Šef EFSA-e

Povjerenje u integritet znanosti ima cijenu

Agrovijesti
EFSA Fotografija: efsa.europa.eu
Studije o sigurnosti GMO-a, glifosatima i drugim pesticidima mogle bi imati veću razinu povjerenja opće javnosti kada bi postajale snažnije garancije da je znanost iza njih realno neovisna, kaže Bernhard Url, izvršni direktor EFSA-e

Međutim, to bi dovelo do potencijalnih visokih troškova, upozorava Url u intervjuu za EurActiv.com. U Sjedinjenim Državama višegeneracijska studija o bisfenolu A košta oko 30 milijuna dolara, brojka koja bi se mogla pomnožiti s faktorom 20 ili više ako bi EFSA izdavala redovite studije o pesticidima ili kontaminatima hrane od strane samostalnih istraživačkih instituta, kaže on.

Jedan prijedlog je kada bi licitacije privatnih tvrtki za sigurnost prolaska novih proizvoda mogle „plaćati u jedan izvor“ iz kojeg se financiraju samostalna istraživanja o sigurnosti hrane. Znanstveni podaci mogli bi se dijeliti na međunarodnoj razini čak i putem javnog poziva, predlaže Url.

Url je razgovarao s izdavačem i urednikom EurActiv.com-a Frédéricom Simonom.

Stara poslovica kaže „Jedna jabuka na dan, doktor iz kuće van“. No može li se to još uvijek govoriti, kada znamo količinu pesticida koje se upotrebljavaju u uzgoju jabuka? Ne bi li se u današnje vrijeme moglo reći „Ne jedite previše jabuka jer biste mogli oboljeti“?

Ne, ova poslovica je još uvijek istinita, i to povećano. Ne zbog količine pesticida čije korištenje pada, već zbog mnogih dokaza da se u Europi mogu izbjeći mnogi smrtni slučajevi prehranom bogatom voćem i povrćem. Naša prehrana ima nisku razinu voća i povrća i visoku razinu hrane životinjskog podrijetla, masnoća, soli i zasićenih masti. Stoga, promjenom naših prehrambenih navika na voće i povrće bi imalo veliki pozitivan utjecaj na javno zdravlje. WHO čak preporučuje uzimanje pet porcija voća i povrća dnevno kako bi doktor bio van kuće.

No, kada kupuju svoje jabuke u supermarketima potrošači misle da kupuju svjež proizvod. Ono što često ne shvaćaju je da ima mnogo kemikalija koje se koriste kako bi se zadržao svjež izgled voća mjesecima. Nije li to prikrivanje nužnih informacija od potrošača? Ne bi li oni trebali znati za to?

Za mene tu su dva različita aspekta. Jedan je korištenje pesticida za uzgoj hrane biljnog podrijetla, za zaštitu od bolesti, gljivica i parazita. To je pitanje sigurnosti hrane. Možemo li proizvesti dovoljno hrane biljnog podrijetla u budućnosti kako bi prehranili devet ili deset milijardi ljudi? To je nešto što je stvarno potrebno za poljoprivrednu proizvodnju. Naravno, još uvijek se mora kontrolirati i možemo raspravljati o ulozi EFSA-e u ovoj kontroli. Zatim, drugi aspekt koji neki nazivaju kozmetikom hrane – korištenje kemikalija kako bi hrana izgledala savršenom – gdje možemo imati društvenu raspravu. Da li je potrebna? Da li je potrošači stvarno žele? To nije toliko pitanje sigurnosti jer mi samo autoriziramo proizvode koji ne štete, no ulazimo u raspravu o prihvatljivosti određenih praksi. Možemo reći da možda potrošači znaju, odabrali bi drugačije. To je istina za ekološku poljoprivredu: potrošači znaju da postoji drugačiji sustav i biraju. Primjer jabuke koja ima supstance da ju duže drže jestivom i atraktivnijom, ukoliko bi razgovarali s industrijom, mislim da i rekli da ih trebaju.

zdrava  hrana

No, ne gube li one neku nutritivnu vrijednost u ovom procesu?

To bi trebali bliže promotriti. Nije dano.

Da li bi EFSA trebala to razmotriti ili ne?

To nam nije primarni posao, već sigurnost, a ne efikasnost ili procjena rizika i koristi. No, to je vrlo značajno pitanje jer je moguće da ćemo u budućnosti više toga raditi. Možda su proizvodi sigurni, ali koristi nisu jasne. Kod farmaceutskoj industriji uvijek postoji procjena efikasnosti. Lijekovi su testirani ne samo na sigurnost, već i na efikasnost i kvalitetu. Kod hrane, s obzirom da nema autorizacije, držimo se mandata sigurnosti. Međutim, imamo odjel za prehranu u EFSA-i, koji istražuje prehrambene i zdravstvene tvrdnje.

Smatrate li da bi EFSA trebala proširiti svoju ulogu u ovom smjeru?

Da, no to ovisi o društvu, financiranju i da li to žele Vijeće i Komisija. Tu je i pitanje da li bi se to trebalo raditi na europskoj razini ili na razini zemalja članica, što je odluka politike. No, pitanje procjene rizika i koristi postaje sve važnije.

Da li ste promijenili svoje prehrambene navike, znajući koji sve pesticidi idu u voće i povrće i koji se sve aditivi koriste u raznim prehrambenim proizvodima?

Ne zbog sigurnosti hrane. Hrana u Europi je sigurna. Imamo  stvarno opsežan sustav, uključujući proizvođače hrane, zemlje članice, Europsku uniju…Postoji mnogo indikatora koji pokazuju napredak: salmonela se smanjila, drugi indikatori su također u padu…Promijenio sam svoju prehranu kako bi u nju uključio više voća i povrća zbog mog osobnog vjerovanja da je ono dobro za moje zdravlje.

Poznato je iz EFSA-inih godišnjih izvješća o pesticidima da se većina rezidua pronađe u voću kao što su jagode. Da li posebno pazite da perete voće prije jela, bilo to jagode, jabuke ili nešto drugo?

Rekao bih da imam  normalnu brigu. Perem voće prije jela, no to sam radio i prije nego sam došao u EFSA-u, to je normalni zdravi razum. Ukoliko pogledate izvješće o pesticidima koje smo nedavno objavili, oko 97 posto proizvoda je ispod zakonske granice pesticida. Neki proizvodi su iznad dozvoljenih razina, ali to ne znači da su odmah opasni. To je iznad vrlo konzervativnog praga, no još uvijek se mora napraviti nešto zbog tog malog postotka. Ipak, mislim da je 97 posto nešto na što možemo biti ponosni, i to stvarno nije loše.

Bernhard Url, izvršni direktor EFSA-e
Jedete li ekološko?

Da, ali ne iz nekog čvrstog vjerovanja. Na primjer, kupujem ekološke rajčice u Italiji, pokušavam pronaći kruh koji je napravljen ekološki, no to su više stvari iz pogodnosti neko iz filozofije.

 

 

 

 

EFSA je objavila svoje godišnje izvješće u listopadu o ostacima pesticida u hrani, koje je pronašlo blagi porast hrane koja sadržava pesticide iznad dozvoljene sigurnosne granice, pogotovo one iz uvoza. Što Europa može učiniti kako bi osigurala da je uvozna hrana u skladu s EU pravilima?

Mogli bi više kontrolirati na točkama ulaska, ali najbolji odgovor bi bio rad s našim partnerima i podizanje njihovih standarada sigurnosti hrane na razinu koju želimo vidjeti. Očito je da se bavimo globalnom trgovinom, također globalno trgujemo rizicima i opasnostima. No, još uvijek to svi ne cijene. Najsigurnija investicija je suradnja s našim partnerima i podizanje njihovih standarada sigurnosti hrane na istu razinu kao što je naša, onu koju zahtjeva EU. Mnogo radimo s Kinom i južnoameričkim zemljama, s EU perspektive, kako bi imali usporedne standarde sigurnosti hrane.

Da li EU-ovo ubrzavanje međunarodnih trgovinskih sporazuma s zemljama kao što je Kanada stvara pritisak na EFSA-u kako bi osigurali da je hrana koja se trguje sukladna s EU standardima?

Ne, mi dajemo tehnički savjet Komisiji tijekom faze pregovora, ukoliko ga trebaju izvodimo znanstvene procjene rizika, mi ne provjeravamo hranu. Nemamo laboratorije gdje testiramo uzorke – to je zadaća zemalja članica. Osobno, imam dobar osjećaj za Kanadu.

Postoji li sigurnosni problem s stvarima kao to su goveđi hormoni, koji su uobičajeni u tim regijama?

