Proizvodnja bučinog ulja

Kina i Indija najveći svjetski proizvođači, kod nas buča na 5000 ha

Agrovijesti
Buča Fotografija: Thinkstock
Danas se buče uzgajaju u svim dijelovima svijeta. Najveći svjetski proizvođači buča su Kina i Indija, koje zajedno proizvode gotovo polovicu svjetske proizvodnje ovih kultura.

Danas se buče uzgajaju u svim dijelovima svijeta. Najveći svjetski proizvođači buča su Kina i Indija, koje zajedno proizvode gotovo polovicu svjetske proizvodnje ovih kultura. U Austriji, Sloveniji, Mađarskoj, Njemačkoj, Srbiji i Hrvatskoj se pretežno uzgajaju buče golice koje služe za dobivanje ulja, dok se manjim dijelom proizvode obične buče koje se koriste u ishrani stoke. Proizvodnja bučinog ulja u svijetu je mala i nije registrirana u službenim statistikama.

Prema procjenama Udruge proizvođača buče i bučinog ulja, od prije par godina, buče su u Hrvatskoj proizvode na površinama od 4000 do 5000 ha, s godišnjom proizvodnjom od 600-650 tona ulja. Na više od 5.000 hektara, uglavnom u ekološkom uzgoju, u Hrvatskoj se proizvodi buče golice - tradicijske uljarice koja se zbog rastuće potražnje za bučinim uljem vraća sve više na polja. Svojom vrhunskom kakvoćom osvaja svjetsko tržište, no problem je što je nema dovoljno.

Bučino ulje je tamno-zelene do crne boje s bogatim i specifičnim, pomalo orašastim, okusom. Najrasprostranjenija sorta za proizvodnju ulja je Cucurbita pepo var. Styrriaca, iz čijih se sjemenki može dobiti 45% ulja, odnosno iz 2,5 kg sjemenki je moguće dobiti jednu litru ulja.

Ulje i koštice su bogati vitaminima A i E, te cinkom. Najbolji su izvor omega 3 i omega 6 masnih kiselina koje su potrebne za poboljšavanje općeg stanja krvožilnog sustava. Osim toga ulje pozitivno djeluje na prostatu, ublažava probleme pri upalnim procesima urinarnog trakta, povoljno djeluje na crijevnu floru kao i na imunološki sustav. Puno je antioksidanata, a prisutna oleinska kiselina pomaže u snižavanju „lošeg“ LDL kolesterola. Najzdravije je bučino ulje jesti u prirodnom obliku, npr. u salatama, a najkvalitetnije je hladno prešano ulje koje se po načinu proizvodnje može usporediti s djevičanskim maslinovim uljem.

Uzgoj buče golice

Priprema parcele za uzgoj buča golica se ne razlikuje od pripreme koja se radi za uzgoj tradicionalnih industrijskih i ratarskih kultura, a poželjna je gnojidba stajnjakom jer joj odgovara jače tlo. Osjetljive su na niske temperature, pa je optimalan rok sjetve od konca travnja do kraja prve dekade svibnja (od 25.4. do 10.5.) kada su temperature tla između 12 i 15 °C, a bere se krajem rujna do početka studenoga. Beru se kada su dobile žuto-crvenkastu boju, a sjemenka je čvrsta i lako se odvaja od mesa. Nakon berbe, sjemenke se peru s vodom pod pritiskom. Potom se suše u sušnici na temperaturi 40-60 °C do konačne vlage od 8 – 10 %. Potrebna količina sjemena za sklop od 18.000 – 20.000 biljaka je 4 do 6 kg/ha (cijena kilograma sjemena ovisi o sorti i kreće se između 130 i 440 kn/kg), a razmak unutar reda, kao i red od reda, ovisi o strojevima kojima će se vršiti mehaničko suzbijanje korova. Nasad je u toku sezone potrebno jednom tretirati herbicidom i jednom kultivirati, a u slučaju uzgoja za eko ulje, umjesto herbicida kultivira se dva do tri puta. Ekološki uzgoj zahtijeva dosta ljudskog rada, a prinosi su smanjeni i do 25% u odnosu na konvencionalnu proizvodnju, međutim tako proizvedene koštice i ulje postižu više prodajne cijene.

Prinos mokrih koštica varira ovisno o klimatskim uvjetima i u našim uvjetima se kreće od 1.200 do 2.500 kg/ha, uz prodajnu cijenu mokre koštice od 6-9 kn/kg, odnosno 600 - 1.200 kg/ha suhe koštice koja postiže i do četiri puta višu cijenu, dok se litra kvalitetnog crnog ulja prodaje po 60-80 kuna.

Zbog toga je za ostvarivanje veće ekonomičnosti svakako bolje prodavati finalni proizvod-ulje od prodaje samih koštica

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje