Moj OPG

Ovo su rekorderi u proizvodnji šećerne repe

Agrovijesti
Šećerna repa Fotografija: Dalibor Urukalović/PIXSELL
Ove se godine očekuje da će tijekom proljeća biti zasijano do 16.000 hektara. Valja napomenuti kako EU godišnje sve do 2020. godine Hrvatskoj za ovu proizvodnju daje dodatnu omotnicu od preko 6,5 milijuna eura. Ovaj se iznos dijeli na broj hektara i daje se proizvođačima uz osnovni poticaj koji iznosi više od 2000 kuna

Proizvodnja šećerne repe izuzetno je komplicirana. Zahtijeva velika ulaganja i dosta velike aktivnosti na njivi i jedan je od kompliciranijih poslova u ratarstvu, zbog čega se malo poljoprivrednika upušta u tu proizvodnju. Bez savjeta tehnologa i primjene svih agrotehničkih mjera prinosi su slabi, a što je još gore, ostvaruje se slaba digestija - udio šećera u repi.

U Hrvatskoj postoje tri šećerane, a dvije su u vlasništvu tvornice šećera Viro - županjska Sladorana i šećerana Virovitica, a svake godine vlasnici ove šećerane svojim najboljim kooperantima dodjeljuju nagradu Zlatna repa.

S dvojicom rekordera u proizvodnji razgovarali smo u Virovitici nakon dodjele nagrade. Krunoslav Marjanović iz Podgrađa u Vukovarsko-srijemskoj županiji prošle je jeseni imao pod šećerenom repom 22,06 hektara, a prosječan prinos bio mu je 85,10 tona. Ostvario je digestiju od 14,07%, odnosno kada se to pretvori u tzv. biološki šećer, imao je proizvodnju od 11,97 tona po hektaru.

Otac rekorder iz SFRJ 

Krunoslav Marjanović

"Moja se obitelj generacijama bavi proizvodnjom šećerne repe. Moram se pohvaliti da moja obitelj sije šećernu repu otkada postoji šećerana u Županji. Moj je otac bio rekorder u proizvodnji u bivšoj Jugoslaviji, a bio je najbolji i na početku hrvatske samostalnosti", otkrio nam je Marjanović.

Proteklih desetljeća otac Stjepan bio je dobitnik više priznanja za najboljeg proizvođača šećerne repe, a svoju ljubav i ogromno znanje prenio je i na sina, kaže nam Marjanović.

"U prosjeku svake godine sadimo oko 30 hektara, a inače obrađujemo 150 hektara oranica. Zadovoljan sam prinosom i urodom i nastavit ću s ovom proizvodnjom." Na pitanje je li zadovoljan objavljenom informacijom da će proizvođači šećerne repe u konačnici dobiti oko 5800 kuna poticaja, kaže da se tu nema što govoriti. "To je prva liga, pa vidjeli ste koliki je bio pljesak kad smo čuli tu informaciju. To nam daje poticaj da nastavimo s ovom proizvodnjom", dodaje.

Treba sijati svega pomalo

Božo Dragičević

Njegov kolega Božo Dragičević iz Retkovaca kod Vinkovaca dobitnik je nagrade Zlatna repa u kategoriji do 10 hektara površina. Zasadio je 4,10 hektara, a uz prosječan prinos od 91,18 tona korijena po hektaru imao je digestiju od 15,96%. U biološkom šećeru to je 14,55 tona po hektaru.

"Radim ukupno 50 hektara zemlje, a do 10 hektara sijem šećernu repu ovisno o plodoredu. Isplati se raditi ovu proizvodnju, a moja je filozofija da treba sijati svega pomalo", kaže Dragičević. On sije pšenicu, pivski ječam, uljanu repicu. Na pitanje može li se baviti ratarstvom na malim površinama, ističe kako je potrebno kombinirati. "Jedne godine je isplativa neka od uljarica, druge godine šećerna repa, a nekada pšenica. Zato je potrebno imati svega pomalo jer se tako ne stvaraju veliki gubici, a uvijek neka proizvodnja donosi dobit, dok posljednjih godina zbog klimatskih promjena bude i sve više gubitaka.

Ova dva poljoprivrednika su među 20 najboljih koji su prošle godine imali dobre rezultate u proizvodnji repe. Među dobitnicima ima i onih koji gotovo svake godine dobiju ovu nagradu, ali i onih koji su se tek upustili u ovu proizvodnju.

Hrvatska je prošle godine imala zasijano oko 13.000 hektara pod repom, što je izuzetno malo i proizvodnja je bila za 50% manja nego prethodnih godina. Razlog za to su niske cijene šećera i otkupa, no sudeći prema trendovima na tržištu, šećer postaje sve traženiji na globalnom tržištu i cijena mu raste.

Ove godine očekuje se da će tijekom proljeća biti zasijano do 16.000 hektara. Valja napomenuti kako EU godišnje sve do 2020. godine Hrvatskoj za ovu proizvodnju daje dodatnu omotnicu od preko 6,5 milijuna eura. Ovaj se iznos dijeli na broj hektara i daje se proizvođačima uz osnovni poticaj koji iznosi više od 2000 kuna. Razloga da se više proizvođača upusti u ovu proizvodnju ima, no naši poljoprivrednici često idu linijom manjeg otpora i siju pšenicu i kukuruz koji zahtijeva mala ulaganja i mali broj radnih sati. U hrvatskim šećeranama očekuju da će idućih godina rasti interes za ovom proizvodnjom, a cilj im je da prosjek koji je još uvijek daleko ispod prosjeka EU - podignu na 70 tona po hektaru i digestiju od 17%. Tijekom proljeća Viro će provesti i kampanju edukacije proizvođača o bolesti šećerene repe - pjegavosti lista odnosno cercospore. Naime, ova je bolest donijela velike probleme i s njom se sustavno treba baviti i boriti se protiv nje. 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje