Paški sir

Nakon prodaje 25 tona sira obitelj Pernjak morala je obustavila prodaju

Agrovijesti
Ovce Fotografija: Dino Stanin/PIXSELL
Ovčje mlijeko oko 300 obitelji s Paga danas prodaje lokalnim siranama. Sami Pernjakovi imaju 47 kooperanata s područja Kolana, Šimuna i Mandre, kao i vlastito stado od 600 ovaca

Kako piše Slobodna Dalmacija, obitelj Pernjak morala je u rujnu prošle godine obustaviti prodaju paškoga sira iz svoje tvornice u Kolanu.
- Rasprodali smo – kaže Marin Pernjak, jedan od suvlasnika obiteljske sirane "Mih" - sve zalihe od ukupno 25 tona koje smo proizveli, a da smo imali, mogli smo još komotno prodati 15 tona. Potražnja na tržištu je naprosto takva da je ne možemo zadovoljiti.

Pernjakovi, kao i ostali sirari s Paga, muku muče sa sirovinom, ovčjim mlijekom. Na to im se nadovezao i problem sa sobinom, niskim raslinjem, a za lokalne ljude nametnikom, koji se munjevitom brzinom širi i jede pašnjake na otoku.

- Uz ovakvo napredovanje sobine mlijeka će biti još manje. Nama definitivno sirovina jest problem, ali jedan od uzroka što se ne povećavaju količine mlijeka jest i ta sobina. Pag ne može sam riješiti problem. Život nam ovisi o ovcama, mlijeku i siru, normalno da se borimo s tim koliko možemo i znamo, ali bez sustavne pomoći sa strane, prije svega struke, i uz financijsku pomoć države i njezinih institucija, izgubit ćemo bitku – upozorava Pernjak, čija je obitelj u poslu sa sirom još od 1890. godine.

Po njemu, problem bi se s jedne strane mogao riješiti angažiranjem moćne mehanizacije, kao i povećanjem broja koza, ali se u tom slučaju riskira da se poremeti flora i fauna, stoljetni prirodni sklad.
 

Uhvaćeni u prijevari


- Bez ovčjeg mlijeka s Paga ne može se napraviti paški sir. Mi smo, mislim pritom na nas sedam najvećih sirara okupljenih u Udrugu, mogli uvesti mlijeko iz Like ili ne znam odakle, proizvesti sir i zadovoljiti tržište do nove sezone, ali to ne bi bio pravi paški sir. Ali zašto to ne radimo? Pa zato što je na Pagu mlijeko specifično, naša ovca daje maksimalno 9 decilitara dnevno u špici sezone, dok sve druge ovce u Hrvatskoj koje su na zelenoj ispaši daju od 1,3 do 1,5 litara, čak i dvije.

Naša ovca daje mlijeko koje ima 7 do 9 posto mliječne masti, kod drugih to jedo 6, plus što ima 1,5 ima soli u sebi, a svugdje drugdje je 0,6 do 0,8. Da ne govorim o eteričnom bilju, mineralima koje nema niti jedan drugi otok ili područje, jer nas prolivaju tri mora – Velebitski kanal, Paška uvala i po jugu otvoreno more od Silbe, Oliba... Pa najgore vam je kupiti auto na Pagu, hrđavo 100 posto. Naše ovce ližu kamen doslovno i samim tim mlijeko je takvo kakvo je, da bi se sve to kasnije prikazalo u siru. I iz tog razloga nemoguće je napraviti paški sir od drugog mlijeka. Vjerujte mi! - objašnjava treći po proizvedenim količinama paški sirar.

Ipak, pokušaja je bilo da se kao paški proda sir koji nije od takvog mlijeka?

- Da, ali na Pagu ne. To o čemu govorite radili su neki distributeri, ali brzo su uhvaćeni u prijevari. Od nas sedam proizvođača s Paga nitko, to ja odgovorno tvrdim, ne radi takvo što. Ljudi kažu "vi vozite mlijeko na Pag, ja sam vidio cisterne".

E, kada mlijeko bude teklo kroz špinu, kakav mljekovod s kopna, onda toga neće biti. Ja kravlje mlijeko ne mogu kupiti na Pagu, pa ne znam ima li tamo jedna ili dvije krave ukupno. Mi proizvodimo i druge sireve, 10-12 vrsta poput kravljeg, miješanog, skute....

Paški je jedan, naša perjanica, blago i zato nema nikakve logike da uništavamo ono što nas je stvorilo – odgovara Pernjak.
Ovčje mlijeko oko 300 obitelji s Paga danas prodaje lokalnim siranama. Sami Pernjakovi imaju 47 kooperanata s područja Kolana, Šimuna i Mandre, kao i vlastito stado od 600 ovaca. Istu poslovnu politiku imaju i drugi.

- U plaćanju mlijeka nema kašnjena niti dan. To vam je uvijek sedmi dan u mjesecu, nikada osmi. Mi kooperante moramo držati kao kap vode na dlanu, jer bez njih mi ne postojimo – reći će naš sugovornik bez ustručavanja.

Otvoriti radnu snagu

Uvjeren je i da bi se rješavanjem problema sobine uz pomoć države mogao uduplati postojeći broj stada i proizvedene količine toliko nužnog mlijeka, pa samim tim u znatnoj mjeri i broj zaposlenih angažiranih u ovoj vrsti očito unosne industrije. Tu otvara, kao i brojni drugi poslodavci u Hrvatskoj, problem manjka radne sange, ali odmah nudi i rješenje.

- Dok ne otvorimo granicu radnoj snazi iz susjedne BiH, mi dovoljno radne snage u Hrvatskoj nećemo imati. Tko je izgradio jadranske hotele, ceste i sve ostalo? Pa naši susjedi koji su radili u hrvatskim tvrtkama. Mi na našoj farmi imamo uvoznu radnu snagu, teškom borbom došli smo do dvoje ljudi. U Hrvatskoj, vjerujte, ne možemo naći ljude koji bi radili na farmi, iako moji radnici imaju prilično visoke plaće, plus besplatan smještaj, ostala prava, rade s najmodernijom opremom.

U ovih 15 godina zapošljavao sam ljude sa svih strana u Hrvatskoj, išao od sela do grada. Ljudi možda imaju želju, ali jednostavno ne znaju ovaj posao. Možda imaju volju, ali nisu fizički spremni. Možda zamišljaju da je to imati frulicu i šetati za ovcama, ti se sunčaš, gledaš more, galebove kako guču, a ovce sve same rade. Ne shvaća se da treba znati raditi sa stokom. Zato moji čobani zarađuju dvije prosječne hrvatske plaće, više nego ja kao voditelj sirane – kaže Pernjak.