Intervju tjedna

Krešimir Ivančić: Po iskorištenost novca iz ruralnog razvoja bolji smo od Španjolske i Italije

Agrovijesti
Krešimir Ivančić, pomoćnik ministra poljoprivrede Fotografija: Marko Lukunić/PIXSELL
Ako iskorištenost svodimo na plaćena sredstva onda je to oko 20% programa prema podacima Europske komisije, što je za treću godinu provedbe iznimno dobar rezultat. Prema posljednjim dostupnim podacima o financijskoj provedbi EU28 (na kraju kolovoza 2017.) prosjek na razini EU je 22,68%. Hrvatska je u okviru Programa isplatila 19,64 %, što predstavlja oko 86,59% EU prosjeka, a iza nas su i Španjolska i Italija i još neke države, kaže pomoćnik ministra poljoprivrede Krešimir Ivančić.

Hrvatska od ulaska u EU ima na raspolaganju 330 milijuna eura kroz Ruralni razvoj. Koliko smo do sada iskoristili novca i kolika je iskorištenosti?

Hrvatska na raspolaganju ima 2,026 milijarde eura EU dijela te oko 372 milijuna eura nacionalnog sufinanciranja. Vrijednost objavljenih natječaja iz Programa do 31. kolovoza 2017. iznosi 1,029 milijardi EUR, što znači da je oko 50% ukupno dostupnih sredstava za cjelokupno programsko razdoblje kroz razne natječaje dostupno potencijalnim korisnicima.

Od navedenog iznosa sredstava iz raspisanih natječaja ugovoreno je više od 5 milijardi kuna (672.904.892 EUR) što iznosi 65,40 % od raspoloživog iznosa natječaja te još 35% čeka na ugovaranje. Do 31. kolovoza 2017. isplaćeno je gotovo 3 milijarde kuna (390.802.578 EUR), odnosno 58,08 % odobrenih sredstava.

Ako iskorištenost svodimo na plaćena sredstva onda je to oko 20% programa prema podacima Europske komisije, što je za treću godinu provedbe iznimno dobar rezultat.

Koje mjere su se pokazale najbolje po potrošnji u smislu investicija i koliko su te investicije osjete u boljoj poljoprivrednoj proizvodnji ili hrane. Postoje li podaci koji je učinak potrošnje? 

Najznačajnija je svakako mjera Mjera 4 „Ulaganja u fizičku imovinu“ koja je i proračunski najvažnija mjera u Programa ruralnog razvoja s ukupnom alokacijom od 667 milijuna eura (27,98 %). Fokus ove mjere je na povećanju konkurentnosti poljoprivredne proizvodnje i prerade kroz smanjenje troškova same proizvodnje, a ne nužno povećanja proizvodnje.

Učinak ove mjere nećemo vidjeti još neko vrijeme dok se investicije u potpunosti ne provedu – nemojmo zaboraviti da je preko 1 milijarde kuna investicija uz 860 milijuna bespovratnih sredstava bilo na „čekanju“ više od 18 mjeseci te je i to jedan važan čimbenik kašnjenja rezultata. U sklopu mjere 4 do sada je objavljeno 11 natječaja, odobreno je približno 1,53 milijardi kuna bespovratnih sredstava, a isplaćeno 293 milijuna kuna.

Kao atraktivnu mjeru svakako treba navesti i Mjere 6 koja ima više od 1300 korisnika, a još ih 1500 čeka na ugovore iz drugog natječaja.

Te mjere, a posebno 6.3.1. za male poljoprivrednike najbolje oslikava hrvatsku realnost – velika količina malih poljoprivrednika čija trenutna proizvodnja nije dovoljna za pristup drugim mjerama, ali ni tržištu te ih sa 15.000 eura bespovratnih sredstava podižemo na razinu koja je dovoljna za prijavu na druge mjere, ali i za eventualno udruživanje.

Kritike na računa Ministarstva i Agencije idu u smjeru da se često mijenjaju pravilnici, da su procedure komplicirane i da je distribucija novca čudna, kako zbog ranijih natječaja tako i sada. Koji je Vaš odgovor na te kritike?

Gotovo je nemoguće izgraditi sustav provedbe s kojim bi svi bili zadovoljni, ali cijeli sustav je napokon usmjeren na smanjenje administrativnog tereta za korisnika – to je jedan od osnovnih ciljeva Partnerskog sporazuma.

Malo je reći da je raspodjela sredstava čudna posebno kada usporedite naše alokacije s nekim drugim državama članicama. Npr. Ulaganja kroz Mjeru 4.1.1 u Hrvatskoj iznose 15% programa dok je u Nizozemskoj to 26% iz čega bi se moglo zaključiti da je Hrvatska poljoprivreda konkurentnija od Nizozemske što je daleko od realnosti.

Također, valjda netko ima obrazloženje zašto je maksimalni iznos po projektu u programu 5 milijuna eura jer ja za to ne mogu naći opravdanje niti u jednoj analitičkoj podlozi kao i činjenicu zašto ne postoji ograničenje sredstava po korisniku ili zašto je osnovni intenzitet potpore 50%, a ne kao u Sloveniji 30%.

Kada nakon 3 godine raznih obećanja pokušavate vratiti stvari u normalne i zdrave okvire – naravno da postoje kritičari.

Moram naglasiti kako je u posljednje tri – četiri godine nestao kapacitet i institucionalna memorija u cijelom sustavu u koji smo u pretpristupnom razdoblju uložili desetke milijuna eura te je te kapacitete sada potrebno nanovo izgraditi. To jednako tako oduzima vrijeme nama, ali i korisnicima.

Što je s izmjenom pravilnika? 

Po pitanju izmjena Pravilnika – ako nešto nije ispravno, onda nije ispravno te to treba ispraviti, naravno, dok je to pravno moguće. Uostalom, niti jedna kritika ili gotovo nijedna nije bila upućena od poljoprivrednika već od ljudi koji su se za nove natječaje pripremali po starim pravilima pa je tu bilo jučer osnovanih firmi koje su manje od godinu dana upisane u Upisnik, korisnika koji su odjednom upali u definiciju početnika te više nisu mogli dobiti višemilijunske iznose.

Nitko od nas nema čarobni štapić, a još manje vremena da u trećoj godini provedbe programa uzimamo sebi za pravo zatvoriti vrata na 6 mjeseci ili godinu dana i izgraditi savršeni sustav provedbe – to se trebalo učiniti u 2013. godini.

Svi programi osim Programa ruralnog razvoja, a tu govorimo o skoro 8 milijardi eura, provode s jednim jedinim pravilnikom dok ovdje imamo svojevrsnu poplavu pravilnika za provedbu svakog tipa operacije. Činjenica je da su i sustav i korisnici navikli na Pravilnike jer smatraju da oni daju pravnu sigurnost, prvenstveno jer je izgubljeno povjerenje u institucije.

Povjerenje se dobiva poštivanjem rokova po čemu će nas korisnici i mjeriti, a ne reguliranjem svake moguće ili nemoguće situacije u pravilniku. Takav pokušaj regulacije vidimo u prvim natječajima. Nadalje, korisnicima je godinama nešto obećavano bez jasne ideje što se želi postići.

Da je postojao bilo kakav strateški okvir i smjer u vrijeme pisanja programa zasigurno bismo imali bolji program, zato je i moj cilj da se pripremi dokument koji će govoriti o tome gdje želimo biti po pitanju poljoprivrede i ruralnog razvoja za 10 do 15 godina jer onda je program ruralnog razvoja samo instrument provedbe, odnosno izvor financiranja.

Možda najvažnije stvari za sustav provede su pridržavanje rokova i transparentnost u postupanju.

O kompliciranim procedurama možemo razgovarati, ali na način da vas pitam koje su to?

Imajte uvijek na umu da se ovim natječajima dodjeljuje novac poreznih obveznika Republike Hrvatske te da je interes svih da budu odabrani korisnici koji zadovoljavaju određene uvjete – ako komplicirano znači da je potrebno dostaviti potvrdu porezne uprave kako bi se utvrdilo da ne postoji dug prema državi ili glavni projekt ako namjeravate graditi farmu onda tu imamo problem.

Krešimir Ivančić, pomoćnik ministra poljoprivrede

 

Nedavno smo imali situaciju da je od preko 80 milijuna kuna za voće i povrće, samo jedna, poprilično nepoznata tvrtka, dobila preko 22 milijuna kuna što je jedna četvrtina novca. Smatrate li da je to dobro za sektor voća i povrća?

Neozbiljno je o tome govoriti na ovakav način. Svi korisnici kojima su dodijeljena sredstva zadovoljili su sve kriterije koji su bili navedeni u važećim Pravilnicima i natječajima.

Ima li među njima onih koji možda prema nečijem mišljenju sredstva nisu trebali dobiti – možda da, ali nemojmo zaboraviti kako nitko od korisnika sredstva nije dobio novac već mora uložiti svoj novac, realizirati projekt da bi ostvario povrat sredstava tako da priča može imati i drugu stranu – ako je „poprilično nepoznata tvrtka“ ostvarila pravo na povrat od maksimalno 22 milijuna kuna, provela projekt, zaposlila ljude, pokrenula ili unaprijedila proizvodnju i pet godina nakon završne isplate i dalje obavlja sve navedene aktivnosti u poslovnom planu – mislim da je i time ostvaren dio cilja.

Dakle, jedan od osnovnih problema prvih natječaja bili su kriteriji prihvatljivosti i kriteriji odabira. Kriteriji prihvatljivosti nisu kao uvjet predvidjeli dužinu bavljenja poljoprivredom, ili npr. činjenicu je li netko u stečaju ili likvidaciji – novi kriteriji to predviđaju. Kriteriji odabira nisu kvalitetno filtrirali projekte pa imamo situacije gdje je moguće financirati proizvodnju puževa, dok proizvodnja mlijeka nije u fokusu, a kriterij „poznatosti“ tvrtke niti danas nije uvršten.

U samom vašem pitanju reflektira se najveći problem prvih natječaja, a to je mogućnost dobivanja 22 milijuna kuna u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji za bilo koga i to kao 90% iznos ukupne investicije.

Opet ponavljam, ako sve analize govore o tome da je omjer malih i velikih 90:10 te da je investicijski kapacitet malih i velikih razumno nejednak, zašto je tadašnji kabinet odbio sugestije stručnih službi da maksimalni iznos potpore bude 500 tisuća eura?

Prema novim pravilima i kriterijima gleda se dužina poslovanja korisnika, ekonomičnost ukupnog poslovanja, doprinos zapošljavanju, a korisnici koji posluju kraće od 2 godine uopće ne mogu aplicirati za maksimalni iznos potpore već se smatraju početnicima te je njima dostupan sniženi iznos potpore.

Kolika je procjena da ćemo do kraja programskog razdoblja uspjeti potrošiti novca od godišnjih 330 milijuna eura? Koliko bi to moglo promijeniti sliku poljoprivrede u ruralnih sredina?

Provedba Programa realno traje manje od 2,5 godine te se u tom kratkom roku uspjelo raspisati natječaja u vrijednosti 1,02 milijarde eura, što znači da je 50% ukupno dostupnih sredstava u proceduri dodijele krajnjim korisnicima. Provedba Programa traje do 2023. godine, a uzimajući u obzir da se kontinuirano radi na pojednostavljenju i ubrzanju postupka dodjele bespovratnih sredstava, može se očekivati da će sva sredstva biti ugovorena i prije 2020., a do 2023. isplaćena korisnicima i ovjerena Komisiji.

Prema podacima Komisije – Hrvatskoj je do sada isplaćeno 19,64% programa što čini ponosnim s obzirom da smo nova država članica koja po prvi puta provodi ovakav program.

Za usporedbu, Španjolska je na 15,61%, Italija na 13,82%. Naravno, ima i boljih primjera poput Finske, Portugala ili Slovačke, ali kod svih je to minimalno druga generacija programa.

