Intervju tjedna

Kiš: Spremni smo započeti cijepljenje goveda protiv kvrgave kože kada bolest dođe 50 km od granice

Agrovijesti
Pomoćnik ministra poljoprivrede Tomislav Kiš Fotografija: Marko Prpić/PIXSELL
Bolest kvrgave kože u goveda ima ozbiljne epidemijske razmjere u susjednoj Srbiji i opasno se približava granici s Hrvatskom. Zbog opasnosti da bi već potkraj kolovoza mogla biti blizu naše granice Ministarstvo poljoprivrede provodi preventivu i nabavlja cjepivo. Od EU-a je zatraženo preventivno cijepljenje kada se bolest pojavi 50 km daleko od granice. Koliko smo spremni te na što stočari moraju paziti i o čemu voditi računa u iscrpnome nam je razgovoru objasnio pomoćnik ministra poljoprivrede za veterinarstvo i sigurnost hrane Tomislav Kiš.

Bolest kvrgave kože se opasno širi Srbijom. Dosad su tamošnje inspekcije usmrtile oko 700 životinja. S obzirom na to što se približila granici s Hrvatskom je li opravdan strah da bi se tabolest mogla uskoro pojaviti i u nas?

Prema dosadašnjim spoznajama iz zemalja u kojima je bolest potvrđena (poglavito Bugarska, Grčka, Makedonija i Srbija) uzročnik se širi brzinom od 5 do 20 km dnevno. U skladu s trenutnim procjenam,a velika je vjerojatnost da će se virus uzročnik bolesti kvrgave kože pojaviti na našim istočnim granicama koncem kolovoza ove godine.  

Ako dođe do Vojvodine ili BiH može se očekivati da bi se mogla pojaviti u nas. Što je Ministarstvo, odnosno Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, poduzelo kako bismo se zaštitili?

Već s prvim potvrđenim slučajevima bolesti u Bugarskoj u travnju formirana je stručna skupina Ministarstva poljoprivrede, sačinjena od veterinarskih stručnjaka Veterinarskoga fakulteta, Hrvatskoga veterinarskog instituta i Uprave za veterinarstvo i sigurnost hranekako bi izradila nacionalnu strategiju kontrole ove bolesti. Ona je dovršena potkraj lipnja, a definira sve mjere koje se moraju poduzeti zbog ranog otkrivanja bolesti u nas, poduzimanje preventivnih mjera kojima će se nastojati spriječiti širenje bolesti u Hrvatskoj, kao i mjere koje se moraju poduzimati u slučaju potvrđenoga slučaja bolesti.

Sastavni dio strategije je i kontrola vektora - prijenosnika bolesti, kao i napomene i upute uzgajivačima goveda što sve mogu (i trebaju) poduzeti kako bi zaštitom svojih životinja utjecali na subzijanje širenja bolesti u zemlji. Ta je strategija javno dostupna na mrežnim stranicama Ministarstva.

Usporedo s izradom strategije veterinarsku je struku na terenu u lipnju Ministarstvo dodatno educiralo o detaljima ove bolesti, donedavno prisutne isključivo na području Afrike.

Nakon edukacija, u drugoj polovici lipnja, započeti su godišnji veterinarski pregledi gospodarstava za kojih je prioritet stavljen na pregled farmi koje drže goveda, uz dodatno upućivanje uzgajivača u detalje i opasnost od pojave boelsti kvrgave kože te uz popratne informativne letke o toj bolesti.

Također je, od sredine lipnja, održan i niz sastanaka s primarnim proizvođačima i predstavnicima prerađivačke industrije iz mliječnog i mesnog sektora govedarstva, kako bi svi bili upoznati s problemima koje ova bolest, na posredan ili neposredan način, donosi.


Kako se provode preventiva i kontrola? Je li bilo već nekih prijava o sumnji na pojavu bolesti?

Zasad nije prijavljena nijedna sumnja na bolest kvrgave kože u nas. Prva linija obrane su vlasnici životinja, čija je odgovornost vezana uz brigu oko okoliša i životinja na gospodarstvima. Nužno je razvoj vektora prijenosnika bolesti, a to su komarci, krpelji i muhe, svesti na minimum. Stoga posjednici moraju zaista odgovorno pristupiti uređenju okoliša na svojim gospodarstvima, ali i dezinsekciji u objektima u kojima se životinje drže. 

Uz mjere zaštite od vektora korištenjem dezinsekcijskih sredstava kao i brige o okolišu, važnu preventivnu mjeru čini i cijepljenje životinja. Upravo je razmatranje cijepljenja čitave populacije goveda u našoj zemlji u ovome trenutku ključni moment za konačnu odluku o načinu borbe protiv bolesti kvrgave kože.

Naime, cijepljenje prema trenutno važećem EU zakonodavstvu nije moguće provoditi prije pojave bolesti, što se prema dosadašnjim iskustvima pogođenih zemalja pokazalo pogrešnom strategijom. Stoga Ministarstvo trenutno intenzivno traži rješenja za preventivno cijepljenje u dogovoru s Europskom komisijom, ali uzima u obzir i moguća ograničenja prometa živih životinja i nekih proizvoda (svježe meso, nepasterizirani mliječni proizvodi) prema drugim članicama EU-a.

Kako se kontrolira uvoz živih životinja iz država gdje se bolest pojavila, je li na snazi zabrana ili se tek razmišlja o tome?

Uvoz živih životinja odvija se temeljem zakonodavstva Europske unije, a propisan je posebnim odlukama za svaku zemlju u kojoj se bolest pojavi. Zemlje koje potvrde bolest imaju zaista stroge mjere u vezi s prometom živim životinjama, ali i njihovim proizvodima te se put širenja bolesti na takav način smanjuje na najmanju moguću mjeru.

Konkretno – iz zahvaćenih trećih zemalja (Srbija, Makedonija, Albanija, Kosovo) uvoz živih životinja niti ranije nije bio moguć, uslijed neispunjavanja drugih zdravstvenih uvjeta. Uvoz iz Bugarske i Grčke u ovome trenutku također nije moguć, zakonodavstvo je glede toga vrlo jasno.


O kakvoj je bolesti riječ, gdje se pojavila i što joj je uzročnik?

Bolest kvrgave kože virusna je zarazna bolest od koje obolijevaju isključivo goveda. Osjetljivije su krave u visokom stupnju laktacije, kao i mlađe dobne kategorije životinja (poglavito telad). 

Do 2013. smatrala se endemskom bolešću afričkoga kontinenta, uz sporadične pojave u pojedinim zemljama Srednjeg istoka. No 2013. godine bolest je prvi put utvrđena u Turskoj, gdje se u samo dvije godine proširila po čitavoj zemlji te prešla i na  europski kontinent (2014. Cipar, 2015. Grčka, 2016. Bugarska, Makedonija, Srbija, Kosovo, Albanija).

Uzročnik bolesti je  virus iz porodice Poxviridae, rod Capripoxvirus. Bolest se širi vektorima (komarci, muhe i krpelji) te izravnim ili neizravnim dodirom bolesnih sa zdravim govedima. Širenju bolesti naravno pogoduju i klimatske prilike, posebice je put širenja brži tijekom sezone aktivnosti vektora.

Klinička slika očituje se povišenom tjelesnom temperaturom (40-41 °C), padom apetita i mliječnosti, depresijom, iscjetkom iz oka i nosa, pojačanim slinjenjem te u konačnici pojavom čvorića po koži (okruglastog oblika, spljoštenog vrha, 0,5 do 5 cm u promjeru).

Tipična se klinička slika, kada se već pojave čvorići po koži, teško može zamijeniti nekom drugom bolešću. Čvorići naime zahvaćaju površinu gotovo cijeloga tijela.  

Važno je napomenuto da ova bolest nije zoonoza tj. nije ni u kojem pogledu opasna (niti u kontaktu s oboljelim govedima, niti konzumacijom mlijeka ili mesa) za zdravlje ljudi.

Pomoćnik ministra poljoprivrede Tomislav Kiš

Koji su postupci ako se pojavi? Kako se širi, a kako suzbija?

Ukoliko se bolest potvrdi odmah se određuju zaraženo i ugroženo područje na kojemu se provode najstrože mjere kontrole.

Na zaraženome gospodarstvu sve životinje se usmrćuju te se provode iznimno stroge mjere čišćenja, dezinfekcije i dezinsekcije gospodarstva i opreme. Dodatne mjere u vezi s obilaskom područja pod ograničenjem provode se na svakom gospodarstvu, a uključuju popise životinja po kategorijama, kliničke preglede, preventivnu dezinsekciju objekata te postupke dezinfekcije.

U području pod ograničenjem provodi se cijepljenje goveda protiv bolesti kvrgave kože.

Važno je napomenuti kako su puni opseg i organizacija mjera u slučaju pojave bolesti daleko složenije od ovih osnovnih navedenih mjera - uključuju intenzivnu suradnju veterinarske službe s drugim institucijama (MUP, MORH, odvoz  lešina, DDD službe, objekti za preradu mesa i mlijeka).

U slučaju pojave bolesti sve mjere koje je potrebno provoditi podmiruju se u cijelosti iz sredstava Državnoga proračuna.

Je li na snazi obvezno cijepljenje ili se ono provodi tek po pojavi? Što smo napravili po tom pitanju?

Ovo je vrlo složeno pitanje i na neki način srž čitavoga problema o mogućnostima kontrole ove bolesti - cijepljenje prema trenutno važećem EU zakonodavstvu nije moguće provesti preventivno.

Takvu je mjeru moguće koristiti tek nakon prvoga potvrđenog slučaja u zemlji. No upravo su ovogodišnja iskustva Bugarske, Makedonije i Srbije pokazala kako takav pristup, u situaciji kada je bolest već evidentno prisutna u regiji, ne daje zadovoljavajuće rezultate i da je širenje bolesti uvijek "korak ispred" takvoga načina suzbijanja.

Soga je još u svibnju pokrenuta šira regionalna inicijativa zemalja koje su u zoni rizika (Hrvatska, Mađarska, Rumunjska, ali jednako tako i Slovenija, Austrija, Slovačka i Češka) za hitnom izmjenom postojećega zakonodavstva, u smislu omogućavanja preventivnoga cijepljenja, ali i korekcije strogih ograničenja prometa živim govedima i njihovim proizvodima prema drugim državama, nakon provedenoga cijepljenja.

Takva je inicijativa vrlo aktivno potvrđena i na razini ministara poljoprivrede, konkretno na ovotjednome Vijeću ministara poljoprivrede i ribarstva EU-a, koje se održalo u ponedjeljak u Bruxellesu.

Vjerujem da Hrvatska još uvijek pravovremeno može izboriti formalno odobrenje EK-a za pokretanje preventivnoga cijepljenja, s obzirom na to da bolesti još nema.

Ministarstvo poljoprivrede - Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, nabavilo je potrebne količine cjepiva za tzv. zaštitnu zonu cijepljenja, koja bi obuhvatila provedbu mjere prilikom prvog potvrđenog slučaja (cjepivo je 11. srpnja stiglo u RH), a ostatak potrebne količine cjepiva je naručen (još 370.000 doza), isporuka je potvrđena te se očekuje krajem srpnja.

Zatražena je i donacija od 50.000 doza iz banke vakcine EU-a, u tijeku su završni dogovori oko toga dijela nabave.

Unatoč trenutno propisanim zakonskim mjerama, kako bismo spriječili štete koje bolest izravno i neizravno nanosi govedarskoj proizvodnji, uputili smo  zahtjev EK-u o odobravanju plana mjere preventivnog cijepljenja populacije goveda i to tako da se započne kada se u susjednim državama bolest potvrdi na udaljenosti najmanje 50 km od granice sa RH.

Sličan zahtjev uputila je i Rumunjska koja je uz RH prva zemlja na „udaru“ od pojave BKK-a.

S obzirom na to što dosadašnja provedba mjera onako kako to propisuje europska legislativa nije dala učinkovite rezultate (naime sve zahvaćene zemlje smatraju da u primjeni mjera kasne za bolešću najmanje 28 dana), jasno je izražen stav kako preventivno cijepljenje populacije može uveliko utjecati na sprječavanje daljnjega širenja bolesti te neizravnono smanjiti štete koje pojava bolesti uzrokuje - a s time se složila i EK.

Kakva je situacija u EU-u i kako se dobivaju informacije o epidemiji koja se očito širi?

Sve zemlje u kojima se bolest prijavi imaju zakonsku obvezu prijave bolesti Svjetskoj organizaciji za zaštitu životinja (OIE) u roku 24 sata od potvrde. Informacije OIE distribuira odmah elektronskim putem pa su također i javno dostupne (WAHIS – sustav, World Animal Health Informatin System). Dodatno zemlje članice EU-a te zemlje koje su u postupku pretpristupnih pregovora (Srbija, BIH, Crna Gora i Makedonija) dodatno bolest u roku 24 sata moraju prijaviti i u sustav prijave bolesti EU tzv. ADNS.

No, naravno, komunikacija se među kolegama odvija dnevno putem maila ili telefona. Zbog ozbiljnosti situacije svaka se nova informacija žurno prosljeđuje i komentira zajednički, u čitavoj regiji.

Kako bolest utječe na stoku, koji su simptomi i postupci u slučaju pojave?

Pobol stada varira od 1 do 45 %, a uginuća se kreću u granicama od 1 do3 %.

Nakon ulaza uzročnika u organizam prvi klinički znakovi bolesti javljaju se u pravilu između 14. i 28. dana. Premda je osnovna osobitost BKK-a pojava potkožnih kvrga, one se razvijaju u samo 40 - 50 % zaraženih goveda. Zaraza može poprimiti akutni, subakutni i kronični tijek, a ponekad nije praćena kliničkim očitovanjem, premda inficirana životinja i tada izlučuje virus u okoliš.

Prvi su klinički znaci bolesti povećanje tjelesne temperature, povećanje limfnih čvorova, izraženo slinjenje i pojačano suzenje iz očiju. Tvorba potkožnih čvorova nastaje unutar tri dana od povišenja tjelesne temperature, a oni mogu prekrivati i cijelo tijelo goveda.

U pravilu su promjera 0,5 do 5,5 cm i okruglog oblika. Male kvrge mogu spontano nestati, ulcerirati ili nekrotizirati, a veće zaostaju mjesecima. Zbog odumiranja površine kože iznad kvrga moguće je odlupljivanje velikih površina kože. Javljaju se i oštećenja na sluznicama dišnog i probavnog sustava. Kako je riječ o virusnom oboljenju, bolest je popraćena sekundarnim bakterijskim infekcijama najčešće izraženim u obliku mastitisa ili upala pluća te trajnim oštećenjima kože.

Po prijavi sumnje na BKK gospodarstvo se zatvara i stavlja pod strogi nadzor veterinarske službe. Provode se klinički pregled životinja i uzorkovanje te mjere biosigurnosne zaštite (dezinfekcija, dezinsekcija). Ukoliko se bolest potvrdi laboratorijskim pretragama odmah se usmrćuju sva goveda na gospodarstvu, neškodljivo se uništavaju sva oprema i predmeti kojima bi se bolest mogla prenijeti dalje, te se provode pojačano čišćenje, dezinfekcija i dezinskecija gospodarstva.

Dodatno se određuju zaraženo i ugroženo područje u kojima veterinari moraju provesti popis svih gospodarstva koja drže goveda te kliničke preglede životinja i svaka sumnjiva životinja mora se podvrgnuti proceduri uzorkovanja. Posebna ograničenja odnose se na promet živih životinja i njihovih proizvoda iz područja pod ograničenjem, naime u trenutku potvrde bolesti promet izvan toga područja se obustavlja.

 

S obzirom na to što je ljeto, razdoblje kada se epidemije ovakvoga tipa više šire, ima li Uprava krizni tim koji će tijekom ljeta kontrolirati mogućnosti pojave bolesti?

Naravno, u svakome trenutku djelatnici Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane imaju spremne timove na središnjoj i lokalnoj razini, čiji zadatak je u roku 24 sata poduzeti sve mjere u vezi sa sprječavanjem  širenja bolesti.

Pomoćnik ministra poljoprivrede Tomislav Kiš
Imate li u proračunu dovoljno novca za cjepivo? 

Proračunska sredstva osigurana su ne samo za nabavu cjepiva nego i za sve ostale mjere koje se moraju provesti u slučaju pojave bolesti. To znači da su za posjednike životinja sve mjere, bez obzira je li riječ o cijepljenju ili mjerama iskorjenjivanja bolesti, besplatne. Zakonom o veterinarstvu jasno je propisano da posjednik životinja ima pravo na naknadu štete u visini tržišne vrijednosti na dan provedbe naređene mjere, za svaku usmrćenu, zaklanu ili životinju uginulu zbog provedbe mjere.

Molim Vas ukažite na što stočari trebaju paziti, kako bolest mogu uočiti i što trebaju hitno učiniti ako se ona pojavi?

Dokazano je da je upravo pravovremena prijava sumnje na bolest od strane posjednika životinja ključna za sve ostale postupke. Stoga posjednike pozivamo još jednom na oprez i odgovornost te ih molimo da, ako zaista posumnjaju na bolest, odmah i bez odgađanja sumnju prijave nadležnome veterinaru.

S obzirom nato da bolest prenose vektori komarci, komarčići, muhe i krpelji najmanje što posjednici moraju i mogu učiniti na svojim gospodarstvima je da poduzmu one osnovne higijenske mjere kojima će razvoj tih insekata svesti na što je moguće manju mjeru. To uključuje sanaciju otpada i raslinja na gospodarstvu, uklanjanje nepotrebne vode (primjerice redovito pražnjenje tegli za cvijeće, korištenje bakrenih živa u bačvama s vodom itd.), postavljanje zaštitnih mrežica na objekte u kojima borave goveda, primjenu repelentnih sredstava za životinje, izbjegavanje boravka životinja na otvorenome u vrijeme aktivnosti vektora (razdoblje od sumraka do zore) kao i tretiranje objekata dezinsekcijskim sredstvima.

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje