ZABRANA NEKIH PESTICIDA

Kako se prehraniti bez sredstava za zaštitu bilja?

Agrovijesti
Zaštita bilja Fotografija: Thinkstock
Prodavači magle mogli bi preplaviti tržište neprovjerenim preparatima

Neka novija istraživanja pokazuju da bi se bez pesticida proizvodilio 70 posto hrane manje nego danas. Jasno je da je planet sve napučeniji i da su resursi ograničeni, pa kako se onda prehraniti bez pomoći naprednih tehnologija, kao što je, među ostalima, i primjena sredstava za zaštitu bilja.Pitanje je to o kojem se, između ostalog, raspravljalo na nedavno održanom 63. Seminaru biljne zaštite u Opatiji, prenosi Glas Slavonije. 

. Na panel-raspravi koju je vodio Vlatko Grgurić sudjelovali su Vlado Novaković (Ministarstvo poljoprivrede), Zdravka Sever (Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu), Mario Lešnik (Poljoprivredni fakultet Univerze u Ljubljani), Iva Sabljak (Euroinspekt Croatiakontrola), Gordana Jurak (Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"), Rajka Turk (Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada), Bartol Vukić (rasadnik Karolina), Siniša Jelovčan (Syngenta, Crocpa) i Martina Borić (Bioinput), koji su s ostalim sudionicima u panel-raspravi pokušali odgovoriti na intrigantno pitanje truju li nas pesticidi ili nam pomažu prehraniti se.

Otvorena su brojna pitanja i dotaknuti postojeći problemi, među kojima niska obrazovanost poljoprivrednika, upitna pravilna primjena sredstava za zaštitu bilja, funkcioniranje sustava kontrole ostataka pesticida u hrani, politikantsko donošenje populističkih i znanstveno neutemeljenih odluka, negativna percepcija javnosti o pesticidima i mnogi drugi.I ovaj je put istaknuto da je Hrvatska glede ostataka pesticida u hrani u okviru europskog prosjeka, štoviše, s 1 posto neregularnih namirnica i bolja je od EU prosjeka (koji je 3 posto). Novaković je podsjetio kako minimalna dopuštena količina aktivne tvari u namirnici nije toksikološka, nego administrativna kategorija.

Za velik broj zabrana pesticida, odnosno neproduženih dozvola, kriva je možda i sama struka, jer se nije uvijek na vrijeme pripremila, pa je regulatorna toksikologija tapkala iza zahtjeva javnosti, a kojiput je kriva i agrokemijska industrija, jer možda nije napravila sve zahtjevne testove. Budući da EFSA ne dopušta naknadno dostavljanje testova, izgubljeno je možda i previše aktivnih tvari. No prva rečenica Uredbe 1107 glasi da se ona donosi zato da zaštiti ljude i okoliš, a nigdje nikakve poljoprivrede ili agrokemijske industrije. Morali smo se na to prirediti, s više ili manje uspjeha, rekla je Rajka Turk.

Jedan od načina kako odgovoriti na izazove koji dolaze Jelovčan vidi u istraživanjima i inovacijama. Puno bi više novca trebalo usmjeriti u znanost i struku, čak bi i poticaje i subvencije poljoprivrednim proizvođačima trebalo preusmjeriti u znanstvena istraživanja.Dobra kombinacija kemije i ekologije, prema Martini Borić, mogla bi biti rješenje. I u ekološkoj proizvodnji ima puno sredstvava za zaštitu bilja, ali je u pitanju viša cijena. Trebamo se udružiti, mi ekolozi i kemičari, mislim da ćemo tada zapravo dobiti najbolje rezulatate, kaže Borić, no za to treba puno znanja! Kompleksno je pitanje što će se događati s poljoprivredom u budućnosti, ali sigurno je da će poljoprivredni proizvođači morati biti adekvatno educirani. Edukacija je jedno od rješenja i sve će institucije morati intenzivno raditi na tome, čulo se na panel-raspravi.

Poljoprivreda u Europi patit će bez primjene pesticida. Sa smanjenjem količina aktivnih tvari koje imamo sada, i mehanizma djelovanja, imat ćemo više problema s rezistentnošću, urodi će biti manji, kaže Jelovčan. Sa zabranom nekih pesticida tržište će preplaviti biološki preparati koji će se prodavati bez pravih studija efikasnost. Sudionici panela pitali su može li Ministarstvo zaštititi proizvođače od prodaje magle. U Sloveniji posljednjih godina jako puno rade na stimulatorima rasta i prof. Lešnik misli da je to dobar smjer. - Ovdje ne govorimo o genetskim modifikacijama, nego o preparatima, recimo, iz algi i sl., koji promijene fiziološki sustav biljke da biljka sasvim drukčije reagira na patogen ili na insekta. To će biti integralna proizvodnja, kombinacija svega. Imat ćemo limitiranu kemiju, uzimat ćemo viruse, bakterije iz biljaka. Samo takvom strategijom doći ćemo na kraj povećanom broju štetnih organizama, od kojih su neki zbilja teški - kaže Lešnik, dodajući da u Sloveniji rade na "hibridizaciji" između integralne i ekološke proizvodnje. Rezultati su dobri, problem je u marketingu - kako objasniti potrošaču kakva je to proizvodnja "nešto između" organske i integralne. Renata Prusina

Ekološka proizvodnja na golemim površinama gotovo je nemoguća

S ojačavanjem obrambenih mehanizama biljaka ekološkim stimilatorima slaže se i Martina Borić, navodeći i primjer Španjolske, koja ima rezidua-free proizvodnju. To je možda to "nešto između" integrirane i ekološke proizvodnje, gdje se u početcima vegetacije koristi kemijska zaštita, a u posljednjim fazama ekološki proizvodi. Ekološka je proizvodnja gotovo nemoguća kod kultura koje se uzgajaju na golemim površinama, jer je i pritisak štetnika, bolesti i korova znatno veći. Klima se mijenja, ističe Jelovčan i dodaje da ćemo s promjenom temperature od 2 stupnja imati puno veći problem sa štetnicima.

Taj se problem ne može riješiti ovim preparatima koji su sada dopušteni u ekološkoj proizvodnji. Prof. Mario Lešnik smatra da se puno pozornosti daje pesticidima, a premalo nekim supstancijama koje su za zdravlje jako štetne. "Velik je broj kemija i izvan poljoprivrede. Treba izbalansirati sve i ljudima reći da su pesticidi samo jedan od problema. Pesticidi su najstudiranija grupa, o njima najviše znamo, a srećemo se svaki dan s tisućama supstancija iz industrije za koje nemamo nikakvu toksikologiju", zaključio je Lešnik.

Strogi kriteriji na različitim razinama

U raspravi se dotaknulo i pitanje produženja uporabne dozvole za glifosate, što je postalo i političko pitanje. "Nije li to licemjerno? Ukinut ćemo glifosat, ukinut ćemo djelatne tvari u Europi koje nisu ekološki i toksikološki toliko loše, a uvozit ćemo smeće", rekla je prof. Jasminka Igrc Barčić, istaknuvši kako su u posljednjih pet godina na razini Europe samo dvije ili tri nove djelatne tvari dobile dozvolu, a prijašnjih godina 10-15 djelatnih tvari.

"Nije li licemjerno da EU ima stroge kriterije prema sebi i sredstvima za zaštitu bilja koja će se koristiti u Uniji, u zemljama koje imaju poljoprivrednu proizvodnju, na potpuno različitim razinama? Nije li licemjerno da više nećemo moći koristiti sredstva koja su dobra, a uvozit ćemo proizvode iz zemalja u kojima su dopuštena kojekakva sredstva, koja su u EU-u već 30 godina zabranjena? Komu je to u interesu" pitala je prof. Igrc Bačić.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje