Poduzetništvo

Mjesto gdje se jedu samo štrukli

Agrovijesti
Štrukle Fotografija: Davor Višnjić/PIXSELL
Štrukle ili štrukli? Riječ dolazi od njemačkog der Strudel /štrudel/ odnosno štrudla

Kako ih u raznim krajevima lijepe naše različito zovu, hrvatski standardni jezik prihvaća i jednu i drugu varijantu, dakle žensku množinu 'štrukle' i mušku 'štrukli', donosi HRT. Trojica mladića nisu nakon školovanja godinama ostala čekati posao u struci, nego su se osvrnuli oko sebe i inspiraciju za posao našli u vjerojatno najpoznatijoj hrvatskoj deliciji – štruklima.

Najvažniji sastojak za dobre štrukle jest svjež i kvalitetan sir. Zato cijelu priču valja započeti na tržnici. Gospođa Marija Kamenarić iz okolice Križevaca ima 8 krava, a svježi sir i vrhnje na zagrebački Dolac donosi srijedom i subotom. Mame i bake naučile su nas kako stručno kušati sir: s nadlanice. Važno je da nije prekiseo, a za štrukle je najbolji onaj dobro ocijeđen, dok je onaj lisnati pogodniji za jelo u svježem stanju, kaže Marija koja radi i štrukle. Tijesto zamijesim, s jajima smiješam sir, namažem, zafrčem i spečem.

Zvuči jednostavno, ali baš i nije. Jednostavnije je odšetati par stotina metara dalje od Dolca i pojesti ih u jednom restorančiću. Jedinstven je ne samo u Zagrebu, već i cijeloj Hrvatskoj, jer ovdje ne služe baš nikakvu drugu hranu, samo štrukle. Očekivali biste da su tri mladića koji su ga prije godinu pokrenuli menadžeri ili bar kuhari, ali oni su samo zaljubljenici u najpoznatiju hrvatsku slatku ili slanu poslasticu.

Restoran La Štruk u Skalinskoj ulici


Igor Mladinović je diplomirani inženjer strojarstva, a druga dva su profesori tjelesne kulture. U strojarstvu nisam završio, to mi je bio dobar fakultet da shvatim što ne želim raditi. Oduvijek me vuče neka želja za restoranom, ali ne nekim kakvih ima na tisuće. Bilo mi je nevjerojatno da imamo nacionalni suvenir u obliku jela, a da ne postoji ni jedan restoran koji je specijaliziran baš za njega, otkriva Igor.

Umijeće je od brašna, soli, mlake vode i malo  octa umijesiti  tijesto – da ne bude premekano, a ipak dovoljno podatno da se da lijepo razvlačiti. U 20 godina slastičarskog staža Višnja Horvat je usavršila mnoge slastice, ali sada, slijedeći dobro razrađenu rutinu obilaska oko stola koju smo u maloj kuhinji mi itekako poremetili, proizvodi samo štrukle. Uz one klasične sa sirom, slatke i slane, imamo štrukle od borovnice, od jabuke s cimetom, orasima, medom, bučom, paprikom, blitvom, tartufima… Najnovije su sa zeljem i one s kobasicom. Tvorac njihovih različitih punjenja i okusa je Igor kojem su uz klasične favorit štrukle s paprikom. Pokušavamo naći nešto što je iz ovih krajeva i da je logično da se nađe u štruklama kao što su borovnice, koprive, sad imamo i s divljači. Kušamo sva trojica. Postupak je da ja doma sam složim u svojoj izvedbi – razvučem tijesto, stavim nadjev i probam. Ako ima smisla probaju i dečki, i ako valja, valja.

Restoran već ima stalne goste, one koji se bar jednom tjedno žele počastiti pravim domaćim štruklama, ali prava sezona traje ljeti, kad su 80 posto gostiju stranci koji žele kušati dio naše tradicionalne gastronomije. Zato ovaj restoran ne nudi ugostiteljski, već turistički proizvod kojim se može ponositi, jeftin i ukusan.

Video pogledajte na web stranici HRT-a.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje