Maslina u mom oku

Maslinarska škola – 2. dio

Agrovijesti
Maslina u mom oku Fotografija: Jakša Najev/Agrobiz
U drugom dijelu Maslinarske škole, Jakša Najev koncentrirao se na obvezna predavanja koja moraju odslušati maslinari u sklopu mjera za koje su se prijavili prilikom podnošenja Zahtjeva za potporu. Je li zbilja nužno da se u okviru teme o suhozidima govori i o stakleničkim plinovima? Zašto maslinari nisu upoznati s obvezama koje proizlaze prije podnošenja Zahtjeva? Treba li se i može li se drugačije?

Obrazovanje maslinara, stjecanje novih znanja i vještina prema u prvom dijelu ove teme opisanom modelu, u okviru udruga je dobrovoljno, bez obveze čak i za same njihove članove. S druge strane postoje i edukacije koje su obvezatne i propisane za svakog maslinara koji ima registriran OPG. Vrsta edukacije i broj sati ovisi o mjerama za koje se maslinar prijavio prilikom podnošenja Zahtjeva za potporu (tj. poticaj, kako svi volimo reći) i te edukacije organizira Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba (HPŠSS).

Maslinari su dužni ići na obveznu izobrazbu, na primjer, ukoliko koriste sredstva za zaštitu bilja. Maslinari registrirani za ekološko maslinarstvo (Mjera 11. Ekološki uzgoj) moraju odslušati određeni broj sati u okviru te teme, dok oni koji su se u Zahtjevu za potporu prijavili za održavanje suhozida, također imaju svoj obvezni fond sati edukacija. 

Maslina u mom oku

I sam uredno idem na navedene tečajeve. Posljednja od izobrazbi na kojoj sam sudjelovao, bila je upravo ona za održavanje suhozida i to u trajanju od šest sati. Predavači službe HPŠSS su se odlično pripremili, strpljivo su odgovarali na sva pitanja, iako se možda nisu sva odnosila na naznačenu temu, jer šest sati pričati, a ni slušati o suhozidima baš i nije moguće niti ima potrebe. Upravo iz tog razloga većina predavanja je u pravilu „obogaćena“ dodatnim temama za koje, priznajmo, većina prisutnih često nema interesa niti su, kako kažu, razumijeli zbog čega je to njima potrebno slušati, što ti pojmovi znači i čemu sve te informacije služe. Evo i primjera iz prakse: maslinari koji su u Jedinstvenom zahtjevu u okviru Programa ruralnog razvoja za potporu označili Operaciju 10.1.10. Održavanje suhozida – slušali su i o stakleničkim plinovima! Naravno da je potrebno educirati maslinare i o tome, jer globalne promjene klime itekako utječu i na našu poljoprivredu, ali zaista bi mi bilo drago kada bi netko uspio uvjeriti ljude koji su išli na to predavanje da je u okviru teme za suhozide nužno slušati priču o stakleničkim plinovima. 

Maslina u mom oku

Navedeni primjeri dokaz su kako je potrebno ipak uvesti neki red i smisao u ova obvezna predavanja. Smisao bi mogao biti da se edukacije održavaju sukladno geografsko-klimatskim i proizvodnim specifičnostima pojedinih regija, vrstama proizvodnje (stočarstvo zasebno, a zasebno ratarstvo, voćarstvo, povrtlarstvo), a nakon toga po užim temama. Predavanja bi trebala biti još konkretnija i usmjerena na to da polaznici na njima ovladaju novim praksama i budu u mogućnosti primjeniti ih u svakodnevnom radu. Cilj bi trebao biti i približavanje agronomske i pravne terminologije koji njima često nisu bliski niti razumljivi.

Jedna od konkretnih pomoći ljudima bila bi da im se objasni kako se uopće ispunjava Zahtjev za potporu, na papiru i online, i pojasni što znače svi ti nazivi Operacija i Mjera koje su navedene u Zahtjevu za potporu, ne bi li tako mogli sami lakše donijeti odluku hoće li se uključiti u neku Mjeru i za nju ostvarivati potpore ili, pak, neće. Smatram da bi maslinarima, a i drugim poljopivrednicima, jako puno pomoglo izdavanje brošura u kojima će biti jednostavnim riječnikom navedene sve obveze u okviru pojedine Mjere, jer se upravo u tom dijelu javlja dosta pitanja, dilema i nesnalaženja. Također bi se time izbjegle situacije da, nakon što na edukacijama dobiju detaljnije informacije koje sve obveze, agrotehničke i administrativne, postoje za Operaciju „Održavanje suhozida“, više od 50% ljudi napusti edukaciju i odluči odustati od potpore, jer su spoznali da ili ne ispunjavaju uvjete ili jednostavno fizički nisu u mogućnost ispoštivati sve što se traži. Posebno boli činjenica da je neke uvjete za konkretnu Mjeru postrožilo samo Ministarstvo poljoprivrede, a nije uvjet EU - kao da je nekome u interesu da ljudi koji žive i rade na tom teškom krškom terenu dobiju manje, a ne više sredstava iz EU fondova.

Na taj način bi se ujedno smanjio pritisak na urede Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR) jer bi dio ljudi bio u stanju ispuniti online Zahtjev za potporu (AGRONET), a oni koji bi i došli u urede Agencije za plaćanje bi to lakše i brže obavili.

Također, trebalo bi više voditi računa o različitostima kontinentalne i mediteranske poljoprivrede (što je još jedna bolna tema što se tiče strategije razvoja poljoprivrede u Republici Hrvatskoj i uopće odnosa Ministarstva poljoprivrede prema različitostima ove dvije klimatski, pedološki, geomorfološki, a i što se tiče agrotehničke prakse - različitih regija). 

Maslina u mom oku

Edukacija maslinara ne smije biti, barem ne u cijelosti, stihija. Maslinari su često prisiljeni, bez konkretne institucionalne pomoći, sami se snalaziti u šumi novih zakona i propisa, a da ne govorimo o tome imaju li dovoljno kompetencija za sudjelovanje u e-savjetovanjima. Nažalost, zakoni i pravilnici se kod nas često mijenjaju pa čak i nakon razdoblja predviđenog za predavanje godišnjeg Zahtjeva za potporu, kao što je primjer s izmjenom Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2019. godinu („Narodne novine“ br. 53/19, 24.5.2019.). Iz tog razloga bilo bi potrebno barem jednom godišnje organizirati upozavanje poljoprivrednih proizvođača s izmjenama propisa jer u konačnici svaka nesukladnost se prelama preko njihovih leđa, a neznanje i neobaviještenost se ne priznaju kao opravdanje.

Nije to sve skupa lako pratiti ni mlađim ljudima vičnima modernoj tehnologiji, a kamoli starijoj populaciji koja, nažalost, čini dobar dio naših maslinara. Boje se ljudi i svaki put kada dođu inspekcije što će se dogoditi jer je sustav češće postavljen represivno nego preventivno. Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju smanjivala je broj ureda, umjesto da je otvarala nove i zapošljavala više ljudi, tako da sada npr. netko iz Visa mora u Split ako nešto želi promijeniti u Zahtjevu za potporu. 

Praksa je pokazala da smanjivanje povlači upravo to - daljnje smanjivanje ne samo ureda Agencije nego i poljoprivredne proizvodnje! 

Evo i podataka:

Proizvodnja maslinovog ulja u hl, Republika Hrvatska i prostorne jedinice za statistiku 2. razine
Godina: 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018.
Proizvodnja u hl: 50000 10640 35352 34538 37463 36573

Izvor: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje