PONOVNO AKTUALNO

Neke računice oko krških pašnjaka u okviru šumskog zemljišta

Agrovijesti
Fotografija:
Krški pašnjaci na šumskom zemljištu u vlasništvu države ponovno su ovih dana u zanimanju javnosti, o čemu za Agrobiz piše prof.dr.sc. Zoran Grgić, dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu

U Hrvatskoj su velike površine krških pašnjaka (procjena oko 2,6 milijuna hektara, od čega je polovica šumsko, a polovica poljoprivredno zemljište), a raspoređene su najviše u 8 hrvatskih županija od Karlovačke prema jugu. Neki od njih su boljih svojstava, po dubini tla, razvijenosti, sadržaju hranjiva i dr.(dijelovi Istre i Like), ali za gotovo sve krške pašnjake ispod Like je karakteristično da su plitka i slabo razvijena bez mogućnosti ostvarenja većih prinosa trave za napasivanje stoke ili sijena za košnju. Preko 950 tisuća hektara poljoprivrednog krša i preko milijun hektara šumskog zemljišta razvrstano je u klasu trajno nepogodnih i nepogodnih tala za poljoprivredu. To znači da bi im glavna namjena mogla i trebala biti napasivanje stoke, ali i održavanje pašnjaka da ne budu obrasle i zapuštene površine od kojih koristi nema nitko, makar se ponekad čini da se kod nas ostavljaju namjerno da izrasta makija i bujad. 

U zanimanju javnosti ovih dana su zbog novog prijedloga uredbe o njihovom korištenju ponovo krški pašnjaci na šumskom zemljištu u vlasništvu države, a njih je nešto oko 100 tisuća hektara, iako to u stvarnosti znači manje od 70 tisuća čiste površine. Svojedobno su određene površine podijeljene bez plana i ugovora gotovo „na obećanje“, bez plaćanja najma i to s komotnim pašnim opterećenjem od samo jednog uvjetnog grla na 10 hektara površine. Uvjetno grlo je inače jedna mliječna krava ili junad starija od 2 godine (teški oko 500 ili 600 kg), odnosno 10 ovaca ili koza (koji teže oko 500 kg). U našoj tako posebnoj matematici potpora, jedno uvjetno grlo je i krava bušica, teška možda 200 ili 250 kg. Nije baš isto ako se zna da, ovisno o težini, stoka za uzdržne i proizvodne potrebe treba od 2 do 3% suhe tvari u odnosu na svoju težinu. Tako za jednu kravu ili 10 ovaca ili koza treba dnevno oko 10 do 15 kg suhe tvari za napasivanje. Kako prirast krških pašnjaka nije veći od 1,5 tone suhe tvari (na našim krškim pašnjacima južno od Svetog Roka to je i ispod 1 tone) u jedva 100 dana paše od početka lipnja do prve polovice rujna stoka može računati na 5 do 8 kg suhe tvari koju može napasti dnevno. Vidljivo je nedovoljno za stoku računato po uvjetnom grlu, osim ako to nije krava buša. Sa svojih 200 ili najviše 250 kg dnevno treba od 5 do 7,5 kg suhe tvari i može se sa 6 krava pasmine buša na kako će sada biti maksimalno mogućih 60-ak hektara za nove uzgajivače ostvariti prihod od potpora u visini od gotovo 200 tisuća kuna. Za usporedbu, 6 mliječnih krava mora za takav prihod proizvesti 60 tisuća litara mlijeka što je 10 tisuća po kravi, odnosno dvostruko više od hrvatskog prosjeka. Pritom je trošak hranidbenog dana muzne krave oko 45 kuna,  a buše, na paši manje od 20 kuna.

Izvrsno za jednu kravu bušu, koja uopće ni ne mora proizvoditi mlijeko ili telad za tov. Uostalom, je li netko od vas na tržištu vidio gdje ima za kupiti meso krave buše ili teladi, odnosno junadi? Nema ih jer stočari s bušama nemaju tu potrebu realizacije svog proizvoda na tržištu, jer svoj dohodak u pravilu ostvaruju potporama.

Tako su neki zaista do danas živjeli doba od 7 godina debelih krava, jer se podjela državnih šumskih pašnjaka provodila 2013. i 2014. godine. 

Davanje potpore za održavanje šumskih pašnjaka napasivanjem izgledalo je kao dobra mjera aktiviranja zapuštenog državnog resursa, jer su površine pod potporama rasle s početnih 23 tisuće 2014. godine na 50 tisuća hektara već 2015. godine. Površine upisane u ARKOD pod krškim pašnjacima su 2017. godine već bile gotovo 100 tisuća hektara, a potpore za njih su iznosile lijepih 45 milijuna kuna godišnje. Mali je problem bio što rast površina nije pratio i rast broja stoke kao uvjeta za korištenje pašnjaka. Stoke, a ni stočne proizvodnje, jer su gotovo jedini prihodi korisnika u većini slučaja bile upravo potpore.