Uzimajući u obzir te podatke, činjenicu da je 50% programa objavljeno, ubrzanje procedura dodjele, dodatna otvaranja novih natječaja do kraja ove i u sljedećoj godini – nema nikakve bojazni da će sredstva biti iskorištena.

Što ste do sada napravili u pojednostavljenju procedura, edukaciji i bržoj dsitribuciji novca iz EU fondova?

Novim pravilima predviđa se prijava u 2 faze, a rezultati su vidljivi već kod prvog natječaja gdje su prve Odluke donesene u roku od 43 dana, još kada uzmete u obzir da se radilo o kolovozu kada se ipak radi s nešto smanjenim kapacitetom – moglo se i ranije. Europska komisija zainteresirana je za novi sustav provedbe kao svojevrsnu dobru praksu na nivou Unije pa ćemo održati i prezentaciju u Komisiji do kraja godine.

Ono što novi sustav čini bržim je činjenica da se projekti ne obrađuju po vremenu zaprimanja već prema broju bodova koje korisnik ima prilikom prijave što omogućuje brže izdavanje Odluka.

Odnosno, u starom sustavu niste znali tko je prvi dok sve niste obradili, a u novom se to može znati puno brže s obzirom da krećete s obradom s vrha ljestvice. Nadalje nova pravila predviđaju i efikasnije rješavanje po prigovorima korisnika kojih zbog novih kriterija očekujemo značajno manje – za usporedbu, Ministarstvo je do danas riješilo više od 1000 prigovora na oko 5000 korisnika iz prethodnih natječaja što je značajno opteretilo i usporilo sustav.

Najveći izvor stresa je neizvjesnost, a nova pravila dokidaju baš to – neizvjesnost.

Znači i oni korisnici koji neće moći biti financirani zbog nedostatnih sredstava to će saznati unutar 120 dana te se mogu pripremati za sljedeći natječaj, a ne da dvije godine žive s idejom da će možda proći.

Postoje stvari koje ćemo morati ispravljati još godinama – poput negodovanja oko broja korisnika koji prolaze na natječajima – to je isto tako naslijeđeno iz prošlosti, posebno iz nacionalnih mjera ruralnog razvoja gdje se iznos potpore mijenjao nakon natječaja kako bi čim više korisnika dobilo sredstva – princip „svima mrvice“ - to je nedopustivo jer ako netko gradi kuću i prijavi se na natječaj gdje kaže:  projekt je jedino održiv ako EU financira kupovinu cigle, betona i drva, a ja ću vlastitim sredstvima kupiti prozore i vrata – kako taj isti projekt može biti održiv ako ja kažem da će EU financirati samo beton?

Dakle, uvijek će biti projekata koji neće proći zbog nedostatnih sredstava što znači da stvarno možemo odabrati najkvalitetnije projekte.

Po pitanju edukacija korisnika i općenito komunikacije s korisnicima mislim da nikada nismo bili bliži korisnicima, a i dalje smo na razni koja ne zadovoljava. U sklopu radionica za IAKS mjere Programa održano je 115 radionica, a greške su i dalje učestale. U narednom razdoblju će se dodatno intenzivirati edukacije, ali s obzirom na fazu provedbe programa sve više će se fokus stavljati na obveze korisnika tijekom provedbe i u petogodišnjem razdoblju, a manje na promociju programa i najave natječaja. Također, radit će se dosta i na promociji pozitivnih primjera kako bi ljudi mogli vidjeti što smo financirali.

Obveze korisnika po svim mjerama su velike, a bojim se da veliki dio korisnika nije toga svjestan – posebno se to odnosi na Mjeru 6 gdje je kod pogreške korisnika u zadovoljenju uvjeta povrat 100%, a ne proporcionalan greški.

Također, 2018. godina će biti i godina početka izrade budućeg programa pa će se komunikacija s korisnicima dodatno intenzivirati.

Ovdje valja javno reći kako su svi ljudi u sastavu Agencije i Ministarstva, a posebno moje Uprave za ruralni razvoj odradili lavovski posao u posljednjih nekoliko mjeseci, prije svega u promjeni načina razmišljanja i zbog toga im se svima zahvaljujem.

EU već vodi rasprave o novom ZPP. Koje je naše stajalište u kom smjeru bi trebao ići ZPP? Hoćemo li se zalagati da se više novca usmjeri na potpore ili ćemo ići na model 50 posto na ruralni razvoj?

Još je rano govoriti o izgledu novog paketa, ali oba stupa ZPP-a su za hrvatsku jednako važna. Cijela rasprava ovisit će i o proračunu EU odnosno efektom Brexita na proračun.

Mi ćemo svakako započeti aktivnosti na pripremi programa već sljedeće godine bez obzira na novu regulativu jer je u konačnici lakše pregovarati kada imate jasno formulirane stavove koje uz dužno poštovanje, ne smiju oblikovati dnevne novine već poljoprivrednici.

Krešimir Ivančić, pomoćnik ministra poljoprivrede

Koliko je mladih poljoprivrednika do sad dobilo sredstva iz mjere za njih, a koliko malih? Vide li se neki pomaci u trasferu vlasništva npr. sa starih na mlade?

Do sada su raspisana dva natječaja za generacijsku obnovu poljoprivrednih gospodarstava odnosno mjeru 6.1.1 „Potpora mladim poljoprivrednicima“ te su ugovorena 282 korisnika koji imaju 3 godine za provedbu svojih projekata. Isplaćeno je 68 milijuna kuna potpore što se u velikom broju odnosi na 1. ratu i manji dio 2. rate. U drugom je natječaju zaprimljeno 813 zahtjeva dok će ugovoreno biti njih 200.

Postoji veliki interes za tu mjeru, ali su uvjeti na razini unije prilično strogi pa se tako npr ne mogu financirati projekti mladih poljoprivrednika koji su duže od 18 mjeseci nositelji gospodarstava – tako će de facto prednost imati netko tko danas započne s poljoprivrednom aktivnošću preuzimanjem nekog gospodarstva nego netko tko ima 22 godine, ali je već 2 godine nositelj gospodarstva.

Do sada su raspisana dva natječaja za tip operacije 6.3.1 „Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava“. U prvom natječaju ugovoreno je 996 korisnika , a isplaćeno je ukupno 69.135.012,35 kn većinom za prvu od dvije rate. Na drugom natječaju bit će ugovoreno njih 1334, a zaprimljeno je ukupno 4189 zahtjeva.

Ova mjera za određena područja Hrvatske gotovo jedina mogućnost s obzirom da se radi o iznimno malim gospodarstvima (1 – 4 krave ili 3 - 10 hektra pšenice) koja nemaju niti mogućnost prijaviti se na mjeru 4 pa je ova mjera baš i osmišljena kako bi se njihova proizvodnja povećala na razinu koja im omogućuje prijavu na  mjeru 4.

Jednako kao i za ostale mjere u ovom trenutku ne možemo govoriti o efektima odnosno ostvarenim rezultatima osim u financijskom smislu – valja pričekati godinu, dvije da bi se stvarno vidjeli rezultati, ali ono što možemo očekivati kao rezultat je definitivno drugačija struktura hrvatske poljoprivrede i po godinama nositelja i po ekonomskoj veličini gospodarstava.

Da li možemo biti zadovoljni u odnosu na druge zemlje EU sa našom efikasnošću u povlaćenju novca za ruralni razvoj? 

Apsorpcija dostupnih sredstava u odnosu na ostale zemlje članice je, generalno gledajući, na odličnoj razini. Prema posljednjim dostupnim podacima o financijskoj provedbi EU28 (na kraju kolovoza 2017.) prosjek na razini EU je 22,68%. Republika Hrvatska je u okviru Programa isplatila 19,64 %, što predstavlja oko 86,59% EU prosjeka, a rekao sam već kako su iza nas i Španjolska i Italija i još neke države. Još nas do kraja godine očekuje značajna količina isplata pa bismo do kraja godine trebali biti na 25%, a radit ćemo sve kako bismo na kraju 2018. dosegli 40% plaćenih sredstava.

 

  • Avatar
    ministar 08. Listopad 2017. u 22:05 KULTURNA REVOLUCIJA
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje