POTREBA ZA UDRUŽIVANJEM

Poljoprivredne zadruge u Hrvatskoj: Dugo gušeni potencijal konkurentnosti

Agrovijesti
Fotografija:
U Republici Hrvatskoj je u zadruge učlanjeno samo pet na tisuću stanovnika, a zadrugarstvo se još uvijek rješava nepravedne stigme relikta socijalističkog uređenja, u kojem je najviše stradalo

Ministarstvo poljoprivrede u lipnju je izradilo novi Pravilnik o priznavanju proizvođačkih organizacija i ostalih oblika udruženja primarnih poljoprivrednih proizvođača kojim se nastoji unaprijediti dosadašnji zakonski okvir sa ciljem olakšavanja udruživanja proizvođača i kapacitiranja njihovih proizvođačkih organizacija te stvaranja ekonomski održivih i konkurentnih organizacija. U lipnju su javnosti predstavljene i desetogodišnje strategije poljoprivrede i ribarstva „Više od farme” i „Više od ribnjaka”, u kojima je jedno od glavnih težišta upravo poticanje udruživanja.

Dok je u Europskoj uniji u prosjeku svaki četvrti stanovnik član neke zadruge, u Hrvatskoj je u zadruge učlanjeno tek pet od 1.000 stanovnika. Prema podacima Financijske agencije, u Hrvatskoj je 2017. godine sveukupno djelovalo 904 zadruga.

Iako je u našoj zemlji, kao i u brojnim drugim tranzicijskim zemljama, zadrugarstvo doživjelo određenu stigmu povezivanja sa socijalističkim uređenjem, riječ je o zabludi.  

Duga tradicija zadrugarstva

Prema podacima Hrvatskog poljoprivrednog zadružnog saveza, prva zadruga na hrvatskom tlu osnovana je 1862. godine u Pitomači, kao obrtnička zadruga, pod nazivom “Pitomačka zanatnička zadružnica”. Ova zadruga nije prekidala svoju djelatnost, te i sada djeluje pod nazivom “Prva obrtna štedno-kreditna zadruga”. Najstarija zadruga na području Dalmacije osnovana je 1864. godine u Korčuli kao štedno-kreditna zadruga. Početkom 20. stoljeća zadrugarstvo je postalo veoma snažan gospodarski sustav, koji je imao utjecaja i na politička gibanja. U tom vremenu na području današnje Hrvatske djelovalo je više od 1.500 zadruga s oko 250.000 zadrugara. 

Između dva rata zadrugarstvo se također uspješno razvijalo. Hrvatske seljačke zadruge djelovale su putem Središnjeg saveza hrvatskih seljačkih zadruga u Zagrebu, gospodarske zadruge u okviru Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva u Zagrebu, zadruge gospodarske sloge u okviru Saveza zadruga gospodarske sloge. Najveći broj zadruga u Dalmaciji bile su članice Zadružnog saveza u Splitu.

Nakon 2. svjetskog rata zadrugarstvo prolazi dva posebno teška razdoblja. Koncem 40-ih godina provodi se kolektivizacija po uzoru na tadašnji Sovjetski Savez te zadrugarstvo gubi svoje izvorne osobine. Nakon napuštanja kolektivizacije, već početkom 50-ih godina dolazi do ponovnog uzleta zadrugarstva u Hrvatskoj, ali ono nije trajalo dugo. Već 60-tih godina ono se ponovo marginalizira. Donose se političke i zakonske mjere kojima se ukidaju zadružni savezi, zadružni bankarski sustav, te zemljište, prehrambeni i drugi pogoni prenose kombinatima društvenog sektora poljoprivrede i prehrambene industrije, koji postaju nositelji razvoja u poljoprivredi. U to vrijeme u Hrvatskoj djeluje oko 200 poljoprivrednih zadruga. Takvo stanje traje sve do devedesetih godina, kad zadrugarstvo počinje bivati stigmatizirano kao relikt socijalističkog sustava. 

Zadrugarstvo danas

Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, u Hrvatskoj je 2017. godine bilo gotovo 160 tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Danas postoji velik neiskorišteni gospodarski potencijal u tom području, koji se sastoji od mogućnosti udruživanja vrlo velikog broja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u zadruge. Time bi ona ostvarila jednostavniji pristup tržištu, što može pomoći njihovoj konkurentnosti te dati poljoprivrednom sektoru priliku za snažniji razvoj. 

Ovom temom bavi se i pregledni rad 'Mikrokozmos zadružnog gospodarstva: gdje i kako posluju hrvatske zadruge?', autorica Tanje Broz i Sandre Švaljek, objavljen u časopisu Sociologija i prostor u srpnju prošle godine. U njemu je dat presjek stanja zadrugarstva u Republici Hrvatskoj.  

Prema njihovoj analizi, Ministarstvo branitelja je kroz potpore za osnivanje braniteljskih zadruga pozitivno utjecalo na broj zadruga u Republici Hrvatskoj. Iako zadruge postoje u svim županijama, one nisu ravnomjerno raspoređene. Najviše ih je u Splitsko-dalmatinskoj (129) i Osječko-baranjskoj županiji (90) te u Gradu Zagrebu (84). Najmanje se zadruga nalazi u Međimurskoj i Požeško-slavonskoj županiji (po 11), a to su županije, uz Ličko-senjsku županiju, u kojima se pak nalazi najmanji udio od ukupnog broja hrvatskih branitelja. Osim što u Splitsko-dalmatinskoj županiji živi relativno velik udio hrvatskih branitelja koji se mogu prijaviti za korištenje potpora Ministarstva hrvatskih branitelja, u toj županiji djeluje i Zadružni savez Dalmacije. Osnovan 1907. godine, taj savez već više od jednog stoljeća uspijeva pomagati postojećim i potencijalnim novim zadrugama, što je također doprinijelo tome da se u toj županiji danas nalazi najveći broj zadruga. 

Budući da se županije razlikuju po broju stanovnika, tako je i zastupljenost zadruga po županijama drugačija, ako se u obzir uzme veličina županije mjerenu brojem stanovnika. U tom slučaju najviše zadruga imaju Šibensko-kninska (4,7 na 10.000 stanovnika) i Bjelovarsko-bilogorska županija (4,6 na 10.000 stanovnika). Najmanje zadruga na 10.000 stanovnika imaju Primorsko-goranska županija, Grad Zagreb i Međimurska županija (po jednu zadrugu na 10.000 stanovnika). 

Financijski pokazatelji

Autorice su napravile i analizu financijskih pokazatelja aktualnih zadruga u Hrvatskoj. Godišnji prihodi po zadruzi u prosjeku su 2017. godine iznosili 1,8 milijuna kuna. Poljoprivredne su zadruge najbrojnije, no imaju nešto nepovoljnije financijske pokazatelje od ostalih poduzetnika u poljoprivredi, pokazuje analiza. Poljoprivrednih zadruga u Hrvatskoj ima 41,7 posto, a za zadružno su poduzetništvo još značajnije ako se promotre financijski pokazatelji. Poljoprivredne zadruge ostvaruju 51,9 posto svih prihoda zadruga te upravljaju s 50,3 posto imovine zadruga. S druge strane, u dugoročnim obvezama sudjeluju samo s 37,1 posto. Poljoprivredne su zadruge u 2017. godini ostvarile neto dobit, međutim prosječna neto dobit po zadruzi značajno je niža u poljoprivrednim zadrugama nego u ostatku poljoprivrednog sektora te su im također i povrati na kapital i imovinu niži od ostalih poduzetnika u poljoprivredi. Niži povrati na kapital i imovinu ne bi trebali nužno upućivati na probleme u poslovanju, međutim i drugi financijski pokazatelji pokazuju da su poljoprivredne zadruge općenito u lošijoj financijskoj poziciji od ostatka poljoprivrednog sektora. Poljoprivredne su zadruge zaduženije, što se očituje u tome što im je omjer ukupnog duga i kapitala, kao i omjer ukupnog duga i imovine, viši nego u prosjeku u ostatku poljoprivrednog sektora. Također, mogućnost pokrića troškova kamata iz dobiti prije oporezivanja i kamata značajno je niža kod poljoprivrednih zadruga nego kod ostalih poduzetnika u poljoprivredi. Osim toga, likvidnost poljoprivrednih zadruga niža je od ostatka poljoprivrednog sektora te im je duže vrijeme potrebno za naplatu potraživanja. S druge strane, značajno brže plaćaju svoje obveze prema dobavljačima, koji su zapravo često članovi zadruge, te imaju brži obrtaj zaliha. 

Sektor koji se ističe po dobrim poslovnim rezultatima zadruga je ribarstvo. Ribarstvo obuhvaća tek 3,2 posto ukupnog broja zadruga, ali su zadruge u tom sektoru ostvarile najviše prosječne prihode – 7,9 milijuna kuna. I u većini drugih pokazatelja sektor se ribarstva ističe među zadrugama. Povrat na kapital i imovinu je, uz sektor turizma, u zadrugama u sektoru ribarstva najviši, likvidnost im je povoljna, a naplata potraživanja i osobito plaćanje dobavljačima povoljnije nego kod ostalih sektora. 

Zadruge u prerađivačkoj industriji ostvarile su, uz zadruge u sektoru usluga, najveću ukupnu neto dobit. Osim toga, ono po čemu se ističu zadruge u prerađivačkoj industriji relativno je niska zaduženost. Omjer ukupnog duga i kapitala je, uz trgovinu, u tom sektoru najniži, dok omjer dugoročnog financiranja i dugotrajne imovine pokazuje da je financijska stabilnost zadruga u tom sektoru vrlo dobra te da je prerađivačka industrija, uz sektor građevinarstva, jedini sektor koji ne mora financirati dugoročnu imovinu iz kratkoročnih izvora. S druge strane, obrtaj je zaliha spor (767 dana), a broj dana naplate potraživanja iznosi 2,5 mjeseca, što je više nego u prosjeku u zadrugama, ali i u ukupnom gospodarstvu. 

Usporedba hrvatskih zadruga koje su ostvarile neto dobit s najboljim svjetskim zadrugama pokazuje da, iako zadrugarstvo još uvijek ima relativno mali značaj za hrvatsko gospodarstvo, treba poticati osnivanje zadruga, zaključuje se u radu. Naime, budući da hrvatske zadruge koje ostvaruju neto dobit imaju poslovne rezultate na razini uspješnih svjetskih zadruga, može se zaključiti da dobro upravljane zadruge i u Hrvatskoj mogu ostvariti rezultate usporedive s uspješnim svjetskim zadrugama.