Tjedni komentar glavnog urednika

Kronologija pada šećerne industrije: Koja je budućnost hrvatskog šećera?

Agrovijesti
Davor Romić Fotografija: Ivica Galović/PIXSELL
Današnjem stanju neosporno je pridonijela raspodjela kvota za tu kulturu još 2013. godine, kada je, u Vladi Zorana Milanovića, dužnost ministra poljoprivrede obnašao Tihomir Jakovina. Kvote propisane prije osam godina rapidno su ubrzale probleme sektora i osim šećernoj industriji, pričinile i štete u državi

Gledajući globalno, zatvaranja tvornica šećera nisu iznenađujuća; problemi u proizvodnji šećera nisu od jučer i nema ih samo Hrvatska - globalne cijene šećera su najmanje u posljednjem desetljeću, a epilog zatvaranja hrvatskih šećerana dao se naslutiti. Nade su se polagale u rast cijena na europskom tržištu, ali to se nije dogodilo – kao ni reakcija Europe u pomoć sektoru. 

Zbog čega onda stanje u Hrvatskoj izgleda posebno teško i je li država mogla učiniti više?

Hrvatska je mala zemlja s malom proizvodnjom koja se teško odupire turbulentnom tržištu, posebice kada se donose upitne političke odluke unutar ionako nesigurne kulture i industrije sa značajnim brojem radnih mjesta. S razlogom se kaže da je šećerna repa kraljica ratarske kulture; ulozi su veliki, traži znanja i vještine, a lako podbaci. 

No krenimo redom: današnjem stanju u nacionalnoj proizvodnji šećerne repe neosporno je pridonijela raspodjela kvota za tu kulturu još 2013. godine, kada je, u Vladi Zorana Milanovića, dužnost ministra poljoprivrede obnašao Tihomir Jakovina.  Kvote propisane prije osam godina rapidno su ubrzale probleme sektora i  osim šećernoj industriji, pričinile štete i državi, obzirom da je poništeno rješenje Ministarstva o raspodijeli proizvodnih kvota šećera. Pravomoćnom presudom Visokog upravnog suda utvrđeno je da tada donijeto rješenje ne prolazi test objektivnosti i nepristranosti.  Rezultat toga je sudski proces koji su pokrenule dvije šećerane protiv Republike Hrvatske s procjenom vrijednosti tužbe od više od 30 milijuna kuna.

Nadalje, proizvodno vezana potpora za šećernu repu smanjena je u 2016. godini za 10 milijuna kuna u mandatu ministra Romića i preusmjerena na mlijeko kada je bila kriza u tom sektoru. Posljedično, to se odrazilo na omotnicu 2017. godine u kojoj je još i dodatno porastao broj hektara na 19.211 te je prosječna potpora pala na 1.990 kuna. U narednoj 2018. godini i daljnjim godinama dolazi do pada površina prije svega zbog napuštanja sustava EU kvota u 2017. godini i koja donosi nestabilnost u sektor šećera i ozbiljni tržišni poremećaja i pada cijena šećera sa 700 eura po toni na neisplativih 320 eura po toni, a istovremeno EK i dalje ne pokreće tržišne mjere pomoći. Ovakve okolnosti uzrokovale su  proizvodnju koja premašuje potrebe i isplativost, i u najvećim zemljama koje su posljedično bile primorane ugasiti brojne šećerane. Proizvođačima ponovno ne pomaže Europska komisija koja zabranjuje upotrebu aktivnih tvari iz skupine neonikotinoida koji su štetni na pčele, a opet su vrlo efikasni i učinkoviti za zaštitu bilja namijenjenih tretiranju sjemena šećerne repe za suzbijanje glavnih štetnika ove kulture, uz mogućnost uvoza šećera iz trećih zemalja koje nemaju takve odredbe. 

No vratimo se na Hrvatsku; smanjena proizvodno vezana plaćanja 2017. godine ponovno su bila korak nazad za već kompromitiranu industriju i udarac poljoprivrednicima. Od 2018. godine proizvodno vezane potpore za proizvodnju repe kontinuirano rastu, međutim,  ni to ne motivira dovoljno proizvođače koji su duboko oštećeni izazovima europske industrije šećera kojoj se „mala“ Hrvatska teško odupire. U cilju restrukturiranja i pomoći proizvođačima šećerne repe u 2018. godini raspisan je  i (prvi kao takav) natječaj za Mjeru 4 za proizvođače šećerne repe putem kojeg je odobrena potpora od 80 milijuna kuna. U 2019. godini potpore za proizvodnju šećerne repe dolaze na 3.314 kuna po hektaru, a proizvođači ni tada ne reagiraju povećanim interesom. 

Također, Ministarstvo poljoprivrede u mandatu Tomislava Tolušića 2019. godine predstavlja dodatnu mjeru na redovitu izravnu potporu te dodatnu proizvodno vezanu potporu, a Vlada godinu ranije uvodi trogodišnji program potpore vrijedan 60 milijuna kuna proizvođačima šećerne repe i osigurava još jednu, dodatnu, potporu od 2.500 kuna po hektaru. Dvije od tri tvornice su ipak zatvorene, navedeni program je sada na isteku i preostaje vidjeti koliko će se prilagoditi posljednjem razvoju događaja. 

Što resorna ministrica kaže na sve i ima li nade za domaće proizvođače šećerne repe?

Vučković objašnjava kako je  ova Vlada „osigurala i poseban natječaj za nabavku opreme i mehanizacije i unapređenje poslovanja za proizvođače šećerne repe, vrijedan 75 milijuna kuna, a ugovoreno je projekata vrijednih 80 milijuna kuna te je do danas isplaćeno 62 milijuna kuna“ te dodaje kako bismo bez ovog trogodišnjeg programa imali dvije tisuće hektara manje površina pod šećernom repom. Nadalje, kako ustrajno pojašnjava ministrica Vučković, postoje neka pozitivna događanja u sektoru, a posljedice europskog poremećaja na tržištu manje bi se osjetile da ne moraju „ispravljati loše politike iz vremena SDP-a koji kad je imao priliku i kada je programirao višegodišnje programe nije vodio računa da dodatno nagradi kulture koje traže više napora i rada“ i naglašava da je ovo Ministarstvo poljoprivrede „proizvođačima repe osiguralo razinu zaštite dohotka kakvu imaju još samo proizvođači u Rumunjskoj, te donekle u Slovačkoj, Španjolskoj i Mađarskoj.“ Vučković najavljuje nastavak financijske potpore  i stavljanje šećerene repe kao prioriteta pri izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kao zahtjevnoj i teškoj kulturi.

Unatoč svim mjerama, prošle godine  je zasijano najmanje površina u zadnjem desetljeću, tek nešto više od 10,4 tisuće hektara. Istovremeno, proizvodnja šećerne repe je, prema neslužbenim informacijama, narasla za 20%, kao i prirod po hektaru, a predstavnici preostale šećerana obećaju da će otkupiti sirovinu svakog domaćeg proizvođača. Po svemu sudeći domaći proizvođači šećerne repe imaju šansu opstati unatoč svim izazovima sektora, naravno, pod uvjetom da se nastave postojeće i provedu (najavljene) dodatne mjere pomoći za ovu Hrvatskoj značajnu proizvodnju, a hrvatskim proizvođačima proizvodnja šećerne repe (p)ostane isplativa.