Europska unija ima briga oko hormona, kao što znamo, i postoje trgovinski sporazumi o tome kako riješiti taj problem. No čak i da ih uvezemo, dok god su pravilno označeni i potrošači mogu sami odabrati, ne vidim u tome problem.

Znači označavanje je za vas vodeći princip koji bi najvjerojatnije pomogao u rješavanju ovakvih briga potrošača.

Ukoliko se radi o stvarnoj brizi za sigurnost, ne možemo to riješiti s označavanjem. Ne možete označiti nešto sa: upozorenje, salmonela unutra. To bi bilo glupo. No, ukoliko se radi o prihvatljivosti određenih proizvodnih metoda, kao što je GMO, tada označavanje može pomoći potrošačima pri njihovom izboru i to je u stvari i politika koju vodimo u Europi.

EFSA

Organizacije za hranu i potrošače  tvrde da se nacrt odredbe Europske komisije o akrilamidu temelji na krivim odredbama: Uredbi o higijeni. Kažu da je pravilna zakonska osnova Uredba o kontaminatima, koja određuje maksimalne razine određenih kontaminata u hrani. Kako EFSA gleda na to?

To je pitanje za managere rizika, koju zakonsku osnovu moraju koristiti kako bi postigli određeni rezultat. Osobno ne bih znao koju odabrati od te dvije, jer ih nisam proučavao. Čitao sam o argumentima NGO-a, no to je pitanje za Europsku komisiju. Mislim da Komisija želi štititi javno zdravlje, smanjiti razine akrilamida, slijedeći EFSA-ine znanstvene savjete, a da li će koristiti jednu zakonsku osnovu ili drugu, meni je svejedno.

No, u načelu, da li se slažete sa tvrdnjama organizacija da bi se akrilamid u hrani trebao smanjiti?

Mislim da se svi slažemo. Komisija i zemlje članice traže to. Napravili smo znanstveno mišljenje da smo zabrinuti oko akrilamida i da bi se razine trebale smanjiti na najmanju moguću razinu, a industrija na tome radi od našeg prvog izvješća objavljenog 2002. Stoga postoji zajednički interes oko toga, nema argumenata za ili dvosmislenosti oko toga. Pogledi na kako to postići su različiti, no mi nismo uključeni u ove pregovore, mi smo napravili svoj dio posla.

Promijenimo temu, koje je EFSA-ino stajalište o novim tehnologijama uzgoja biljaka? Pričamo li o prodoru inovacija ili o maskiranom GMO-u?

Komisija nas je tražila prije dvije godine da pregledamo osam različitih novih tehnologija i dali smo znanstveno mišljenje na dvije od njih, na to da li se mogu procijeniti pomoću tehnologije procjene rizika. Naš odgovor je bio – da, mogu se procijeniti s postojećim metodologijama u području GMO-a. Da li će biti predmetom GMO odredbi ili ne, to je politička odluka i na to nemamo viđenje.

No političku odluku informira znanost i tu EFSA i drugi mogu odigrati ulogu.

Da, i kao što sam rekao, dali smo dva mišljenja na znanost, no ovdje se radi o društvenoj odluci upravljanja rizikom da li će biti „Da, želimo ovo pitanje pod GMO pravilima“ – mislim da njemački ministar to traži – ili „Ne, krajnji proizvod je isti kao i drugi koji možemo postići i s drugim tehnologijama“. To mora odlučiti društvo, ne znanstvenici.

Govoreći o GMO-u, procjena sigurnosti od strane EFSA-e bazira se na znanstvenim studijama od strane industrije, što podiže pitanja o njihovoj samostalnosti. Kako EFSA može vratiti kredibilitet u proces znanstvenih procjena?

Mi smo potpuno samostalni u načinu na koji izvodimo procjene rizika. Mi ne gledamo samo na podatke industrije, već na sve dostupne podatke u znanstvenoj literaturi. Postoji također i zakonski uvjet za podnositelja zahtjeva da pruži ne samo svoje podatke već i sustavni pregled literature koji pokriva posljednjih deset godina znanstvenih publikacija. To su regulirane studije, većinom slijede OECD protokole, a zatim znanstvenu literaturu i akademske publikacije.

Što ponekad može biti kontradiktorno ili u najmanju ruku može dovesti do različitih zaključaka…

Često je slučaj da akademsko istraživanje pita nova pitanja ili podiže nove probleme koje nisu do tada ugrađene u OECD-ov testni okvir. Stoga mogu biti dva različita zadatka: jedan da se naglasi napredak istraživanja koji se zatim znanstveno regulira unutar OECD okvira. Ako se vratimo na vaše pitanje da li bi industrija  trebala biti ta koja izrađuje studije i proizvodi podatke, to je trenutna zakonska osnova. Ne samo u Europi, nego globalno. Ako želite autorizirati GMO, vaša je dužnost uvjeriti regulatore da je siguran. Morate donijeti dokaze koji dopuštaju procjeniteljima da naprave procjenu rizika. Možete pitati da li bi to trebali platiti porezni obveznici. No isto tako možete reći da je ekonomski interes tvrtke da se reklamira njihov proizvod pa bi oni trebali platiti, ali koristeći vanjske, akreditirane, kontrolirane laboratorije kojima vjerujemo. I to je trenutni zahtjev. Dobra stvar kod ovoga je da su samostalni laboratoriji  obvezni držati sirove podatke dugo vremena, stoga ako ima statističkih nesigurnosti, EFSA može otići korak natrag i reći da želi vidjeti sirove podatke i donijeti svoje vlastite zaključke. To radimo redovito i dolazimo do različitih zaključaka.

No osnovno pitanje koje proizlazi je neovisnost ovih studija. Može li EFSA zauzeti istaknutiju ulogu u izvođenju studija i izradi svojih, koristeći novac poreznih obveznika? Nije li to nešto za što vjerujete da će postati nužno u obnovi vjerovanja?

Mogla bi. Micajući se od pesticida i drugih kemikalija, Sjedinjene Države sada rade više generacijsku studiju o bisfenolu A koja ih košta oko 30 milijuna dolara. To je samo jedna studija. Ako ljudi sada kažu da bi EFSA trebala izvoditi i financirati studije o 20 pesticida, deset GMO-a i 20 kontaminata svake godine, možete dobiti sliku koliko bi nas to koštalo. Zatim su tu pitanja dobrobiti životinja. Trebamo li koristiti toliko životinja u laboratorijskim studijama koje su industrije već napravile? Neki ljudi kažu da trebamo promijeniti sustav da industrija plaća u zajednički fond, a zatim iz njega EFSA i druge vlasti izrađuju studije. To je još uvijek industrijski novac, studija se radi samo jednom, i radi ju samostalno tijelo kao što je EFSA. To bi funkcioniralo, no potrebna je značajna promjena u zakonodavstvu. Nisam siguran da li bi donositelji zakona – Europski Parlament, Vijeće – bili za to. No pričali ste o obnavljanju povjerenja i to bi mogao biti jedan od načina za to.

EFSA

U studenom 2015., EFSA je sugerirala da glifosat ne uzrokuje rak kod ljudi te je predlagala više razine količina rezidua kod uništavača korova koji su sigurni za konzumaciju. Ekolozi kritiziraju za ignoriranje principa predostrožnosti. Kakvo je vaše mišljenje?

EFSA je radila zajedno s zemljama članicama o razmatranju aktivnih supstanci i došla je do vrlo sveobuhvatne procjene. Zemlja članica koja je izvještavala je bila Njemačka, Federalni institut za procjenu rizika (BfR) iz Berlina, koji su napravili vrlo iscrpan posao na nacrtu izvješća, a zatim su došle EFSA i druge države. Na kraju smo došli do prihvatljivog dnevnog unosa od 0,5, a prije je bio 0,3. možda zato ljudi naglašavaju da je došlo do povećanja. No povećanje je ekstremno malo i na temelju dokaza. A samo povećanje nije bilo problem. Argument je proizašao jer je IARC rekao da je ova supstanca moguće kancerogena. Stoga je bilo pitanje kancerogenosti, a ne prihvatljivog dnevnog unosa. To je bio veliki argument: ljudi su vidjeli da je moguće ili vjerojatno kancerogeno i odmah su mislili da takva supstanca ne smije biti autorizirana. No stvar je u tome da se kancerogenost, ukoliko uopće postoji, gleda na takvim razinama da bi trebali pojesti hrane za 20.000 ljudi svakog dana u cilju da ga dosegnete. A to je nemoguće da se dogodi.

Da li odbacujete pozive na zabranu glifosata jer nisu znanstveno utemeljene?

S glifosatom smo vidjeli toliko mnogo različitih aspekata rasprave. Ljudi su govorili da ne bi trebali imati ovakvu vrstu poljoprivrede u Europi i da ne trebamo koristiti takvu široku osnovu. To je legitimno, ali nema nikakve veze sa sigurnošću. To ima veze s načinom na koji proizvodimo poljoprivredne robe. I to je područje gdje zakonodavci moraju donijeti odluke. Stoga nije relevantno reći da je glifosfat kancerogen i da se mora zabraniti na temelju sigurnosnih argumenata. S druge strane, bilo je mnogo vrijednosnih izjava vezanih uz glifosat koje su legitimna – kako bi poljoprivreda trebala izgledati u Europi, koliko bi pesticida trebali koristiti, zaštita bioraznolikosti, struktura poljoprivrede, rasprava o GMO-u jer je Monsantov proizvod itd – svi ovi elementi zajedno odjednom. Bila je to legitimna rasprava, ali ne s razine sigurnosti, jer ovo nije pitanje sigurnosti. Ukoliko koristite glifosfat pravilno, nema zdravstvenih briga.

To je veliki ako.

Pa, poljoprivrednici su istrenirani, deklariranje je jasno.

Da li se kontrole stvarno rade na terenu? Očito da ne možete stvarno otići i provjeriti svakog poljoprivrednika da li šprica proizvod na pravilan način. Neki ne nose odgovarajuću zaštitu, neki koriste više od potrebnog, preblizu žetvi itd. i to se ne može regulirati.

Može se regulirati u pogledu uvjeta korištenja. Ne možete imati policajca iza svakog poljoprivrednika cijelo vrijeme. Ali postoje načela za provedbu,  slučajne kontrole na razni farmi. Poljoprivrednici su jako dobro educirani, neće koristiti više od potrebnog jer će ih to koštati više. Naravno da stvari mogu poći krivo. Nema garancije da će sve uvijek biti napravljeno kako treba, ali to je istina za sve što radimo.

Da li smatrate da je precizna poljoprivreda rješenje za ovakve stvari?

Da, smatram.

Još o glifosatu i da zaključimo, njegovo korištenje je produženo dok Europska kemijska agencija (ECHA) ne da svoje mišljenje, a ne duže od 31. prosinca 2017. Tko će politički i zakonski biti odgovoran u slučaju da ECHA kaže da glifosat uzrokuje rak? Komisija, zemlje članice, Monsanto ili EFSA?

To neće biti EFSA. To je visoka politička odluka koja se može donijeti samo od strana managera rizika, a u Europi imamo postupak djelovanja odbora što znači da Komisija odlučuje zajedno sa zemljama članicama.

EFSA

Kao što ste rekli, ovo je visoko političko pitanje. Ali postupak djelovanja odbora nije demokratski ili transparentan. Ili je?

Vidjeli ste s glifosatom da zemlje članice nisu slijedile preporuke Komisije. To je demokratski, moglo bi se reći, jer zemlje članice predstavljaju europski građani.

Da li bi se Europski Parlament trebao uključiti?

Parlament je dao preporuke. Ako se dobro sjećam, preporučili su ponovnu autorizaciju na sedam godina, umjesto na 15. Stoga bih rekao da su bili liberalni, ali su preporučili ponavljanje postupka. Onda je ispalo mnogo teže od očekivanog jer su zemlje članice bile ili suzdržane ili su glasale protiv ponovne autorizacije. I to je, moglo bi se reći, vrlo demokratski.

Ipak, transparentnost je upitna, u najmanju ruku. Razmišljajući van okvira, imate li ideju kako ovaj mehanizam učiniti prihvatljivijim za potrošače i perspektivu javnog mijenja? Kada imate posla s tako kompleksnim znanstvenim problemima koji imaju utjecaj na ljudsku percepciju sigurnosti hrane, postoji li lak način?

Ovo je stvarno teško pitanje. Ne svodi se više na točnost ili istinitost znanosti. To više nije dovoljno. Možete imati najbolju znanost, najnapredniju. Možete imati čak i sporazum na globalnoj osnovi, ali još uvijek može biti neprihvatljivo za društvo. Postoji to sučelje: kada znanost susreće vrijednosti, etičnost, vjerovanja, religiju, čak i ekonomske interese. Tada stvarno postaje komplicirano. I tamo, s mog stajališta, hrana postaje zastupnik šire rasprave o globalizaciji, velikim poslovima, multinacionalnim tvrtkama, možda čak i nejednakostima. A u hrani, mnogo ovih problema se spaja. Rasprave o TTIP-u su se isto fokusirale na hrani: klorirana piletima, GMO…Tako je hrana zastupnik šire društvene rasprave, koju bih ja na kraju povezao s pitanjem nejednakosti. Kako je distribuirano bogatstvo S mog gledišta, to je utjecalo i na referendum o Brexitu pa čak i na američke izbore. Ljudi imaju osjećaj da je globalna trgovina divna i da stvara bogatstvo, ali kako je ono razdijeljeno? Vraćajući se na vaše pitanje kako bi mogli znanost učiniti prihvatljivijom od strane društva, nema srebrnog metka. No, u EFSA-i ono što pokušavamo napraviti je uključiti civilno društvo, ne samo komunicirati s njima da im kažemo što znamo već da dođemo do građana, znanstvenika, akademika pa čak i do ko-proizvoda znanosti. Stari model je da bismo rekli da smo elita i stručnjaci koji će vam dati odgovor. Sada građani znanstvenici prikupljaju velike količine podataka, npr. o kretanju ptica, zagađenju okoliša, koristeći pametne mobitele i druge tehnologije. Također, moramo razmišljati kako možemo koristiti crowdsourcing, ne samo kako bismo poboljšali naša vlastita mišljenja već kako bi stekli prihvatljivost znanosti od strane društva. Ljudi to sad nazivaju erom post-istine, pa bez te prihvaćenosti, naš posao postaje vrlo težak.

A to nas vraća na ono što se ranije aludirali o stvaranju zajedničkog fonda gdje industrija ulaže novac kako bi samostalni znanstvenici izrađivali studije.

Spomenuli ste izraz neovisna znanost i neovisni znanstvenici. Drugu raspravu koju bismo trebali voditi u Europi je o tome koliko neovisna znanost treba biti u cilju da se koristi kao regulatorni okvir. Zbog EU istraživačkih programa, Horizon 202 na primjer, mi guramo znanstvenike da surađuju s industrijom. Nećete dobiti istraživačku subvenciju bez industrijskog partnera. To je preduvjet koji vodi do inovacija, konkurencije, digitalnog jedinstvenog tržišta i sl. Osjetljivo je, no kad znanstvenici koji su radili s industrijom prođu kroz vrata EFSA-e, kažemo im „Žao nam je, niste više dovoljno nevini“, jer ste radili s industrijom. Ljudi su zbunjeni. S jedne strane guramo ih da rade s industrijom, a s druge da bi bili kredibilni moraju se praviti da nikada nisu razgovarali s industrijom u svom životu. To je jedna od glavnih kontradikcija. Potreban nam je politički konsenzus da kaže „Da, želimo da znanstvenici rade s industrijom“, ali do određene razine bi se trebali smatrati neovisnima toliko da rade na regulatornim okvirima. U EFSA-i imamo kompleksan sistem upravljanja interesima i sprječavanja sukoba interesa za rješavanje ovih pitanja, koji nije samo težak, već i košta mnogo.

Da li je EFSA premala za obavljanje svih zadaća koje bi trebala?

Da. Definitivno da. Za sve što se od nas očekuje, nema sumnje da je premala. Pokušavamo poboljšati našu efikasnost cijelo vrijeme strojnim učenjem, kognitivnim računarstvom, na bilo koji način kako bismo poboljšali naše procese. No, očekivanja su mnogo viša.

A na kraju stvari padaju kroz pukotine?

U biti ne. Problem je više u tome da smo prespori jer možemo raditi stvari sekvencionalno. Neki kažu da bismo trebali biti mnogo brži u odnošenju s nanotehnologijama, kemijskim mješavinama, endokrinim aktivnim supstancama…Da, razumijemo, zahvaljujemo, ali s resursima koje imamo, stvari možemo raditi samo određenim tempom jedan po jedan. Odgovor, ukoliko ga ima, je suradnja s državama članicama i na međunarodnoj razini. Možemo biti snažniji u tom pogledu i ciljati na europsku zajednicu procjene rizika, a s globalnom trgovinom bismo trebali imati duži pogled i cilj globalnog pristupa procjene rizika. Naravno da razgovaramo s našim kolegama u Japanu, Australiji, Novom Zelandu, ali još uvijek postoje neki načini.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje