Propast proizvodnje

Od smilja odustalo više od 90 posto malih proizvođača

Agrovijesti
Prerada smilja Fotografija: Hrvoje Jelavić/PIXSELL
Oni koji su napustili smilje okreću se drugim kulturama koje tradicionalno uspijevaju u Hercegovini, kao što su masline i vinova loza.

Od bajke do depresije kod hercegovačkih proizvođača smilja bio je kratak je put. Prije dvije godine najveći svjetski proizvođač smilja danas je tužna priča za većinu koji su u uzgoju vidjeli poslovnu priliku. Ostalo je nekoliko velikih proizvođača s osiguranim plasmanima, javlja Klix.ba. 

Veliki pad cijene

Još 2017. procjenjivalo se da je u Hercegovini zasađeno 30 milijuna stabljika smilja, a spominjala se brojka od 2000 tisuća uzgajivača. Često posuđujući novac ili uz kredite, zakupljivali su zemlju i podizali plantaže, a sve s nadom da će se uloženo vrlo brzo vratiti i da će još dobro zaraditi. Nabavljeno je oko pedeset destilerija za proizvodnju eteričnih ulja, računajući na potrebe svjetske farmaceutske i kozmetičke industrije za destiliranim smiljem.

Međutim, cijena svježe mase smilja u godini koja je prethodila nagloj pojavi plantažnih nasada bila je 5,20 KM (oko 21 kuna) po kilogramu, da bi 2017. pala na jednu KM. Cijena eteričnog ulja smilja pala je s otprilike tri tisuće eura, koliko je iznosila prije tri ili četiri godine, na 800 eura. Senad Đonko s Bivolja Brda na Dubravskoj visoravni imao je u vrijeme uzleta zasađenih 13.000 stabljika. Danas ima sto puta manje, a nekoliko je ostavio samo za svoje potrebe. 

Preorali nasade

"Priča oko smilja završena je za male proizvođače barem 90 posto. Bilo je nešto kantonalnih poticaja pa nije sve preorano. Možda je netko od velikih nešto i prodao po svijetu, ali to slabo ide", kaže Đonko. Prema njegovim riječima, od malih proizvođača i dalje je aktivan samo jedan posto. Mnogi su preorali svoje nasade, a neki su ih zapustili i ne obrađuju ih.

2000 uzgajivača smilja bilo je na vrhuncu proizvodnje u Hercegovini

Postoji ipak nekoliko pozitivnih primjera, ali onih koji su i prije sadnje imali dugoročno osigurane plasmane.  Oni koji su napustili smilje okreću se drugim kulturama, onima koji tradicionalno uspijevaju u Hercegovini ili nekima koji tek postaju zanimljive.  "Ljudi se okreću maslinima, postoje talijanske sorte koje ovdje mogu uspijevati. Ja sam zasadio baš masline, a znam i za dosta drugih. Ima i onih koji sade vinovu lozu, to je tradicionalno ovdje uvijek dobro raslo", dodao je Senad Đonko. 

Vlado Marušić još uvijek je potpredsjednik Grupe proizvođača i prerađivača smilja. "Malo je onih koji su ostali u poslu nadajući se nečemu. Mnogi su se već prebacili na druge kulture. Vidim velike nasade koje su još uvijek žive, ali su mali proizvođači bačeni na koljena", navodi Marušić. 

Dodaje kako se uvijek govorilo da su jedine šanse za uzgajivače smilja u tome da gospodarske komore i slične javne institucije pomognu u pronalasku kupaca i plasmanu. 

"Nitko iz gospodarskih komora ili državnih institucija nije se potrudio da se pronađu kupci za ulje. Da se to uradilo, da su se otvorila nova tržišta, ljudi bi radili i dalje, nastavili saditi nove nasade i ostajali ovdje. Mnogi su otišli u inozemstvo baš kad su vidjeli da im investicija u smilje, posljednja nada koju su imali, propada", zaključio je Vlado Marušić.  

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje