dr. sc. Ezio Pinzan, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu Istarske županije

Krećemo u revitalizaciju kozarstva

Agrovijesti
Ezio Pinzan Fotografija: Agrobiz
Istarska županija jedna je od osam u Republici Hrvatskoj koja obiluje kraškim reljefom. Izuzev njenog manjeg dijela, sljevova rijeka Mirne i Raše, istrijanima je dobro poznat život na kamenu. Stoga ni ne čudi da je u tom području poljoprivreda, i način obrade i kulture koje rastu i uzgajaju se, prilagođena takvom tipu zemlje. Istarska županija prihvatila je pokroviteljstvo nad 1. međunarodnom konferencijom o kršu - Projekt Krš te smo tom prilikom razgovarali s pročelnikom Odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Eziom Pinzanom.

Kakva je poljoprivredna slika Istarske županije?

Krš je uvjetovao to da danas u Istarskoj županiji imamo velike površine pod vinogradima i maslinicima, dok ostalo zemljište koje nije obrađeno pripada krškim pašnjacima. Na žalost, danas je sve manje stoke na tim pašnjacima, ne samo u Istri već i u cijeloj Hrvatskoj. Prepušteni su obraštaju, šuma nam se sve više širi i oduzima pašnjake koji su izuzetno bitni za bioraznolikost i pejzažnu arhitekturu. Na njima postoji cijeli eko sustav koji sada odumire. 

Lokve su karakteristične za kraški prostor, u njima je bilo vode i oko njih se formirao život. U Istarskoj županiji takvih lokvi je bilo jako puno, a danas ih nažalost ima vrlo malo. Stoka koja je dolazila na pojilište svojim papcima i kopitima tabala je dno. Kiša se slijevala i lokve su se punile - kako su se koristile, tako su se i održavale. Kako danas nema stoke, ta su dna popucala i voda se izgubila. Cijelo područje krša je izrazito porozno, za njega je karakteristično postojanje vodotoka koji poniru pa ponovo izviru, puno je vapnenačkih stijena i voda se tu ne može zadržati na površini, osim upravo na spomenutim lokvama.

Lokva

Lokve su po meni najbitniji element u jednom takvom eko sustavu, najvažniji element u korištenju pašnjaka za ispašu stoke i uzgoja stoke na otvorenom. Danas je sve veći trend ekološki način uzgoja stoke, bilo za proizvodnju mlijeka, bilo da se koriste mesne pasmine. To su sve proizvodi koji vrlo lako mogu pronaći tržište i kupce i tu vidimo veliki potencijal za Hrvatsku kada govorimo o krškim pašnjacima i poljoprivredi krša. Zato su nam onda vrlo važne upravo te lokve.

Vi ste i jedan od panelista na konferenciji o krša - koju temu ste odabrali za svoje izlaganje?

Potaknut ću raspravu upravo o lokvama koje su najznačajnije za to područje. Predložit ću da Ministarstvo poljoprivrede u budućem Programu ruralnog razdoblja definira jednu mjeru koja će biti namijenjena potencijalnilm korisnicima koji se žele baviti uzgojem stoke na otvorenom te jedinicama lokalnih i regionalnih samouprava. Mi danas više ne možemo očekivati da će stoka svojim dolaskom na pojilište ponovo stvoriti lokve. Moramo koristiti modernu tehnologiju na postojećim lokvama i onima na kojima više nema vode kako bi spriječili otjecanje vode iz istih. Lokva će onda moći privući životinjski svijet oko nje. Nama je ovdje najbitnije da stoka koja se drži na ispaši ima mogućnost pojenja. Bez lokvi, na kršu nema života.

Prihvatili ste sponzorstvo nad konferencijom. Što Vas je vodilo u Vašoj odluci?

Moram pohvaliti organizatora što je prepoznao potrebu da se o krškim pašnjacima i općenito o kršu razgovara u smislu cjelokupne poljoprivredne proizvodnje na krškim područjima. Do sada se na takav način tom tematikom, da se poveže i Ministarstvo poljoprivrede, regionalna i lokalna samoupravu i stručnjaci iz tog područja, nitko nije bavio u Hrvatskoj. Ovo je prilika da osvjestimo potrebe i mogućnosti koje ima krš, kako bismo tim područjima mogli lakše upravljati i razvijati ih. To je jedan novi moment i drago mi je što se pokreće novi pristup poljoprivredi i mi smo se odlučili to podržati.

1. međunarodna konferencija u kršu - Projekt Krš

Istra ima autohtono govedo za kojeg je uvriježen naziv boškarin.

Danas imamo primjere uzgajivača koji su se opredijelili za uzgoj boškarina jer AZRRI garantira otkup. U Istri imamo oko 2000 matičnih grla istarskog goveda i ta je populacija relativno stabilna. Agencija za ruralni razvoj Istre već 25 godina daje svoj doprinos razvoju stočarstva na ovim našim područjima, a nakon toga doprinjela je razvoju proizvoda dodane vrijednosti i uvela meso istarskog goveda u gastronomiju. Pokrenut je cijeli niz edukacija na kojima su vrhunski svjetski kuhari educirali niz restorana koji danas koriste za svoja jela meso boškarina. Meso je pripremljeno na vrlo moderne načine, atraktivne i došli smo do toga da danas više nije pitanje želi li restoran nuditi jela od mesa istarskog goveda i želi li kuhar biti educiran. Oni to moraju, jer gosti to jednostavno traže i očekuju meso boškarina. Svi restorani koji su sudjelovali na edukacijama dobili su oznaku kvalitete od AZRRI-ja koju istaknu na ulazu u vlastiti ugostiteljski objekt ili restoran.

Boškarin

Kakvi su Vaši planovi po pitanju nekih budućih projekata u krškim područjima?

Želimo revitalizirati kozarstvo, kao što smo to svojedobno napravili s vinogradarstvom i maslinarstvom kada smo podijelili milijun i pol sadnica. Danas smo četvrti put za redom najbolja maslinarska regija na svijetu, a istarska Malvazija i Teran, pored bijelog tartufa, najjači su gastronomski brendovi Istarske županije.

Nekada smo imali veliki broj koza i onda je u nekom trenutku bivšeg sustava rečeno da koze nisu najpogodnije za poljoprivredu i pomalo se odustalo od uzgoja koza u Istarskoj županiji. Uvjeren sam da je to bila kriva odluka, mi imamo vrlo dobre uvjete - koza nije izbirljiva, može dati dobre rezultate i dobre prinose, a ono što je danas trend i u Europi i u svijetu je kozje mlijeko i kozji sir.  Istarska koza je mliječna pasmina i u budućem uzgoju upravo ćemo tu karakteristiku poticati. Mi ćemo poljoprivrednim gospodarstvima dati inicijalno stado koje će oni nakon nekog vremena vratiti od svog pomlatka, a te ćemo koze opet moći davati drugim OPG-ovima. Očekujem da će program vrlo brzo biti gotov i tada ćemo ga predstaviti svim zainteresiranima. Upravo ovi naši pašnjaci i površine koje zjape neiskorištene s kozarstvom bi se mogle vrlo dobro iskoristiti. Na području sjeverne Istre, ispod Učke, na području općine Lanišće imamo takve prirodne pašnjake i površine na kojima nema doslovno ničeg, to je netaknuta priroda.

To su tisuće praznih hektara, a idealni bi bili upravo za tu vrstu proizvodnje, za kozarstvo. Potaknuli bi i nekoliko mini mljekara na tom području, ja vjerujem da bi se onda moglo dobiti i ekološki certifikati i vjerujem da bi obitelji koje bi se na kršu bavile proizvodnjom sira i kozjeg mlijeka mogle bi dobro živjeti i postići dobar standard za svoju obitelj.

 

 

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje