Zanimljivosti

Prevelika produkcija prijeti kvaliteti andske superhrane

Agrovijesti
Kvinoja Fotografija:
Od vrhova Anda do najdublje Amazonske prašume i ledene Patagonije, domorodačko stanovništvo odavno jede kvinoju, camu camu i Magellanove bobice, zdravu hranu koja je postala globalni fenomen, no čijoj kvaliteti sada prijeti pretjerana proizvodnja.

Bogati antioksidansima, vitaminima, aminokiselinama, mineralima i vlaknima, žitarice s tih visoravni (kvinoja, amarant, kaniva), gomoljasto povrće (manioka, jakon) i bobičasto voće (Magellanove bobice, čileanska guava) nova su nada za sprječavanje kardiovaskularnih bolesti, pretilosti i raka.

Ta superhrana, koju domoroci koriste tisućama godinama, tek je odnedavno široko popularizirana i dostupna na međunarodnom tržištu.

Cijene tih drevnih plodova prirode porasle su 202 posto od 2011. do 2015., po podacima Properua, peruanskog povjerenstva za izvoz i turizam.

Od siječnja do studenoga 2017. izvoz te hrane, kao što je Inka orah (sacha inchi) bogat masnim kiselinama i voće lukuma bogato vitaminima, povećao se za 10 posto, navodi.

Porast potrošnje superhrane koju hvale pobornici zdravog života, vegetarijanci i nutricionisti potaknuo je proizvođače da pokušaju uskladiti godišnje urode s potražnjom.

Izvoz peruanske kvinoje, "zlatne žitarice Inka", povećao se od 2012. do 2017. četiri puta s 34,5 milijuna američkih dolara na više od 124 milijuna, po podacima Promperua.

Izvoz Inka oraha povećao se prošle godine 116 posto.

Štetna prerada

No sastav tla i prerada prije prodaje i izvoza može promijeniti ili uništiti jedinstvene značajke južnoameričke superhrane, upozorava Marcela Zamoran, kemičarka specijalizirana za analizu hrane sa Sveučilišta u Santiagu.

Kvoniju se često prerađuje na visokim temperaturama.

"Glavni izazov je kako osigurati da se u industrijskom proizvodu ne smanji količina hranjivih sastojaka u odnosu na originalnu žitaricu", ističe finska prehrambena kemičarka Ritva Repo s poljoprivrednog fakulteta u Limi, La Moline, koja je napisala nekoliko knjiga o kvinoji.

Kvinoja originalno potječe s andskog platoa u Boliviji i Peruu, a uzgaja je se među ostalim i u Kini, Indiji, Nizozemskoj i SAD-u.

Izvan svojeg prirodnog staništa, ta andska žitarica gubi neke svoje nutrijente, napominje Repo.

"Kvinoja koja raste na 4000 metara je najhranjivija", rekla je direktorica Promperua Isabella Falco, koja se zauzima za to da se označava podrijetlo žitarice kako bi potrošači mogli prepoznati peruanske proizvode.

Amarant, koji je bogatiji kalcijem i proteinima od kvinoje, i kaniva, koja ima više vlakana i željeza od amaranta, mogli bi naposljetku kao i ostale andske žitarice doživjeti sudbinu kvinoje

Stručnjaci kažu da te žitarice, voće i povrće mogu pomoći u sprječavanju i usporavanju napredovanja kroničnih bolesti kao što je dijabetes.

Sprječavanje bolesti

Ali oni ne mogu zamijeniti lijekove ako ste bolesni, ističe Marcela Zamorano.

"Superhrana obično ne suzbija neki posebni patogen, nego sprječava razvoj određenih bolesti", kazala je u razgovoru za France Presse.

Cijela jedna industrija sagrađena je na keksima, želeima i energetskim pićima sa sastojcima kao što su maca (gomoljasto povrće prozvano Viagrom Inka), camu camu (amazonsko voće koje sadrži vitamina C koliko i 60 naranči) ili superhranjiv list koke.

Na Čileanskom sveučilištu stručnjaci proučavaju svojstva Magellanovih bobica koje rastu u južnom Čileu i Argentini i pomažu u borbi protiv pretilosti.

"Mislimo da bi se to moglo koristiti kao dodatak prehrani kod mršavljenja", rekao je voditelj projekta Diego Garcija.

Garcija također proučava protuupalna svojstva čileanske guave, divljih jagoda i maquija (čileanska kupina), kojeg se koristi za bojanje vina i pun je antioksidanasa.

U La Pazu, Limi i Santiagu ta superhrana ima počasno mjesto u sve većem broju restorana, od kojih su neki dobili najviše ocjene stručnjaka, kao što je Borago u Santiagu, Amaz u Limi i Gusto u La Pazu.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje