Maslina u mom oku

Maslinarska škola – 1. dio

Agrovijesti
Maslinik Fotografija: Jakša Najev/Agrobiz
Kako se kod nas educiraju maslinari? Kako stječu nova znanja i vještine? Tko ih educira? Koje teme pokrivaju edukacije namijenjene maslinarima? Novo izdanje rubrike "Maslina u mom oku" tematizira problematiku edukacije maslinara, promišlja o promjenama koje su nužne u sustavu edukacija te donosi kratki pregled dosadašnjih načina promocije maslinovog ulja i neuspjelog pokušaja da se maslinovo ulje zaštiti oznakom izvornosti.

Danas gotovo da nema djelatnosti kojom se netko bavi bilo dopunski ili kao osnovni izvor prihoda, a da nema potrebu povremeno osvježiti ranije stečena znanja, a posebice usvojiti neke nove vještine, tehnologije ili moderne znanstvene spoznaje.

Kako se kod nas educiraju maslinari? Kako stječu nova znanja i vještine? Tko ih educira? Koje teme pokrivaju edukacije namijenjene maslinarima?

Postoje dva najčešća načina kako se educiraju maslinari u Hrvatskoj, ako izuzmemo učenje na temelju vlastitog rada i samostalnog proučavanja stručne literature, a to su:

  • edukacije koje održavaju udruge maslinara za svoje članove,
  • obvezne edukacije koje organizira Hrvatska poljoprivrednošumarska savjetodavna služba.

Veliki doprinos edukaciji maslinara dale su maslinarske udruge koje su se počele osnivati već ranih 1990-tih, najprije u Istri, a nešto kasnije i u Dalmaciji. Teme koje su bile aktualne tada, aktualne su i danas; podizanje maslinika, rezidba maslina, zaštita od štetnika, određivanje početka berbe i sl. Najčešće bi maslinarske udruge pozivale agronome iz Savjetodavne službe, ili neke druge institucije te bi izvršili prezentaciju rezidbe u masliniku dotičući se spomenutih tema. To je vrlo konkretan način educiranja koji je relativno jeftin i razumljiv široj populaciji maslinara jer ne zahtijeva poznavanje suvremenih informatičkih tehnologija. S druge strane, nedostatak ove vrsta edukacija je njihova ograničenost na uski broj temeljnih tema iz maslinarstva i one omogućavaju da maslinar počne uzgajati masline i proizvoditi masline, odnosno maslinovo ulje. Teme koje se tiču zakonodavstva, prodajnih vještina, marketinga, konzaltinga i sl., rijetko u kojoj udruzi su došle na dnevni red, ili u vrlo ograničenoj mjeri pa imamo za posljedicu to da smo jako dobro savladali gradivo o proizvodnji, a za sve ono prije (kreditiranje, poticaji, potpore) i iza toga (prodaja, marketing, razvoj tržišta, državna strategija, razvoj maslinarstva, savjetovanje maslinara pri izradi „Jedinstvenog zahtjeva za potporu“, obveze, priprema za inspekcijske nadzore, udruživanje maslinara, zakonodavni okvir, strategija razvoja i sl.) morali bi, školskim rječnikom rečeno, ići na popravni!

Edukacija maslinara

Također, udruge su uložile značajan napor da kruna rada svakog maslinara, a to je vrhunsko maslinovo ulje, bude prepoznato i adekvatno valorizirano na tržištu. Za to je bilo potrebno jako puno pojavljivanja maslinara u medijima pri čemu je cilj bio upoznati potrošače maslinovog ulja s odlikama kvalitetnog maslinovog ulja kako bi se u cijelosti uživalo, ne samo u kulinarskom aspektu, već i u zdravstvenoj koristi konzumacije maslinovog ulja. Svaki maslinar, ili barem onaj tko sebe takvim smatra, nastojao je i nastoji dobiti neku od medalja, po mogućnosti zlato, ili postati šampionom neke od manifestacija i tada bi dobio i primjerenu medijsku pažnju, a time i pažnju potencijalnih kupaca. Zahvaljujući edukacijama koje su organizirale maslinarske udruge, maslinari su znatno više nego ranije počeli paziti na vrijeme početka berbe, na kvalitetu plodova koji se donose na preradu te da protekne što manje vremena od berbe do prerade, a sve u cilju postizanja vrhunske kvalitete maslinovog ulja. Maslinari koji su željeli otići korak dalje išli su na tečajeve za kušače maslinovog ulja i na taj način, ne samo da su unaprijedili vlastito znanje o maslinovom ulju, nego su počeli širiti, usudio bih se reći, kult kvalitete maslinovog ulja u svom širem okruženju i javnosti uopće. Dakle, kvaliteta je postala bitna!

Zajednica uljara i maslinara Hrvatske, Žrnovnica

Udruge maslinara su se, s različitim uspjehom, u određenom trenutku počele udruživati u saveze maslinarskih udruga, u prvom redu kako bi, pored navedenih temeljnih aktivnosti svojih članica, organizirale što značajnije maslinarske manifestacije, ali i kako bi pokušale ojačati svoj utjecaj na kreiranje maslinarske politike u Republici Hrvatskoj. Nažalost, doseg tih napora je uglavnom bio, u najboljem slučaju, ograničen na županijske okvire pri čemu je Istarska županija najviše učinila za svoje maslinare. Na državnoj razini, kako tada - tako i danas, maslinari su pohodili i pohode Ministarstvo poljoprivrede uglavnom pojedinačno ili kao izaslanstva pojedinih udruga i/ili zajednica i to, u pravilu, s vrlo skromnim rezultatima tih posjeta.

Teme, barem značajnije, koje se već dugi niz godina pokušavaju nametnuti u Ministarstvu poljoprivrede kao važne za maslinarstvo su:

  • izrada strategije razvoja maslinarstva u Republici Hrvatskoj,
  • jačanje promidžbe hrvatskog maslinovog ulja, posebice pri izvozu u treće zemlje (izvan EU),
  • jačanje kontrole kvalitete uvoznog maslinovog ulja,
  • izrada katastra svih maslinika,
  • osiguranje povoljnih kredite za financiranje otkupa domaćeg maslinovog ulja,
  • razvoj proizvodnje stolnih maslina,
  • izrada jedinstvenog maslinarskog informatičkog sustava (Istarska županija je već krenula u tom smjeru) te uvođenje obveze prikupljanja podataka o proizvodnji, preradi, otkupu, vlastitoj potrošnji i prodaji maslina i maslinovog ulja,
  • rješavanja imovinsko-pravnih odnosa nad zemljištem,
  • redefiniranje gradova i općina koje su uvrštene u brdsko-planinska područja
  • osigurati dostupnost Agencije za plaćanje i Savjetodavne službe povećanjem broja ureda,
  • u okviru Ministarstva poljoprivrede osnovati sektor za mediteransku poljoprivredu, odnosno službu za maslinarstvo.

rezidba maslinika

Neke udruge i zajednice su se okušale i na tržištu: kako bi osigurale tržište za maslinovo ulje svojih članica, neke maslinarske udruge i zajednice su pokušale kreirati zajednički brend i plasirati maslinovo ulje na tržište pod jedinstvenom etiketom, ali također s različitim uspjehom. Bilo je i pokušaja da zajednice maslinara budu nositelji registracije oznake izvornosti za maslinovo ulje („Zajednica uljara i maslinara Hrvatske“ iz Žrnovnice izradila je Specifikaciju za oznaku izvornosti „Dalmatinsko maslinovo ulje“). Nažalost, registracija oznake izvornosti „Dalmatinsko maslinovo ulje“ nije uspjela jer je bila kočena s različitih strana i svima koji su sudjelovali u tome, uključujući i moju malenkost, do danas je ostao gorak okus u ustima.

Hrvatska je postala dio Europske unije. U našem maslinarstvu se, nažalost, više promjena događa uslijed promjena zakonodavstva na razini EU. Jedna od tih promjena je osnivanje "proizvođačkih organizacija" koje su, zapravo, oblici udruživanja poljoprivrednih proizvođača radi lakšeg povlačenja sredstava iz EU fondova. Na žalost, do završetka ovog teksta kod nas još nije registrirana niti jedna proizvođačka organizacija u sektoru maslinarstva! Nekoliko čimbenika je odgovorno za takvo stanje, a naročito se negativno odražava na bilo kakvo udruživanje dugogodišnja negativna indoktrinacija javnosti i svih poljoprivrednika, ne samo maslinara, nekim duhovima prošlosti s kojima današnje proizvođačke organizacije nemaju nikakve veze!

nagrađivani maslinari

Završno bi se moglo sve sažeti u zaključku: maslinarske udruge su dale snažan doprinos u edukaciji maslinara i promociji maslinovog ulja – i na tome su, nažalost, uglavnom stale. Bilo bi krajnje vrijeme da se maslinarske udruge i zajednice već jednom okupe u jednu krovnu organizaciju kako bi iz pozicije pasivnog promatrača prerasle u kvalitetnog partnera Ministarstvu poljoprivrede, jer jedino zajedno mogu kreirati bolje maslinarsko sutra!

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje