Sigurnost hrane

Kava, riža, tjestenina... jestivi dugo nakon roka

Agrovijesti
Tjestenina Fotografija: Thinkstock
Prema procjenama FAO-a, na globalnoj se razini baci trećina proizvedene hrane godišnje (1,3 milijarde tona), što znači da u svjetskim kontejnerima i na deponijima završi više od 2,6 bilijuna dolara

Kava, sol, šećer, riža, med..., u slučaju da su pravilno uskladišteni, traju do godinu dana i više dulje od datuma na oznaci “najbolje upotrijebiti do”, žitarice, slatkiši, ulje... dva i više mjeseci dulje pod uvjetom da su karakterističnih svojstava i bez vidljivih oštećenja proizvoda ili ambalaže, dok se proizvodi s ograničenim i kratkim rokom trajnosti poput mliječnih proizvoda, svježeg mesa i ribe, punjenih pekarskih proizvoda, polutrajnih suhomesnatih proizvoda... ne bi trebali konzumirati nakon isteka naznačenih rokova “najbolje upotrijebiti” ili “upotrijebiti do”, čulo se na jučerašnjem, drugom danu 13. konferencije o sigurnosti i kvaliteti hrane u Opatiji u organizaciji HGK.

Svi bacaju jednako?

Prema procjenama FAO-a, na globalnoj se razini baci trećina proizvedene hrane godišnje (1,3 milijarde tona), što znači da u svjetskim kontejnerima i na deponijima završi više od 2,6 bilijuna dolara. EU u toj sramoti participira s bačenih 88 milijuna tona hrane vrijedne 143 milijarde eura, a samo u Hrvatskoj baci se oko 400.000 tona hrane (97 kilograma po stanovniku), od čega 10% ili 40.000 tona zbog nerazumijevanja označavanja roka trajanja.

– Bačene količine podjednake su u industrijaliziranim zemljama i u zemljama u razvoju. No u razvijenim se zemljama baca oko 40% hrane u fazi prodaje i konzumacije, a u zemljama u razvoju 40% u fazi proizvodnje. Najviše se baca voće i povrće, a potom riba i meso. Na bazi kućanstva baci se oko 1800 dolara hrane, a to u konačnici ima utjecaj i na klimatske promjene – istaknula je Darja Sokolić iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH), koja je lani provela hrvatsku studiju o rokovima trajnosti hrane.

S obzirom na tehnološke i sirovinske različitosti proizvoda, mikrobiološke zahtjeve te rokove trajanja propisane od strane proizvođača, istraživanje je obuhvatilo svježe i porcionirano sirovo meso (svinjsko, juneće i meso peradi), svježe mliječne proizvode, gotovu hranu te hranu animalnog porijekla kratkih rokova trajanja – na kraju roka trajnosti i u okviru produljenog roka. Rezultati su, međutim, samo potvrdili zaključke do kojih je dio EU članica već odavno došao, a neke već i donijele rješenja poput banke hrane, sustava kazni za velike trgovce koji bacaju zdravstveno ispravnu hranu a da je i ne pokušaju donirati...


Virtualna banka u pokusu

– U posljednjih nekoliko godina aktivno razvijamo sustav doniranja i gledamo što treba popraviti da bi bolje funkcionirao. Uspostavljena je platforma e-doniranje koja će rasteretiti donatore, uskladiti ponudu i potrebe i omogućiti transparentniju raspodjelu hrane. Sustav je već testiran i ja pozivam sve donatore i posrednike da se prijave. To je virtualna preteča banke hrane koja će omogućiti da što manje bacamo – kazala je dr. sc. Sanja Kolarić Kravar iz Ministarstva poljoprivrede, dodavši da se planira i izmjena sadašnjih poreznih olakšica, koje bi se, po novom, mogle ostvariti do zadnjeg dana roka trajanja hrane.

Proširena je i definicija krajnjeg primatelja, a također će se administrativno rasteretiti donatora i posrednika u lancu doniranja. Osim “sigurne” hrane, moći će se donirati i hrana neprikladna za prodaju zbog nedostatka u kvaliteti, pakiranju, označavanju, masi ili drugih sličnih razloga, a koji ne mogu utjecati na njezinu sigurnost. Isto tako i hrana pripremljena u objektima javne prehrane i gastroodjelima u trgovinama (ne i ona koja je već bila poslužena!).

 Mali proizvođači nas često pitaju za rokove trajanja svojih proizvoda, to vidim kao priliku za laboratorije, da im pomognu oko toga. U tijeku je izrada smjernica za posrednike u doniranju hrane, a od će se idućeg mjeseca održavati i radionice o sigurnom rukovanju hranom.

Potrebno je educirati posrednike i krajnje korisnike kako bi se što manje hrane bacalo – zaključila je Sokolić. Radi ostvarivanja Agende UN-a, hrvatski je plan da se bacanje hrane do 2030. smanji 50% na razini maloprodaje i potrošača te općenito duž cijelog lanca prerade, od polja do stola. Europska udruga potrošača BEUC izračunala je kako se 53% bačene hrane odnosi na kućanstva, 19% na prerađivače, 12% na ugostitelje, 10% na primarnu proizvodnju poput poljoprivrede i 5% na trgovinski sektor. Podaci iz Instituta za upravljanje otpadom iz Beča pokazuju da 6-12% otpada iz kućanstva čine netaknute namirnice, a 3-6% pripremljeni obroci. •


 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje