POTREBNO PLANIRANJE

Kapacitet krških pašnjaka i pozitivan utjecaj stoke

Agrovijesti
Fotografija:
U Hrvatskoj postoji značajan kapacitet za povećanje broja grla stoke, ali potrebno je pažljivo prostorno planiranje kako bi se ona rasporedila u područja u kojima će imati pozitivan utjecaj, ističe Ivan Budinski iz udruge BIOM

Gotovo polovica teritorija Republike Hrvatske nalazi se na području krša. Takav teritorij sa sobom donosi jedinstvena prirodna obilježja, ali i predstavlja jedan od najranjivijih sustava na planetu. 

O značaju hrvatskog krškog područja svjedoči 19 nacionalnih parkova i parkova prirode, kao i činjenica da se svih sedam lokaliteta pod zaštitom UNESCO-a u Republici Hrvatskoj nalaze na području krša. Ranjivost ovog sustava odlikuju niska temperatura, suša, ograničena propusnost tla, nepovoljna tekstura i kamenitost, plitka ekološka dubina, kao i nepovoljna kemijska svojstva te nagib, zbog čega se čitavo to područje, sukladno Uredbi EU 1305/2013, svrstava u Područja s prirodnim ili ostalim posebnim ograničenjima. 

Na 1. međunarodnoj konferenciji o kršu - Projekt Krš, koju je Agrobiz organizirao 2019. godine, u fokusu su bili krški pašnjaci i potreba njihove posebne zaštite. Kako se ova tema ponovno aktualizirala, o tome smo razgovarali s Ivanom Budinskim, stručnim savjetnikom udruge BIOM.  

"Da bi se moglo procijeniti koliki je kapacitet krških pašnjaka u Hrvatskoj, trebala bi biti i poznata njihova površina. Različite strane tu imaju jako različit pristup, koji stvara sukobe. Podjednako je loše sve krške površine smatrati potencijalnim pašnjacima ili ih sve smatrati degradiranim šumama kojima treba pomoć u procesu povratka prema šumskim staništima", kaže Budinski, koji smatra da je Republici Hrvatskoj potrebno kvalitetno prostorno planiranje, koje će odrediti koje će se površine koristiti kao pašnjaci, a koje će površine uz pomoć prirodne sukcesije biti prevedene u šume.

Budinski smatra i kako su mogući neki prijelazni oblici upotrebe, npr. šumska staništa koja će služiti ispaši i težiti prema tzv. silvopastoralnim staništima, otvorenim šumama u kojima pase stoka. "Sigurno je da kapaciteti krških pašnjaka u Hrvatskoj nisu ni blizu iskorišteni resurs, ali i da tome treba pristupati vrlo oprezno jer su i šume na kršu resurs koji smo tek djelomično uspjeli obnoviti te im je i dalje potrebno posvećivati pažnju, povećavati njihovu površinu i starost", ističe te napominje kako se u šume ne treba računati šikare koje tek trebaju postati šume ili pašnjaci. 

Lika je dobra za uzgoj goveda, Kornati nisu

U javnoj raspravi nakon prošlogodišnje konferencije pojavila se informacija da je održavanje krških pašnjaka najpoželjnije ostvariti napasivanjem goveda, što Budinski ovom prilikom opovrgava. 

"Goveda jesu jako dobra za održavanje travnjačkih staništa zato jer nisu toliko selektivna u ispaši ali nikako nije ispravno reći da su goveda najbolja. Sve ovisi o tome što želimo postići s nekim staništem i koje su uopće karakteristike potencijalnog ili trenutno korištenog pašnjaka. Na primjer, skoro cijeli Kornati su krški pašnjak, ali nisu prikladni za goveda, kao i mnoge druge površine u primorju, dok su krški pašnjaci Like za goveda jako dobri. Različite vrste stoke na različit način pasu ili brste, ali se i na to može utjecati načinom gospodarenja", kaže.

Kako pojašnjava, pregonsko pašarenje visokog intenziteta, koje podrazumijeva veliku gustoća grla uz brzu izmjenu na relativno malim površinama, rezultira neselektivnom ispašom i bolja je mjera, kojom ciljano možemo utjecati na neko stanište. Bitna je i karakteristika da li se uz stoku koriste i psi, koji su često problematični zbog utjecaja na divlje životinje. Promoviranjem goveda kao najboljih za ispašu diskriminiraju se područja gdje je, iz raznih razloga, bolje držati neke druge stočne vrste, ističe.

Čuvajmo travnjake

Bioraznolikost na kršu je jako izražena, ali je i jako drugačijih karakteristika- na kršu se nalaze i otoci i planine, i najtoplija i najhladnija područja u Hrvatskoj. Negdje su za bioraznolikost na kršu nabitnije šume, negdje travnjaci, negdje mozaična staništa, a često travnjaci sa raštrkanim drvećem i grmljem, objašnjava Budinski.

"Većina naših zaštićenih područja, uključujući u Natura2000 područja, su na kršu. Većina naših planinarskih destinacija je na kršu. Većina većih rijeka koje izviru u Hrvatskoj počinju na krškim područjima. Ono što je bitno znati je da je za funkcioniranje zaštite prirode u Hrvatskoj nužno povećati i održavati travnjačke površine koje intenzivno zarastaju u šikaru, ali i da se travnjačke površine ne smiju širiti na račun šuma, već prvenstveno travnjaka koji su počeli zarastati u šikaru", kaže.

Jednako kao što očuvanjem travnjaka čuvamo cijeli niz vrsta prilagođenih na ta staništa, tako i očuvanjem šuma čuvamo šumske vrste, ističe Budinski. Budući da stočarstvo često uključuje paljenje travnjaka, tako je i potencijalna opasnost za šumska staništa zbog nekontroliranog širenja vatre još i veća od ispaše u neprikladnim područjima, upozorava.

Ukratko, u Hrvatskoj još uvijek postoji kapacitet za značajno povećanje broja grla stoke, ali potrebno je pažljivo prostorno planiranje i provođenje planiranog da bi se ta stoka rasporedila tamo gdje će imati pozitivan utjecaj na održavanje travnjačkih i mozaičnih staništa, a ne negativan utjecaj na šume koje tek uspijevamo obnavljati nakon više tisućljeća sječe i paljenja, poručuje.