Kako to obično biva, nadležno ministarstvo reagira s odgodom i pokušajem čiste restrikcije bez sagledavanja cjelokupnog problema. Uvjet od držanja jednog uvjetnog grla na 10 hektara pašnjaka podiže se na 3 grla, a zatim i na 5 grla, što nema nikakve veze sa stvarnošću ni po mogućnostima hranidbe toliko grla na pašnjaku niti po povećanju broja grla kod korisnika potpora. Sada se opet priča vodi oko 3,3 ha po uvjetnom grlu.

Kad se već vezalo grla uz hektare, moglo se bolje pogledati kakva je stručna praksa malo zapadnije od nas u EU ili primjerice Švicarskoj. Naći će se tamo i 0,3 i 0,6 uvjetnih grla, pa i značajno više. Samo, ta stoka ne provede na pašnjaku s takvim opterećenjem više od 30-ak dana najvećeg sezonskog porasta trava, kada na hektaru budu i preko 2 uvjetna grla. Radi se tada najčešće o ženskoj teladi, odnosno junicama do 250 kg koje jedino i mogu bez dodatne hranidbe pasti dnevno više od polovice manjih dnevnih potreba suhe tvari odrasle krave. U boljim situacijama pasu i proizvodne krave, ali s obveznim prihranjivanjem. U svakom slučaju, potrebni fond goveda u osnovnom stadu, odnosno uvjetni broj grla po hektaru, koji često i nije osnovni uvjet za ostvarenje potpore u održavanju krških pašnjaka, gotovo redovito je negdje u podnožju krške planine jer je primarna djelatnost korisnika pašnjaka ostvarenje prihoda i dohotka od prirasta stoke ili proizvodnje mlijeka, a ne kao kod nas od potpora.

Zbog takvog pristupa kod nas godinama rastu iznosi potpora, a padaju prihodi po hektaru, kao i vrijednost ukupne poljoprivredne proizvodnje u odnosu na potporu istoj toj proizvodnji. Isto nam je i s ruralnim razvojem.

Evo nas kod nove podjele šumskih pašnjaka, odnosno natječaja koji bi trebao osigurati ravnopravnost natjecanja, dati određenu prednost domicilnom stanovništvu, onima koji su mlađi od 41 godine, onima koji trebaju više paše za postojeću stoku ili onima koji tek kreću u stočarstvo temeljeno na unosnim potporama za napasivanje krških pašnjaka.

Opet je uvjet imati 0,33 uvjetna grla, ako ne odmah, onda se moraju u roku pola godine uskladiti broj grla i zakupljene površine. Mladi poljoprivrednici mogu dobiti do 60 hektara površine pašnjaka. Posebno je zanimljivo da na natječaju određenu prednost imaju i dosadašnji zakupci, neovisno o tome jesu li redovito plaćali zakupnine ili čak jesu li ili nisu imali ugovore za korištenu površinu. Važno da opet obećaju da će podmiriti dugove Hrvatskim šumama, dobro za razliku od sad, uredbom se predviđa jasniji ugovorni odnos za dugovanja. Bit će zanimljivo vidjeti kako će proći sljedeći Natječaj za korištenje šumskih pašnjaka po novoj uredbi. Ovo nije pitanje samo jedne mjere i jednog činitelja iskorištenja zemljišta i povećanja stočarske proizvodnje, već cijelog sistema u pokušaju razvoja stočarstva, a zna se kad je više činitelja i interesa onda sve naše dosadašnje mjere razvoja i potpora dožive svoj neuspjeh, jer se nešto baš važno ispustilo iz vida, nadzora i kontrole.

Ne treba sumnjati u kreativnost naših korisnika potpore koji će sigurno pokušati do maksimuma iskoristiti odredbe i nove uredbe o korištenju šumskih pašnjaka što se tiče samih potpora. Pravo je pitanje, hoćemo li paralelno vidjeti stvarni porast broja stoke i stočarske proizvodnje u vidu povećanja osnovnog stada i teladi (janjadi i jarića). Vjerojatno nećemo, ako uredbu i kasniji natječaj ne bude pratilo više dodatnih, međusobno povezanih mjera, a za to već treba razrađeni sistem kojeg nikad do sada u bilo kojoj grani poljoprivrede nismo uspostavili, u razdoblju korištenja programa  zajedničke poljoprivredne politike EU ni na srednji rok, a kamoli za cijelo sedmogodišnje razdoblje. Za početak, što se iskorištenja šumskih pašnjaka tiče, trebalo bi uz njih vezati programe razvoja govedarstva, ovčarstva i kozarstva tako da se dodatno podupire najprije nabava kvalitetnih grla u osnovnom stadu, a onda i njegova obnova, odnosno povećanje iz vlastitog uzgoja. Za govedarstvo bi to moglo značiti konačno smanjenje gotovo potpune ovisnosti o uvoznoj teladi za tov. U ovčarstvu i kozarstvu bi se osim bržeg povećanja osnovnog stada moglo djelovati i na povećanje otkupa janjadi i jaradi, što je posebno izražen problem ove godine.