Maslina i krš

Maslinarstvo kao jedan od preduvjeta opstanka krša

Agrovijesti
Maslina i krš Fotografija: Jakša Najev/Agrobiz
Što su to oni imali, a mi nemamo? Zasigurno je to našim precima bilo pitanje opstojnosti na osobnoj razini, a danas je to pitanje opstojnosti jednog naroda na određenom prostoru. Ljudi su jednom odlučili iskrčiti krš i živjeti na njemu od loze, smokve i maslina, danas isto tako država treba donijeti odluku želi li sačuvati kontinuitet života na tom prostoru, posebno u zagorskom i otočnom dijelu.

Maslina, more, sunce…klasični su lajtmotivi koji se vežu uz mediteransko podneblje. Veliki dio krajobraza u mediteranskom dijelu Lijepe Naše, kako našoj domovini volimo tepati, zauzima krški krajobraz. 

Maslina i krš

Krš (eng. karst) je tip reljefa koji se razvija na tlu sastavljenom od topljivih stijena (najčešće kalcijevog karbonata (CaCO3) ili magnezijevog karbonata (MgCO3). Osnovna karakteristika krškog reljefa je izražena, ali selektivna topljivost stijena, posljedica čega je da nastaje izrazito razveden reljef s mnogo udubina i uzvisina. Krš se obično razvija u gorsko-planinskom reljefu. Udubine u kršu se dijele na nadzemne (ponikve, škrape, kamenice, doline, uvale, polja) i podzemne (špilje, jame). Česta uzvišenja su kukovi (strme stijene koje strše). Dakle, kraški reljef odlikuje sveprisutni kamen, a obradivo tlo je vrlo rijetko i oskudno, osim u priobalnim nizinama i poljima u zaobalju (dolina Neretve, Imotsko polje, Kaštelansko polje, Sinjsko polje, Ravni Kotari).

Život na kršu je oduvijek bio težak, a nije puno lakši ni danas usprkos svoj sili mehanizacije koju je čovjek izumio. Krški teren je čvrst, surov, teško i sporo se mijenja, baš kao i ljudi koji žele opstati na njemu. Od davnih vremena na kršu su se ljudi bavili uzgojem stoke (ovce, koze, krave) i poljodjelstvom. Najznačajnije poljoprivredne kulture na kršovitom terenu oduvijek su bile vinova loza, smokva i naravno - maslina. No, nažalost, brojke nisu ni približne onima s, npr. konca 19. stoljeća. Tada je, prema više autora (npr. Šimunović, Pomologia Croatiaca, Vol 11, 2005., br. 1-2) na području koje je obuhvaćalo današnje granice Republike Hrvatske bilo cca. 30.000.000 stabala maslina! S druge strane, najoptimističnije procjene govore da danas imamo oko 6.000.000 stabala. Napominjem da su to subjektivne procjene jer cjelovitih podataka nema.

Maslina i krš

Trebali bi se zapitati kako su naši preci, bez današnje mehanizacije, s vrlo primitivnim alatima i milijunima utrošenih radnih sati uspjeli zasaditi u tom teškom i negostoljubivom terenu toliko stabala maslina, a broj ostalih kultura da i ne spominjem. Što su to oni imali, a mi nemamo? 

Bolesti vinove loze 20-tih godina prošlog stoljeća, razvoj industrije nakon II svjetskog rata, a zatim i turizma te posljednjih desetljeća naglašeni trend mladih ljudi da se zapošljavaju u (barem fizički) lakšim i lukrativnijim sektorima, uzroci su da se napuštao krš i ubrzano smanjivao broj svih spomenutih kultura. 

Koncem 1990-tih i početkom 2000-tih u Hrvatskoj su se opet počeli saditi novi maslinici i, dijelom, obnavljati zapušteni. Najveće površine pod maslinicima zabilježene su u periodu 2005. - 2015. godine, a nakon toga opet bilježimo pad. Bojim se da su podaci o zapuštenim površinama još i nepovoljniji nego što ih bilježi službena statistika jer onaj dio maslinika koje ljudi nikada nisu upisali u ARKOD, iako ih obrađuju, je puno podložniji zapuštanju nego dio maslinika koji su evidentirani u sustavu. To je naprosto tako jer evidentirane maslinike ljudi obrađuju i održavaju zbog propisanih obveza i straha od inspekcija, dok neevidentirane maslinike jednostavno prepuste zubu prirode. Depopulacija kraškog područja je prisutna naročito u zaobalju gdje je vidljiv snažan pad broja stanovnika, a posljedično i poljoprivredne aktivnosti.

Maslina i krš

Dakle, kao najvažnije razloge pada poljoprivredne aktivnosti na kraškom terenu mogli bismo navesti: 

  • vrlo zahtjevan teren za pripremu, obradu i održavanje (velika ulaganja), 
  • nemogućnost branja strojevima na kraškima terenima (zahtjeva puno ljudskog fizičkog rada),
  • nedostatak radne snage zbog smanjenja broja stanovnika i preferiranje drugih sektora i
  • ostalo: neriješeni imovinsko-pravni odnosi, usitnjene parcele, nepostojanje sustava navodnjavanja i još puno toga što ne stane u jedan članak.

Naravno, prve dvije tvrdnje se ne odnose na polja, ali, nažalost, treća i četvrta su itekako vidljive  na cijelom kraškom prostoru. Svi ovi razlozi uobičajeno se navode kao otegotne okolnosti jačem razvoju maslinarstva. Međutim, možemo, i trebamo, to promatrati kao naše prednosti. Kako?

Maslina je jako otporna biljka, posebno naše domaće sorte: oblica (koja je najzastupljenija), lastovka i levantinka, ne ulazeći u to jesu li domaće ili udomaćene. Rastu na škrtom terenu, s vrlo malo kiše, bez navodjavanja, uspiju preživjeti uz miniumum pažnje, a samo drvo uvijek nešto dade! Uz to imamo tlo koje nije kontaminirano ostacima pesticida i teških metala te uslijed intenzivne poljoprivrede. Ručni rad, kojeg u našim maslinicima ima u značajnoj mjeri, treba biti važan argument u promociji našeg maslinovog ulja kao premium brenda!

Maslina i krš

Često se govori kako se trebamo ugledati na Španjolsku, Portugal, Italiju…Takva razmišljanja su plod ili nekritičke copy-paste metode riješavanja problema ili nepoznavanja globalne situacije u maslinarstvu. Ići u bitku s maslinarskim gigantima poput Španjolske i Italije, i to njihovim oružjem (superintenzivna proizvodnja) je, otprilike, kao da pokušavamo nadmašiti Italiju u proizvodnji vina (ne Francusku jer je ona 2015. godine izgubila primat). Mi nemamo niti prostorne, niti ljudske (broj stanovnika) niti administrativne resurse za to. Sve kada bismo, teoretski, posadili 30.000.000 stabala, uz urod 20 kg po stablu dobili bi urod od 600.000.000 kg maslina, ili cca. 72000 tona maslinovog ulja što bi bila tek cca 1/3 ispodprojsečne proizvodnje maslinovog ulja u Italiji (2018. godine u Italiji je proizvedeno otprilike 187 000 t maslinovog ulja, a godinu dana ranije oko 429 000 tona). Dakle, zagovornici takvog pristupa maslinarstvu doveli bi nas u situaciju da igramo utakmicu u kojoj ne možemo pobijediti jer bi naše ulje bilo skuplje od konkurencije, a kvalitetu ne bismo mogli održati niti pretočiti u cijenu te bismo ostali u zrakopraznom prostoru u kojem se danas nalazi npr. Grčka. Da pojasnim: Grčka ima vrlo kvalitetnog ulja, ali teško to mogu adekvatno naplatiti jer su dosegli određeni volumen proizvodnje koju u cijelosti ne mogu prodati po cijenama koje žele nego se, posebno u rodnijim godinama, nađu u situaciji da prodaju po cijenama nižim nego što bi željeli kako im ne bi ostali viškovi. U tom smislu prijeti opasnost u primjeni copy-paste riješenja. Ono što bi bilo zanimljivo kopirati su tuđa iskustva u zaštiti od nametnika, navodnjavanju, razvoju vlastitih sorti prilagođenih našem terenu i sl.

Maslina i krš

Dakle, krš i maslina su usko povezani. Život i opstojnost našeg čovjeka na kršu je vezan uz maslinu i maslina je jedna od posljednjih branika očuvanja života na našem kršu. Ono što je potrebno jest poticati ljude na kršu da obrađuju zemlju, sade maslinu, lozu i smokvu, pobrinuti se da ti proizvodi dobiju dodanu vrijednost kroz oznake izvornosti, oznake ekološke proizvodnje, otočkog proizvoda, pa i kraškog proizvoda, ako hoćete! Time se priznaje kvaliteta i povećava tržišna vrijednost proizvoda čime žitelji krša dobivaju adekvatnu naknadu za svoj težak rad, a država svoju opstojnost i brojne druge socio-ekonomske koristi. 

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje