Zlata vrijedan 2016

Na farmi OPG-a Vrček uzgajaju se svinje, ali i proizvodi struja

Agrovijesti
OPG Dalibor Vrček, Črnec Biškupečki kod Varaždina Fotografija: Vjeran Žganec-Rogulja/PIXSELL Pogledajte galeriju
Dalibor i Melita Vrček u Črncu Biškupečkom izgradili su modernu farmu uz koju je i bioplinsko postrojenje

Trebalo je tu puno volje, reda i rada. I puno ljubavi. I trebala je jasna vizija kako sve svoje snove pretočiti u javu. Više no dobrodošlo je razumijevanje susjeda kojima nije smetala farma svinja u blizini kuća i koji su dozvolili da se na njihovu zemljištu kopa i gradi dalekovod za potrebe bioplinskoga postrojenja Vrčekovih.

Kad se sve to ispreplelo i posložilo u Črncu Biškupečkom kod Varaždina "niknula" je suvremena svinjogojska farma, a tik uz nju bioplinsko postrojenje snage 250 kWh, koje će godišnje proizvoditi dva milijuna kilovata električne energije za prodaju, a deset posto te količine trošit će se na gospodarstvu obitelji Melite i Dalibora Vrčeka. Izgradnjom postrojenja vrijedna oko devet i pol milijuna kuna, a uz pomoć sredstava iz IPARD programa, ovaj je OPG postao prvi u Hrvatskoj koji takvo postrojenje ima.

-Gledali smo kako objediniti sve tri strateške grane: hranu, energiju i otpad. I, evo, uspjeli smo – kaže nam 41-godišnji Dalibor vodeći nas prema suvremenoj svinjogojskoj farmi "slobodnoj od svih bolesti", zbog čega se strogo vodi računa da nitko ne smije ući bez dezinfekcije i drugih sigurnosnih mjera, kako se svinje ne bi inficirale.

OPG Dalibor Vrček, Črnec Biškupečki kod Varaždina

Imaju i mini laboratorij

Ispod farme postavljeno je kilometar i pol cijevi za hlađenje i grijanje zraka, zbog čega je, naprimjer, ljeti za vanjske temperature 35 stupnjeva u svinjcima samo od 26do 27 stupnjeva. Na farmi je sve automatizirano pa se alarm oglašava ako su svinje ostale bez vode ili hrane ili ako je nestalo struje. Iz zasebnih silosa u mješaonice stočne hrane "izlaze" kukuruz, ječam i soja, a pripravljena hrana se svinjama dozira po zadanim parametrima koji ovise o tome je li to obrok za odojka, krmaču, tovljenika... Zapravo, sve je na ovoj farmi "na gumb" i unaprijed isprogramirano.

Godišnje Melita i Dalibor uzgoje oko 2800 svinja za čiju prehranu obrađuju 300 hektara zemljišta na kojem posiju kukuruz, ječam, soju, raž i pšenicu. To zemljište racjepkano je na više od stotine parcela. I tu se ništa ne može.

Svinjogojstvo je Vrčekovima prvotno bio samo dodatni izvor prihoda, a uzgojem svinja počeli su se baviti još Darkovi roditelji Anica i Božidar. Prije 26 godina iza kuće izgradili su Vrčekovi farmu za 80 tovljenika, devet godina kasnije ona je dograđena je kako bi se u nju moglo smjestiti još 30-ak krmača. Prije pet godina izgradili su potpuno novu farmu, vrijednu oko pet milijuna kuna. Površina je 110 sa 15 metara i nalazi se nedaleko, al' ipak udaljena od kuće. Kapacitet je farme 130 krmača i oko 2800 tovljenika. Melita i Dalibor dizali su kredite i kupovali zemljište jer su u početku imali samo jedan hektar. Ulaganja i proširenja rezultirala su tako što su oboje ostavili svoje dotadašnje poslove i posvetili se poljoprivredi. Melita, po struci grafička dizajenerica, naglasit će kako im je uveliko savjetima pomogao pročelnik za poljoprivredu u županiji.

Naposlijetku, došli su do toga da proizvode meso prvoklasne kvalitete s čijim plasmanom nemaju problema. Od njih otkuplju četiri prvatna mesara - po dva iz Zagreba i Varaždina.

Kvaliteta mesa ovisi o kvaliteti hrane, a Vrčekovi se brinu da njihove svinje dobiju najbolje. Na gospodarstvu imaju i C02 silos u kojemu je i nakon godine skladištenja aroma kukuruza kao da je svjež.

-Za svinje imamo svoju hranu, za oplodnju sami uzimamo sjeme. I to je jedini način da sačuvaš zdravstveno stanje na farmi na visokoj razini – govori Dalibor pokazujući nam mini laboratorij u kojemu se do pet dana na temeperatori -17 stupnjeva čuva sjeme.

-Majke su pasmine veliki jorškir – kaže Dalibor.

Riječ je o austrijskoj genetici edelschwien, a odlika ovih svinja je plodnost pa svaka krmača prosječno oprasi dvanaest prasaca.

Nerasti su pasmine landras. Odrasle svinje teške su od 250 do 350 kilograma, tovljenici dobiveni njihovim križanjem oko 110 kilograma.

-Mlado prvi mjesec bude s krmačom, drugi mjesec se odvaja, a treći je u tovu – objašnjava Dalibor, vlasnik ovoga obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva registrirana prije deset godina.

Kada su već proizvodnju zaokružili tako što su za svoje svinje proizvodili hranu, odlučili su Melita i Dalibor da će iskoristiti i nusprodukt na farmi, a to je svinjsko gnojivo koje u kombinaciji sa silažom tvori sirovinu za rad bioplinskoga postrojenja.

Za naše prilike nesvakidašnja odluka, za europske seljake svakodnevica. Pa, vidio je Dalibor kako seljaci u inozemstvu žive i rade kada je svojedobno bio uzeo dva tjedna godišnjeg pa otišao u Nizozemsku na farmu s 1200 krmača, spavao u kampu i sve to još i platio, samo kako bi naučio što se i kako može raditi. Vidio je i kako žive seljaci u Belgiji i Njemačkoj.

-Može se od poljoprivrede živjeti. A može se i otići na godišnji. Pa tako i europski seljak radi – govori nam Dalibor dok s njim i Melitom i njihovim mlađim sinom Adonisom – koji uživa u ratarstvu, ali i poslu na farmi - stižemo ispred bioplinskoga postrojenja. Objašnjavaju nam kako se u fermentor doziraju travna i kukurzna silaža i dodaje gonojovka koja sa zelenom masom proizvodi bioplin (metan), čijim se izgaranjem proizvode toplinska i električna energija. Fermentacijom nastaje humusno gnojivo, odlično za ekološku gonojidbu njiva. Za rad na postrojenju zadužen je stariji sin Vrčekovih, Leonardo. No, odlazi on raditi i u polje, baš kao što je bilo i za našega posjeta, kada smo ga na njivi zatekli sa zaposlenikom Igorom Roginom.

Kako bi upotpunili ponudu svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, Vrčekovi će na imanju imati i preradu i kušaonicu sa svojim špekom, kobasicom, čvarcima... Zgrada je već napravljena.

OPG Dalibor Vrček, Črnec Biškupečki kod Varaždina

Ustraju u životu na selu

Da nije bilo administracije i pet godina iščekivanja dokumenata, sve ovo što danas u Črncu Biškupečkom imaju zasigurno bi bilo gotovo već mnogo prije. Ali, to je hrvatska, a ne europska zbilja, no ni ona nije pokolebala Melitu i Dalibora Vrčeka da ustraju u životu na selu i u poljoprivredi. A budućim će "seljacima" savjetovati da se javljaju na natječaje, ali i da stalno uče kako bi nova znanje i tehnologije mogli primijeniti i na svome gospodarstvu.

Baš kako su oni učinili.

OPG Dalibor Vrček

Jedan kilovat struje stoji 1,42 kuna, a Vrčekovi će za prodaju godišnje imati dva milijuna kilovata pa će na struji zaraditi više nego na proizvodnji svinjskog mesa. Godišnje prodaju oko 2800 tovljenika, teških po 110 kilograma. Zemlju imaju u najmu, vlastitu, a obrađuju i državnu, ukupno 300 hektara.

OPG Dalibor Vrček, Črnec Biškupečki kod Varaždina

Kako doći 

Udaljenost od sela do Varaždina je osam kilometara. Kako ih pronaći i kontaktirati, objasnili su i na svojoj stranici www.opg-vrcek.com na kojoj su naveli i da hranu proizvode iz ljubavi prema zemlji.  

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje