Maslina u mom oku

Može li maslinarstvo biti više od rupe na svirali?

Agrovijesti
Maslinik Fotografija: Jakša Najev/Agrobiz
Uzroke nedostatka razvojne strategije maslinarstva možemo tražiti u neorganiziranosti samih maslinara, ali i neprepoznavanju maslinarstva kao važnog sektora unutar poljoprivrede od strane državne administracije.

Postoji ona izreka da je netko ili, češće, nešto „zadnja rupa na svirali“… Ta izreka najbolje opisuje odnos naše države prema maslinarstvu. Zaista, onako u duši, zaboli kada čujem od kolega iz drugih zemalja kako se odnosi državna administracija npr. u Španjolskoj, Italiji ili, recimo, Francuskoj (s kojom smo usporedivi po proizvodnji maslinovog ulja) prema maslinarstvu i maslinarima. Na svjetske gigante u proizvodnji maslinovog ulja ne treba trošiti riječi jer je npr. u Šanjolskoj to jedna od najvažnijih grana poljoprivrede i svi se potezi u maslinarstvu, kako u smislu unutarnje državne poljoprivredne politike, tako i u odnosima prema Briselu, vuku krajnje promišljeno i u konzultaciji sa sektorom. 

Masline

Međutim, i u manje važnim maslinarskim zemljama, poput spomenute Francuske, intenzivno se radi na razvoju maslinarstva. Njihovi maslinari su cehovski organizirani, veliku važnost imaju zadruge, a po potrebi se održavaju konzultativni sastanci u Ministarstvu poljoprivrede i Ministarstvu vanjskih poslova. Također, vodi se računa o tome da predstavnici maslinara sudjeluju u radu svih relevantnih tijela Međunarodnog vijeća za maslinovo ulje (COI/IOC) i Europske komisije kako bi štitili svoje interese, a u cilju nesmetanog razvoja maslinarstva.

Uzroci nedostatka strategije razvoja maslinarstva

Kod nas je situacija bitno drugačija. Dva su temeljna razloga: jedan dio odgovornosti leži u samim maslinarima, a drugi dio odgovornosti je na državi, tj. onom dijelu državnih tijela koji bi trebali voditi računa o razvoju poljoprivrede i stvoriti poticajno okruženje za jedan sektor. 

Veličina nekog sektora iskazana u fizičkim ili financijskim pokazateljima, često se kod nas uzima kao opravdanje da se oko nečega treba ili, pak, da se oko nečega nije vrijedno potruditi. Čak su i ministri na rijetkim sastancima s maslinarima znali kazati: „Pa što vi hoćete, koliki je to Vaš sektor, koliko Vas ima?“

Ali, krenimo redom. Najprije malo o maslinarima.
Dakle, koliko uopće imamo maslinara? Da li su oni neki relevantni čimbenik u poljoprivredi? 
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u tablici „Broj poljoprivrednih gospodarstva prema tipu i spolu nositelja“, na dan 31.12.2018., bilo je OPG-ova:

Županija Broj OPG-ova
Dubrovačko-neretvanska 8.017
Istarska 5.770
Splitsko-dalmatinska 12.766
Šibensko-kninska 5.463
Zadarska 7.556
UKUPNO 39.572

 Na dan 31.12.2016. podaci su izgledali ovako:

Županija Broj OPG-ova
Dubrovačko-neretvanska 8.088
Istarska 6.048
Splitsko-dalmatinska 13.033
Šibensko-kninska 5.461
Zadarska 7.329
UKUPNO 39.959

Dakle, iz podataka Državnog zavoda za statistiku vidi se pad broja OPG-ova u razdoblju od samo dvije godine, međutim, ove su brojke ujedno i pokazatelj koliki je broj ljudi uključeno u Hrvatskoj u maslinarstvo, iako, kao i više puta do sada, moram napomenuti da ovo nisu potpune brojke. Ipak, ni svi OPG-ovi se ne bave maslinarstvom pa bih se za pobliže određivanje broja „maslinarskih“ OPG-ova poslužio straživanjem J. Gugića iz 2006. prema kojem se oko 80% OPG-ova, barem u Splitsko-dalmatinskoj, Šibensko-kninskoj, Zadarskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji pretežito ili u potpunosti bavi maslinarstvom. Prosječni OPG ima 2 člana što znači da u Hrvatskoj, prema prethodnoj aproksimaciji, imamo oko  55000 – 65000 maslinara, a u stvarnosti, broj ljudi koji se bavi maslinarstvom je negdje između 75000 – 95000. Sad, prepuštam nekome drugom/drugima da prosudi je li to neka respektabilna brojka ili nije! 

Maslinari su vrlo heterogena skupina, različitog dobnog, spolnog, obrazovnog, socijalnog i kulturnog profila. Okupljaju se u udrugama o čijem radu sam pisao u prethodnim tekstovima. Nažalost, rad udruga nije evoluirao do te mjere da se na nacionalnom nivou uspjela iskristalizirati neka, recimo tako, krovna udruga maslinara, asocijacija udruga, neko središnje koordinacijsko tijelo koje bi artikuliralo želje, stavove, promišljanja, ali i zahtjeve maslinara prema tijelima državne vlasti. Također, takvo tijelo bi moglo biti, ne zadirući u rad državnih tijela i institucija, kanal za protok informacija i u obrnutom smjeru.

Uloga države u razvoju maslinarstva

Ukoliko bi se u ovom kontekstu pojam države mogao personificirati u vidu Ministarstva poljoprivrede, jer se najviše problematike i interesa sektora veže upravo uz to Ministarstvo, tada ni država nije pokazala puno razumijevanja ni interesa za maslinarstvo. Gledajući kroz prizmu otkupljenih količina maslinovog ulja te procjenjujući proizvodnju maslina i maslinovog ulja na temelju nepotpunih brojki koje iznosi službena statistika, dosadašnji ministri koje sam susretao u različitim prigodama često bi okarakterizirali sektor maslinarstva - nebitnim!

Maslinovo ulje

Ovakav stav je na prvi pogled začuđujući i izaziva gnjev maslinara, ali zapravo puno govori o neupućenosti i šablonskom pristupu prema maslinarstvu koji se ukorijenio u Ministarstvu poljoprivrede. Naime, ima jedna druga kultura kod nas koja se svake godine otprilike spominje u ovo doba godine, po količini proizvodnje 25 000 – 50 000 t što je je u okvirima proizvodnje ploda masline u RH, i ima svoju omotnicu (financijsku pomoć) pa je stoga potrebno zapitati se ne svodi li se sve u državnoj administraciji kod nas samo na to postoji li ili ne postoji, netko će lobirati za neku kulturu. Doduše, nije samo maslinarstvo u takvoj situaciji, već i cjelokupna poljoprivreda na hrvatskom jugu, posebice na dalmatinskom kršu. I druge mediteranske kulture danas su devastirane: smokva, badem, rogač, duhan, ječam, sakupljanje i otkup ljekovitog i aromatičnog bilja. Situacija s vinovom lozom se posljednjih godina nešto popravlja.

Doduše, ima i bolnih istina koje su nama maslinarima rekli dosadašnji ministri, a to je da nismo organizirani ni na županijskom nivou, niti su naše županije (osim Istarske) spremne politički stati iza nas. To je vjerojatno centralni problem u ovoj priči i dokle god se to ne promijeni teško da će biti pomaka u uređenju i razvoju maslinarstva u Hrvatskoj. Sve brojke, službene i neslužbene procjene, pokazuju da je najveći broj maslinara, najveća površina pod maslinicima, kao i najveća proizvodnja maslina u Hrvatskoj u 4 dalmatinske županije, posebice Splitsko-dalmatinskoj. Dakle, dokle god se tu ne promijeni situacija - napretka za maslinarstvo, nažalost, neće biti!

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje