Intervju tjedna

Ozbiljno ratarstvo zahtijeva najmanje 70 hektara površine, sve ispod toga teško može biti profitabilno

Agrovijesti
Dekan Agronomskog fakulteta Zoran Grgić Fotografija: Sanjin Strukić/PIXSELL
U tjednu kada je Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u Opatiji održao svoj tradicionalni Skup agronoma, o problemima hrvatskog agrara, povezivanju znanosti i gospodarstva te razmišljanjima na koji način jače uključiti struku u povećanje prinosa i bolju organizaciju OPG-a i otkupa, razgovarali smo s dekanom fakulteta prof. dr. sc. Zoranom Grgićem

S obzirom na to da ste agroekonomist, možete li nam objasniti zašto hrvatska poljoprivreda nije konkurentna? Koji su to faktori zbog kojih OPG-ovi ne uspijevaju postići profitabilnost? 

Više je razloga nekonkuretnosti naše poljoprivrede. Od raspoloživih i korištenih poljoprivrednih resursa, preko strukture proizvodnje i veličine posjeda do neuređenog tržišta poljoprivrednih inputa i outputa. U svakom sektoru poljoprivrede imamo izvrsne primjere proizvođača koji su iskoristili i najmanje prigode koje su imali u razdoblju naše prilagodbe uvjetima u EU, koje nisu bile sustavno na raspolaganju većini da je također iskoristi. Razlog tome je što potpore prilagodbi nisu bile sveobuhvatne i međusobno povezane da bi izgradile održivi sustav. Tako smo dobili vrlo malo u odnosu na uloženo i potrošeno. Nisu presudni samo organizacijsko ekonomski činitelji. Naravno da ekonomija razmjera pomaže velikim gospodarstvima u boljem korištenju resursa, korištenju bolje tehnologije, lakšem pronalasku tržišta (i nabave i prodaje) i sličnim pretpostavkama profitabilnog poslovanja u poljoprivredi. Mi nismo uspjeli (pri) dobiti razvojni dio gospodarstava s manjim posjedom u ukupnoj strukturi proizvođača koji bi se osmjelio na komercijalnu proizvodnju uobičajenih, strateški važnih poljoprivrednih proizvoda. S druge strane, nismo im osigurali dobre uvjete za proizvodnju proizvoda dodane vrijednosti (prerada i prodaja na gospodarstvu) koji su opet samo za manji udio proizvođača postali dobro rješenje. 

Koliko je danas poljoprivreda u Hrvatskoj ograničena politikom EU, odnosno koliko smo prebrzim otvaranjem tržišta i nepripremljenošću utjecali da proizvodnja pada, a dohodak smanjuje? 

ZPP EU je naša agrarna politika i kao takva nije uopće ograničenje razvoja poljoprivrede i ruralnog prostora. Može se reći da su pojedine mjere prihvatljivije zemljama starim članicama, ali to je zato što su one bolje prilagođene tržištu i imaju i kreatore i dionike agrarne politike posvećene što boljem iskorištenju tih mjera. Mi smo imali dovoljno vremena za prilagodbu, a najviše zbog naših razloga nismo to dobro proveli.

Nakon početka pregovora, a pogotovo pred sami ulazak, nismo mogli više štititi domaću proizvodnju i tržište nerealno visokim cijenama. Na vrijeme smo upozoravani na rokove koji nam dolaze u pregovorima o ulasku, ali nije se dovoljno jasno objasnilo proizvođačima, nego odgađalo koliko se moglo, pa je sad više u javnosti dojam da je sve došlo naglo i neočekivano, nego što je to stvarno bilo.

Sada moramo što prije osigurati sustav koji će maksimalno koristiti postojeće mjere ZPP, pomoći  komercijalnoj proizvodnji rasterećenjem od suvišnih troškova i pristupu realnim izvorima financiranja, dok se o potencijalno razvojnim gospodarstvima koja će sudjelovati u dopuni i zamjeni proizvođača mora više brinuti kroz ruralni razvoj. Dohodak proizvođača u EU je uvijek bio ovisan o mjerama potpore i učinkovitosti njenog korištenja, a taj dio kod nas je nedovoljno uređen. Najviše zato što nije dovoljno jako usmjeren na krajnjeg korisnika.

Koliko je danas struka van sela? Naime, prinosi naših poljoprivrednika su jako niski i proizvodnja mala, što govori da nešto ne štima? 

Struka nikad nije bila van sela, jer u protivnom nema puno smisla. Danas je puno različitih medija kojima stručna mišljenja i pomoć mogu doći do hrvatskog sela i poljoprivrednika. Drugo je pitanje koliko i kako se ti mediji i pomoć koriste. Selo može s razlogom zamjerati neujednačenom pristupu službi državne potpore diljem Hrvatske, ali to spada u nesustavnost o kojoj je bilo riječi kod ranijih pitanja. Potpora često ovisi o ljudima, i kad je riječ o davanju i kad je riječ o primanju stručnih savjeta i prihvaćanju stručnih preporuka u praksi. Prednost proizvođača danas je što stručnu pomoć mogu sami i tražiti i izabrati, relativno lako, čak i izvan granica Hrvatske. Meni je drago što sam imao priliku čuti od stručnjaka s američkog sveučilišta da neće više davati novu tehnologiju i stručnu pomoć našem jednom velikom proizvođaču i prerađivaču bez prethodnog konzultiranja i ispitivanja svog prijedloga među stručnjacima našeg Agronomskog fakulteta. To je jasan dokaz našeg dobrog stručnog rada, koji na žalost lakše nađe primjenu u praksi uz pomoć inozemnih autoriteta. S druge strane, vrlo smo nezadovoljni što puno rezultata naših primjenjenih istraživanja ne zaživljava u stručnoj praksi, a neekonomično je i neproduktivno da izravno surađujemo s većim brojem proizvođača. Zato je važan sustav potpore poljoprivredi, koji bi sve povezivao.

Dekan Agronomskog fakulteta Zoran Grgić

Jedan od činitelja naše nekonkurentnosti su godišnja kolebanja i prosječno niži prinosi proizvodnje nego što je to u razvijenim članicama EU. Pad prinosa i proizvodnje je najčešće posljedica isključenja većeg dijela nekonkuretnih proizvođača iz sustava komercijalne proizvodnje, a dio proizvođača pokušava ekonomske gubitke zbog nerealno visokih troškova proizvodnje ublažiti smanjenim ulaganjima u tekuću proizvodnju. Uvjerenje proizvođača da tako manje gubi dovodi nas u „začarani“ ekonomski krug - manjih prinosa, nekonkuretnog proizvođača, uvoza poljoprivrednih proizvoda, manji prinos naše prerađivačke industrije razvoju poljoprivrede, te na kraju potrebu za većim ulaganjem iz Državnog proračuna za oživljavanje ruralnog prostora ili samo za socijalnu pomoć nezaposlenom poljoprivrednom stanovništvu u tom prostoru.

Koliko je Program ruralnog razvoja dobro napravljen odnosno smatrate li da je stalna naša dilema veliki ili mali dobra ili loša? Koliko je bitno da velike tvrtke investiraju ili mislite da je potrebno samo da se investicije iz ruralnog usmjere na male poljoprivrednike, a da kompanije uzimaju komercijalne kredite? 

Program ruralnog razvoja je na kraju usklađen sa preporukama Europske komisije i predstavlja dobru podlogu za korištenje druge komponente razvoja poljoprivrede i ruralnog prostora u Hrvatskoj.  U okviru toga, podjela na male i velike je nešto što si sami namećemo kao izbor koji to u stvari nije. Veličina posjeda nije mjerilo ZPP EU nego se gospodarstva razlikuju po ekonomskoj veličini (prihodu i dohotku) i tipu proizvodnje. Na kraju se ekonomske veličine i tipovi proizvodnje svode na prihode po jedinici površine (hektaru ili grlu) po kojima se uspoređuju konkurentnosti proizvođača na području cijele EU.    

Ne smijemo zamjerati  „velikima“ što uspješno koriste ono što je ponuđeno

Na kraju, nama je vrlo važno što bolje iskoristiti sredstva iz mjera ruralnog razvoja, ne vodeći toliko računa koriste li ih više veliki i mali, niti ograničavajući ih. Sigurno je problem  naći povoljne izvore za jači razvoj „malih“, a za ovaj program, bilo bi dobro imati potporu dodatnih izvora financiranja kako bi i ekonomski i veličinom posjeda manja gospodarstva mogla uspješno sudjelovati. Ne smijemo zamjerati  „velikima“, kako ste spomenuli - tvrtkama i kompanijama što uspješno koriste ono što je ponuđeno. Javljaju se na natječaje jer su vrlo zainteresirani za razvoj i konkurentnost svojih poljoprivrednih gospodarstava. Nama može biti jako zanimljivo vezati razvoj okolnih „malih“ gospodarstava s razvojem ovih. Upravo se žalimo na to da u ruralnom prostoru mali proizvođači ne mogu naći tržište za svoje male količine proizvoda. Kad uz njih na selu imamo „velike“, otkupljivači i prehrambena industrija će biti više zainteresirani za otkupnu mrežu u ruralnom prostoru, nego što je to danas.

Kako bi Vi danas podijelili OPG-e u Hrvatskoj kojih ima u prosjeku od 180.000 do 200.000 pri čemu negdje oko 95.000 prima neki oblik potpore, ali je navodno čak 70 posto manje od 5000 kuna? Što to govori da li mi moram redifeinirati što je to OPG, a što komertcijalna gospodarstva? 

Predugo odgađanje provedbe razdvajanje socijalnog od ekonomskog u potpori poljoprivredi i dovelo nas je do toga da većina ne samo po proizvodnji malih, nego i komercijalnih gospodarstava koji su povezani uz obiteljsko poslovanje traže nastavak dosadašnjih potpora i nezadovoljni su tvrtkama u poljoprivredi koju su im konkurencija u korištenju natječaja za poljoprivredno zemljište i projekte razvoja. Mi sigurno ne možemo svoj razvoj temeljiti na tako velikom broju gospodarstava koji imaju malu prihodovnu moć. U tom slučaju nikako ne možemo popraviti svoje proizvodno potrošne bilance i ojačati konkurentnost domaće proizvodnje, nego smo prisiljeni uvoziti poljoprivredne proizvode i hranu čime si dvostruko štetimo. Trošimo državni proračun i kupovnu moć građana za jačanje tržnog položaja proizvođača u drugim članicama naše EU. Između ostalog, tako velikom broju nekomercijalnih gospodarstava ne možemo osigurati socijalnu pomoć da ih bar zadržimo u ruralnom području kojeg osim nezaposlenosti muči i nenaseljenost.  

Kakvi OPG bi bii potrebni Hrvatskoj i koje proizvodnje po Vama imaju šansu i budućnost. Da li se može pšenica raditi na 5 ha ili na preko 50 ha? Koliko je potrebno da bi se komercijalno radilo voćarstvo i slično? 

Mi trebamo sva poljoprivredna gospodarstva, bilo obiteljska, u obrtima, zadrugama ili tvrtkama. Svoje mjesto imaju i oni koje nazivate kompanijama. Kad se govori o preporukama za proizvodnju, ne možemo nego samo sugerirati, a svako gospodarstvo se prilagođava tome ili ne, ovisno o svojim odlukama. Ekonomski gledano, da se dobro iskoristi radna snaga u obitelji, poljoprivredno zemljište i mehanizacija potrebno je ratarsku proizvodnju organizirati na površinama većim od 70 ha. Pitanje je koliko gospodarstava može i želi ući u poslovni rizik takvog organiziranja svog poslovanja. Nije lako ni pribaviti dovoljno zemljišta za više takvih gospodarstava. Oni koji su ranije krenuli u takvo poslovanje već posjeduju i desetke puta veće kapacitete. Ako razmišljamo na sličan način dobrog korištenja kapaciteta u voćarstvu preporučene površine su od nekoliko do nekoliko desetaka hektara. U slučaju izravne prodaje jagodičastog voća, pa i najraširenije voćne kulture kod nas jabuke, moguće je ekonomski uspješno poslovati i s voćnjakom veličine 1 hektar, pogotovo kad se radi i o nekom obliku dorade i prerade proizvoda. Ponovo se javlja ekonomska veličina gospodarstva, odnosno koliko se prihoda proizvede po hektaru kao odlučujući činitelj uspješnosti prema metodologiji ZPP EU nego samo fizička veličina gospodarstva. 

Stočarstvo je jedan od najvećih problema hrvatske poljoprivrede? Što bi po vama trebala napraviti da ga revitaliziramo? 

Stočarstvo je u problemima kao i ostatak naše poljoprivrede, pa bi rješavanjem već navedenog i stočarstvo imalo bolje uvjete za razvoj. Treba zaboraviti na brojke u stočarstvu od prije 30-ak godina jer danas nisu ni realne ni ekonomski opravdane. Za stočarstvo je veliki problem što nije omogućeno lakše nabavljanje potrebnog zemljišta i nije razvijeno tržite stočne hrane. Gospodarstva koja ne mogu osigurati dovoljno zemljišta za vlastitu proizvodnju stočne hrane u početku su već osuđena na gubitke. Osim toga, nužno je potpomoći neki oblik udruživanja (klaster, zadruga..) kako bi se pokušalo manje proizvođače približiti tržištu inputa i outputa. Svakako im je potrebno osigurati pristup jeftinim izvorima financiranja, ali s punom odgovornošću vraćanja sredstava da bi se takav fond mogao obnavljati. Na žalost, dosadašnja politika beskonačnog reprogramiranja je najčešće svjesni način izbjegavanja kreditnih obveza proizvođača na štetu budućih potpomaganja stočarskom sektoru. 

Uloga znanosti kod nas je u stručnoj praksi podcijenjena

Koliko je važno da se izvrši transfer vlasništva sa starih na mlade. Imamo staračka gospodarstva koja se teško nose sa tržištem i novim tehnologijama? 

Staračka gospodarstva ne bi trebala biti problem razvoja poljoprivrede, budući da niti raspolažu velikim kapacitetima niti su u strukturi komercijalnih gospodarstava. Većina njih spada u socijalnu, a ne ekonomsku kategoriju. Moguće ih je jednim dijelom uključiti u različite poduzetniče modele i projekte, ali u pravilu takva gospodarstva bez nasljednika teško se odlučuju na promjene i prihvaćanje novih tehnologija. U pripremi za pristup EU inozemni konzultanti su preporučivali da se takvim gospodarstvima ponudi poljoprivredna mirovina u zamjenu za ustupanje njihovog zemljišta susjednim gospodarstvima koji su komercijalni i kupuju takvo zemljište od države na dulji rok. Zbog neriješenog vlasničkog pitanja to nije bilo lako provesti. Pitanje je može li se kod nas općom komasacijom bolje koristiti oslobođeno zemljišta iz takvih gospodarstava dodatnim stimuliranjem prijenosa vlasništva ili zakupa prema komercijalnim gospodarstvima koji zemljište koriste za neki gospodarski program.

Koja je uloga znanstvenih institicuja i kako bi bilo najbolje povezati znanost i gospodarstvo da se napravi neki novi i drugačiji iskorak?

Uloga znanosti kod nas je u stručnoj praksi podcijenjena, ne samo po tome što se iz državnog proračuna u Hrvatskoj izdvaja puno manje za znanost nego što je to prosječno u EU, a da se ne uspoređujemo s razvijenim zemljama članicama. Vrlo često se nepotrebno ide po znanstvena i stručna rješenja van Hrvatske, i kako sam već napomenuo, ne uvažavanje posebnosti našeg podneblja i tla te iskustva i rezultata istraživanja domaćih znanstvenika i stručnjaka dobivaju se drugi rezultati koji ponovo ističu važnost upravo domaće znanosti. Isto tako, postoje i slabosti u znanosti koje se moraju otkloniti ako se želi raditi na povezivanju i iskoraku. Ono malo ulaganja u hrvatsku znanost u biotehničkom području (poljoprivreda, šumarstvo i biotehnologija) i veterinarskoj medicini koje uopće nije malo za naše mogućnosti i prilike dodatno se izgubi u nepovezanosti i nepostojanju sustava usmjerenog na veću primjenu istraživanja u stručnoj praksi. Često niti znanstvenici nemaju veći motiv od zadovoljenja zahtjeva svog projekta na manjem broju poljoprivrednih gospodarstava kao subjekata istraživanja, službe potpore poljoprivrednim gospodarstvima ne trebaju rezultate projekata „raspršivati“ u stručnu praksu, a ni poljoprivrednici nisu u obvezi primjenjivati mjerila suvremene tehnologije da bi dobili državnu potporu.

Dekan Agronomskog fakulteta Zoran Grgić

Znanost mora biti u vertikali primjenjenih istraživanja, ali druge službe potpore poljoprivredi moraju je prenositi na širi krug korisnika. Pojednostavljeno, mi (fakulteti i instituti) trebamo koristiti kao edukatori edukatorima, a resorna ministarstva (nije samo Ministarstvo poljoprivrede nadležno za ruralni prostor, okoliš i poljoprivrednu proizvodnju) i dionici gospodarske i agrarne politike na razini lokalne uprave i samouprave trebali bi povezati naša znanja i rezultate sa širom primjenom na veliki broj poljoprivrednih gospodarstava koji postoje u našoj poljoprivredi, a spomenuli ste ga u prethodnim pitanjima. Znanstvene institucije u nas su i danas dobro povezane s većim gospodarskim subjektima, ali ta se specifična i „uska“ znanja primjenjuju samo u tim sustavima, koji nemaju kao prije neekonomsko ponašanje u širenju sirovinske baze među svim ili većini (obiteljskih) gospodarstava. Povezani su samo s onim dijelom koji su im ekonomski zanimljivi, a to je onaj raslojeni dio, koji nam je potpuno konkurentan i najviše pridonosi bilancama koje danas imamo. Bez uređenja sustava povezivanja znanosti i stručne prakse u široj mjeri neće ni biti većih pomaka u razvoju naše poljoprivrede.

  • Avatar
    limun 22. Veljača 2016. u 14:51 Ekonomski gledano, da se dobro iskoristi radna snaga u obitelji, poljoprivredno zemljište i mehanizacija potrebno je ratarsku proizvodnju organizirati na površinama većim od 70 ha. Zašto ulaziti u ono za što nema uvjeta??? Na manjim površinama treba proizvoditi ono što je dohodovnije, a ne stvarati nešto što nemaš! Čime? Novim kreditima? I na 20 ha se može biti jako uspješan i proizvoditi sve što se može prodati u Hrvatskoj. Prema veličini posjeda treba biti i proizvodnja.
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje