rijetkih koji se još sjeća nekadašnje uspješne organizacije poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj u doduše u drugačijim političkim okolnostima - zatvorenom tržištu, strogoj kontroli investiranja, planskoj poljoprivredi itd.

Polja Slavonije i Baranje

Zašto seljaci tvrde da je nekad bilo bolje?

No, kada danas pitate bilo kojeg slavonskog seljaka, dobit ćete jednoglasan odgovor da je bilo organiziranije. Kombinati su tada raspolagali s 1,1 milijun hektara, a seljaci, tj. privatni vlasnici s oko 2 milijuna hektara. Obradive kombinatske zemlje bilo je 360.000 hektara podijeljene na 18 milijuna parcela. Oni su ulagali ogromna sredstva u okrupnjavanje parcela, a početkom 90-ih sve je to proglašeno reliktom prošlosti, mrskim socijalističkim nasljeđem te je izvršena brutalna "nacionalizacija". Kombinatima je zemlja oduzeta, potom su oni privatizirani, tajkunizirani i u konačnici upropašteni. S njima su nestale i organizirane poljoprivrede zadruge, pa su seljaci izgubili mjesto odakle su dobivali znanja, informacije i ono što je najvažnije  - sigurna otkupna mjesta. Prepušteni su tržištu, koje više nije bilo zatvoreno. I doveli smo poljoprivredu tamo gdje je ona danas.

Jedinicama lokalne samouprave obradive površine su dane da njima raspolažu, pa smo tijekom 20 godina provodili zemljišnu reformu dodjele i davanja zemlje po čudnim kriterijima - stranačkim, po zasluzi ili po političkom ključu. Da ovaj model nije bio dobar, potvrdit će svatko tko zna nešto o poljoprivredi. S druge strane pokušaji da se kroz poreznu reformu natjeraju privatni vlasnici da zemlju obrađuju ili je prodaju, daju u zakup ili arendu, kako se to kaže u Slavoniji, padali su na Ustavnom sudu i nijedna vlada nije uspjela pokrenuti proces stavljanja zemlje u funkciju proizvodnje i poljoprivrede.

Po prinosima smo u nekim proizvodnjama na začelju Europe

Zato danas kada se vozite primjerice od Vinkovaca prema Osijeku vidite gotovo napuštena sela, oronule kućice i zapuštene njive. Slavoniju mladi napuštaju, a poljoprivrednici jedva sastavljaju kraj s krajem. Poticaje koje su dobivali većina nije ulagala u daljnje okrupnjivanje i povećanje površina i prinosa nego u potrošnju, pa smo se doveli do toga da smo u nekim proizvodnjama, u kojima smo tamo negdje 70-ih godina prošlog stoljeća bili među rekorderima u Europi po prinosima, sveli na najniže grane i došli na začelje u cijeloj EU.

Hoće li Arapi uložiti 1,5 milijardi eura

No vratimo se na Oreškovića. Stipan Bilić nam je plastično pokušao objasniti što bi se trebalo napraviti da se okrupni 10.000 hektara. Za takav obiman posao potrebno bi bilo uložiti, tvrdi Bilić, najmanje 1,5 milijardi eura. Ako je neki ulagač spreman na tako veliko ulaganje, onda je to dobrodošlo, no teško da bi netko u startu bio spreman uložiti novac samo u to da okrupni površine. To mogu samo špekulanti. A ovaj bi proces trajao godinama i teško bi bilo natjerati ljude da prodaju svoju zemlju. Ovaj proces trajao bi godinama, a morala bi ga nastaviti neka druga vlada. Dakle kad se podvuče crta, Oreškovićeva izjava, koliko god ekonomski pila vodu, u Hrvatskoj nije provediva. Radi se o čistom populizmu i podizanju pozitivne investicijske klime. U Kanadi, odakle nam dolazi Orešković, tako nešto je moguće, ali u Hrvatskoj je to danas još uvijek na razini fikcije.

Arapski ulagači su prije tri godine imali ambiciozan plan da u Vojvodini uzmu ogromne površine zemlje i krenu u ozbiljnu proizvodnju. Ovaj plan je propao, a prije nekoliko dana srpske su vlasti čak pritvorile pet seljaka koji su branili zemlju koju su obrađivali kako bi je zaštitili od tajkunizacije što je tamošnja vlast trenutno provodi kroz novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Slično bi se vjerojatno dogodilo i u Hrvatskoj.

Neka Orešković prvo sazove sjednicu Vlade o poljoprivredi

Hrvatska danas ima nekoliko ozbiljnih poljoprivrednih kompanija koje bi također željele kupiti ogromne površine zemlje, no jedan od njih, Marko Pipunić, vlasnik osječkog Žita, izjavio je kako je to nemoguće. Zato bi premijer Orešković, ako već pokazuje interes da pokrene poljoprivredu, a to je potrebno i nužno, trebao prvi organizirati posebnu sjednicu Vlade. Morao bi sjesti sa svima koji nešto znače u agraru i agrobiznisu i realno sagledati kako pokrenuti ovu proizvodnju i angažirati domaće resurse, znanje i kapital da poljoprivredu sačuvamo. Na kraju opet treba podsjetiti kako Hrvatska danas uvozi oko 45% svojih potreba za hranom. To govori da smo gadno griješili i da moramo končano istinu staviti na stol i vidjeti kako dalje. Jer opasno je kad ste ovisni o uvozu. Posebno u današnjim, vrlo nestabilnim globalnim političkim procesima.

Miroslav Kuskunović

 

  • Avatar
    Lijalukava 04. Travanj 2016. u 12:41 Ja se samo bojim da to nije ulazak Monsanta na mala vrata..predstavlja se kao veliko ulaganje u poljoprivredu,a čisto sumnjam da iza svega toga stoji nešto dobro za hrvatsku poljoprivredu.
  • Avatar
    limun 04. Travanj 2016. u 09:01 Država treba uvesti Fond za zemlju, otkupiti, okrupniti je, urediti je i dati u koncesiju na 30-tak godina uz praćenje proizvodnje na tim površinama. Stariji posjednici bi po normalnoj cijeni i prodavali zemlju, a ne u bescjenje
  • Avatar
    limun 04. Travanj 2016. u 08:57 postati preko noći veliki gazda uz ovakvo otvoreno tržište i biti zadužen s nepovoljnim kreditima nije jednostavno
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje