NESIGURAN PLASMAN

Otkup je jedan od najvećih problema malih poljoprivrednih proizvođača

Agrovijesti
Fotografija:
Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi nije ispunio očekivanja poljoprivrednika, a nedostaje i realan izračun troškova proizvodnje, ističu predstavnici udruga malih poljoprivrednih proizvođača u Hrvatskoj

Hrvatski poljoprivredni proizvođači suočavaju se s brojnim problemima, od koji je otkup poljoprivrednih proizvoda jedan od najznačajnijih. 

Najveći problem je u tome što su svi skladišno-prodajni kapaciteti u Hrvatskoj u rukama pojedinaca, odnosno velikih tvrtki, kaže Jurica Jašinski, tajnik Udruge OPG-ova Život. 

"Situacija koju imamo s Agrokorom i Konzumom da je najveći trgovački lanac u isto vrijeme i najveći poljoprivredni proizvođač ne postoji u svijetu. Tu su krenuli problemi u plasmanu i prodaji proizvoda, koji eskaliraju iz dana u dan. S druge strane, postoji problem uvoza proizvoda po cijenama koje su ispod proizvođačkih cijena", kaže Jašinski te ističe kako Ministarstvo poljoprivrede još uvijek nema izračun troškova pojedinog proizvoda.   

"Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi ne može se primijeniti dok ne postoji izračun troškova proizvodnje jer u parametrima onoga što se nudi kao izračun troškova proizvodnje preko Savjetodavne službe nema ni manje od 50 posto troškova koje poljoprivrednik ima", ističe Jašinski, čija udruga je prema Ministarstvu nastupila s inicijativom za uspostavljanje sustava realnog izračuna troškova proizvodnje.

Veliki ratari i veliki stočari imaju svoje niše, ali mali poljoprivrednici su oštećeni ovakvom praksom, naglašava Jašinski.

'Na otkupima se događa pljačka'

Otkup poljoprivrednih proizvoda predstavlja jednu u najosjetljivijih faza u ciklusu Od polja do stola, ističe Željko Bjeliš, predsjednik Udruge proizvođača agruma i povrća Neretvanska mladež. 

„Prije svega, na svakom otkupu bi trebao biti zaposlen tehnolog – agronom, koji prati svoga kooperanta u proizvodnji, savjetuje ga o agrotehnici, zaštiti usjeva, pravovremenoj berbi i slično. Ovaj dio je dosta neuređen. Tako Pravilnik o fitoupisniku i biljnim putovnicama predviđa osobu odgovornu za zdravstvenu zaštitu bilja, koja bi po meni trebala bi agronom sa iskustvom i zaposlenjem na puno radno vrijeme. Ta osoba bi trebala savjetovati kooperante i o zaštiti bilja, a po Zakonu o održivoj upotrebi pesticida to može biti osoba koja ima završen modul za savjetnika u sklopu izobrazbe o održivoj upotrebi pesticida. Na ovaj način bi se zaposlio i određeni dodatni broj agronoma, kojih na burzi i bez posla ima dosta. Na žalost kod nas su odgovorne osobe za zdravstvenu zaštitu bilja i ljudi drugih struka, kojima poljoprivreda nije dodirna točka, ili se ovaj dio pokriva ugovorima o djelu, na tek nekoliko sati rada. Ovdje je osjetan izostanak, odnosno nepostojanje Agronomske komore, koja bi za cilj imala zaštitu digniteta agronomske struke i znanosti”, ocjenjuje.

„Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi je taj koji je trebao regulirati između ostalog otkup proizvoda, prijem robe, vaganje i izdavanje otkupnog bloka ili računa. Na žalost velikog broja proizvođača on nije ispunio navedeno i posebno u vrijeme otkupa mandarina, na otkupima se događa velika pljačka – krađa mandarina, manipulacija sa kalibrima i slično”, ističe.

Bjeliš smatra da bi zakon koji bi bolje povezao proizvođače i 'policu', bez posrednika u lancu, bio poželjniji i gdje bi obje strane bile na dobitku, a otvorio bi put prema organiziranju proizvođača. No, za to su potrebni i drugi preduvjeti, skladišni i manipulativni prostori, ljudski kapaciteti, ali i interes proizvođača.