Tjedni komentar

Kratki lanci opskrbe pomažu da više domaće hrane bude na našim tanjurima, samo kada bi je bilo dovoljno

Agrovijesti
Tržnica Fotografija: Pixabay
Za kraj ne bi bilo loše podsjetiti kako smo, ne tako davno, mi već imali razvijene kratke lance opskrbe. Primjerice, naši su sindikati svojim radnicima nabavljali voće, povrće, svinjske polovice i tko zna što sve drugo od lokalnih proizvođača. Nekada su ljudi na selima, dok je bilo krava u štalama, mlijeko kupovali od susjeda koji su se time bavili, a svako mjesto je imalo svoje tržnice.. U školama se jeo isključivo jogurt i peciva iz lokalnih malih mljekara. A u vojsci provjereni domaći proizvodi. I sve je nekako bilo zaokruženo.

Hrvatska Vlada prošli je tjedan usvojila Akcijski plan promoviranja i jačanja kratkih lanaca u opskrbi hranom ustanova iz javnog sektora za razdoblje 2019. i 2020. godine. To u stvarnosti znači da bi lokalni proizvođači voća, povrća, jaja i drugih prehrambenih proizvoda mogli opskrbljivati vrtiće, škole, bolnice i druge ustanove na svom području, odnosno da bi hrana od polja do stola mogla doći u najkraćem mogućem vremenu.

„ Po meni je normalno da djeca iz škola i vrtića u Zagrebu na tanjure dobiju jabuku koja raste na području Zagreba ili Zaprešića, a ne onu iz uvoza. Zato smo smislili način na koji ćemo svim javnim ustanovama omogućiti da u javnoj nabavi preferiraju domaće proizvode s lokalnih OPG-ova. Tako će naša djeca, starije osobe, vojnici, studenti, pacijenti u bolnicama - dobiti svježu, lokalno uzgojenu i samim time kvalitetniju hranu, a naši poljoprivrednici siguran plasman svojih proizvoda i još jednu motivaciju za udruživanje, izjavio je potpredsjednik Vlade RH i ministar poljoprivrede, Tomislav Tolušić. Zaključio je kako su kriteriji i ponderi za javnu nabavu već pripremljeni, a provest će se i pilot projekt te edukaciju zaposlenika iz javnog sektora kako bi se olakšalo plasiranje lokalnih proizvoda u hrvatskim javnim ustanovama.

U Vladi smatraju kako bolnice, škole, vrtići, studentski domovi, vojarne i slične ustanove mogu odigrati ključnu ulogu u potrošnji lokalnih proizvoda i poticanju održive poljoprivredne proizvodnje. Zato su i u Zakonu o javnoj nabavi, omogućili javnim naručiteljima da pri odabiru najpovoljnije ponude prehrambenih proizvoda, primjene dodatne kriterije i relativne pondere za vrednovanje svježine i kvalitete hrane što dovodi do smanjivanja negativnih utjecaja na okoliš (kratkoća transporta i smanjenje ambalažnog otpada).

Akcijskim planom je previđeno da se maksimalno rastereti poljoprivredne proizvođače i uklone dosadašnje prepreke u ponudi hrane. Predviđena je i edukacija za provedbu javne nabave hrane, osnivanje operativnih skupina i proizvođačkih organizacija radi objedinjavanja ponude hrane i što širu primjenu modela kratkih lanaca opskrbe, kao i osnivanje subjekata u poslovanju s hranom radi pretpripreme hrane za javne ustanove radi smanjenja otpada od hrane. Kako je najavio Tolušić Ministarstvo poljoprivrede provest će pilot projekt uvođenja ovakve vrste javne nabave u KBC Zagreb kako bi se ocijenila opravdanost uključivanja lokalnih proizvođača hrane u sustav opskrbe namirnicama za potrebe prehrane u velikim bolničkim sustavima i drugim ustanovama.

No da bi se ovo dobro odradili i da bi svi dionici lanca opskrbe dobili najbolje, potrebno je potaknuti i proizvođače na udruživanje u operativne skupine i proizvođačke organizacije kako bi udruženi mogli ponuditi tražene količine.

Manje posrednika, a veća koristi za poljoprivrednike

Poljoprivredno-prehrambena škola Požega

Posljednjih nekoliko godina na području EU potražnja za „lokalnim“ proizvodima doživljava novi procvat. Sve više kupaca želi proizvode provjerenog podrijetla, uzgojene na tradicionalan načine što je potaknulo proizvođače na razvoj različitih lokalnih prehrambenih mreža i kratkih lanaca opskrbe. Kratki lanci opskrbe ne vode računa samo o udaljenosti između mjesta proizvodnje i prodaje proizvoda nego i o broju posrednika u lancu opskrbe, koji se nastoji svesti na najmanji mogući broj – najkraća mogućnost je izravna kupnja od proizvođača. Drugima riječima, kratki lanaca opskrbe znači smanjenje broja posrednika potrebnih da bi se krajnjem kupcu isporučio konačni proizvod. Što je lanac opskrbe kraći, lakše je zadržati i istaknuti autentičnost i izvornost prehrambenih proizvoda u pogledu njihove kulturne prepoznatljivosti, tradicionalnih načina proizvodnje i podrijetla sastojaka.

A upravo je najznačajniji primjer kratkih lanaca opskrbe zajednička priprema i dostava hrane za javni sektor – proces u kojem partnerstvo (operativne skupine) čine poljoprivredni proizvođači koji organiziraju proizvode kako bi zadovoljili potrebe velikih potrošača iz javnog sektora poput škola i bolnica. Suradnja većeg broja proizvođača, kupaca, javnog sektora i organizacija za potporu otvara lokalnim proizvođačima niz mogućnosti. To pak potiče stvaranje strateškog pristupa i donosi mnogobrojne koristi cijelom području.

U svrhu razvoja i uspostave kratkih lanaca opskrbe Ministarstvo poljoprivredne i Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju je objavila i natječaj iz Programa ruralnog razvoja s ciljem dodjele bespovratnih sredstava za osnivanja operativnih skupina te razvoja projektnih ideja uspostave kratkih lanaca opskrbe i lokalnih tržišta.

Kao najbolji primjer funkcioniranja kratkih lanaca opskrbe često se ističe Austrija. Prema nekim podacima oko 46 000 ili trećina ukupnog broja austrijskih gospodarstava, bavi se izravnom prodajom, a njih 11.000 od izravne prodaje uprihodi više od polovice godišnjeg prihoda.

Kratkim lancima opskrbe najčešće se služe proizvođači voća, vina, svinjskog mesa i jaja. Manje se koriste za plasman i distribuciju mlijeka i mesnih proizvoda s mliječnih i stočnih gospodarstava. I ovdje dolazimo do našeg hrvatskog problema.

Naime, Hrvatska je samodostatna u proizvodnji jabuka, mandarina te trešanja i višanja, mesa peradi, meda i dobrim dijelom jaja, a nije u proizvodnji povrća, a u značajnom dijelu nije niti u proizvodnji drugih voćnih vrsta te u sektoru svinjskog i goveđeg mesa. Dakle, ovaj model može biti dobar ali moram i proizvoditi više, kako ne bi uvozili koliko sada uvozimo. A o udruživanju da i ne govorimo i s kojim prezirom su na njega spremni proizvođači.

Za kraj ne bi bilo loše podsjetiti kako smo, ne tako davno, mi već imali razvijene kratke lance opskrbe. Primjerice, naši su sindikati svojim radnicima nabavljali voće, povrće, svinjske polovice i tko zna što sve drugo od lokalnih proizvođača. Nekada su ljudi na selima, dok je bilo krava u štalama, mlijeko kupovali od susjeda koji su se time bavili, a svako mjesto je imalo svoje tržnice.. U školama se jeo isključivo jogurt i peciva iz lokalnih malih mljekara. A u vojsci provjereni domaći proizvodi. I sve je nekako bilo zaokruženo.. Ali se i proizvodilo više nego u dovoljnim količinama, a jako puno i izvozilo. No, sada smo prošli jedan cijeli krug, pa ono što smo mi nekada imali, sad po modernom i „uvezenom“ iz EU zovemo kratki lanci opskrbe i s tim se tako fasciniramo, kao da smo otkrili nešto novo, senzacionalno.

Miroslav Kuskunović

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje