ODLAGANJE MULJA NA POLJOPRIVREDNA ZEMLJIŠTA

Kontrolira li država kakva će se hrana naći na našim tanjurima?

Agrovijesti
Polje miskantusa Fotografija: Agrobiz
Obrada i zbrinjavanje mulja, posebno s uređaja za pročišćavanje urbanih, odnosno komunalnih otpadnih voda, u zadnjih nekoliko godina učestalo se pojavljuju u novinskim naslovima, a istaknute nepravilnosti u javnosti izazivaju revolt zbog toga što više nisu sigurni gdje taj mulj završava i hoće li se mrkva ili krastavac s polja na kojem se odložio naći na njihovom tanjuru.

Ima li mjesta panici ili je država temeljito uredila ovo pitanje, razgovarali smo s profesorom Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i doktorom biotehničkih znanosti, prof. dr. sc. Milanom Poljakom, koji se ovim pitanjem bavi uz kolegu prof. dr. sc. Nevena Voću, doktora biotehničkih znanosti sa Zavoda za poljoprivrednu tehnologiju, skladištenje i transport istog fakulteta.

Prva nelogičnost primjetna je već kod provjere koji Pravilnici reguliraju odlaganje mulja na poljoprivredna zemljišta. Istovremeno Pravilnik Ministarstva zaštite okoliša iz 2008. godine, donesen uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede, dopušta aplikaciju 1,66 tona suhe tvari muljeva na određene poljoprivredne površine za proizvodnju hrane, uz definiranu kvalitetu muljeva, dok novi Pravilnik iz 2019., kojeg je donijelo Ministarstvo poljoprivrede, uopće ne dopušta aplikaciju muljeva na poljoprivredne površine za proizvodnju hrane: Članak 6. propisuje da se otpadni mulj iz urbanih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ne može koristiti u poljoprivredi na površinama za proizvodnju hrane s ciljem da se poljoprivredno zemljište zaštiti od onečišćenja i degradacije i održi u stanju koje ga čini povoljnim staništem za proizvodnju zdravstveno ispravne hrane, radi zaštite zdravlja ljudi, životinjskog i biljnog svijeta, nesmetanog korištenja, zaštite prirode i okoliša.

Miskantus u rastu

„Doista postoje dva različita Pravilnika koji su na snazi i koji praktično derogiraju jedan drugoga. Kako je do toga došlo, mogu odgovoriti samo osobe iz navedenih ministarstava, ali činjenica je da danas imamo na snazi dva suprotna Pravilnika koji govore o korištenju mulja iz pročistača otpadnih voda“, komentira prof. dr. sc. Poljak.

„Ministarstvo poljoprivrede je“, nastavlja prof. dr. sc. Poljak, „nadležno tijelo koje bi trebalo kontrolirati odlaganje mulja na poljoprivredna zemljišta. Svi koji koriste mulj u poljoprivredi imaju obavezu dostave podataka prema Ministarstvu zaštite okoliša i energetike (prije je to radila Agencija za zaštitu okoliša) gdje su podaci bili prikazani i provjerljivi. Daljnja kontrola na terenu ovisila je o eventualnim dojavama o nepravilnostima ili dojavama samih građana na terenu.“

Valja naglasiti da postoje dvije vrste muljeva – oni koji se generiraju na uređajima za pročišćavanje urbanih, odnosno komunalnih otpadnih voda i oni koji nastaju kao rezultat rada bioplinskih postrojenja. Prof. dr. sc. Poljak potvrđuje da je ovdje riječ o dva različita proizvoda.

„Kada govorimo o bioplinskim postrojenjima, tada govorimo isključivo o ostatku dobivenom nakon anaerobne fermentacije poljoprivrednih sirovina - trenutno su to u većoj mjeri gnoj i silaža te u manjoj mjeri eventualni ostaci nakon prerade hrane, primjerice kore od krumpira, sirutka i slično“, pojašnjava prof. dr. sc. Voća.

Takvi ostaci nisu obuhvaćeni ranije navedenim Pravilnicima, već se mogu koristiti na jednak način kao organsko gnojivo ili poboljšivač u poljoprivredi, a pogotovo se potiče njihovo korištenje u ekološkoj proizvodnji. Nasuprot tome, mulj iz pročistača otpadnih voda ima svoja ograničenja i važno pitanje je - može li se koristiti na zemljištima na kojima se uzgajaju biljke za industrijsku upotrebu?

Miskantus u rastu

„Najveći ograničavajući faktor kod primjene mulja iz pročistača otpadnih voda leži u supstancama koje su štetne i potencijalno štetne ali i prisustvo drugih tvari koje e trenutno jako teško (ili skupo) detektirati. Primjerice, ne zna se koliki je udio antibiotika, lijekova, droga ili drugih supstanci u sredstvima za osobnu higijenu koje se mogu detektirati u muljevima. Kako bi izbjegli možebitno vraćanje navedenih supstanci u proizvodnju prehrambenih kultura, a da ne eliminiramo poljoprivredu kao jednu od opcija korištenja mulja u poljoprivredi, pokrenuli smo projekt financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost“, kažu prof. dr. sc. Poljak i Voća.

Cilj navedenog projekta je korištenje poljoprivrednih kultura koje se ne koriste u proizvodnji hrane, već u proizvodnji energije ili biogoriva, a koje bi bile pogodne za gnojidbu muljem iz pročistača otpadnih voda. U prvoj godini istraživanja se mulj aplicirao na pokusno polje biljke miskantus, koja uz svoja neosporna energetska svojstva ima prednost što je fitoremedijator - tijekom svog uzgoja „izvlači“ na prirodan način teške metale koje se mogu naći u tlu te se ta kultura koristi za prirodno čišćenje zagađenog tla, primjerice tla zagađenog industrijskim ili vojnim djelovanjem.

„Mi predlažemo multidisciplinarni način korištenja mulja. Jedino što bi se svakako trebalo izbjeći jest zbrinjavanje mulja na odlagalištima otpada i njegovo nekontrolirano korištenje u proizvodnji hrane. Pojačani inspekcijski nadzor bi se trebao uspostaviti upravo nad površinama gdje se aplicirao mulj, a na kojima se proizvode kulture koje idu u prehrambeni lanac - primjerice žitarice dok je proizvodnja povrća vrlo upitna ili praktički ne dolazi u obzir“,zaključuje prof. dr. sc. Poljak.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje