ZABRINUTOST PČELARA

Prijeti li virovitičkim pčelama međimurski scenarij?

Agrovijesti
Fotografija:
Posljednjih mjeseci Saša Horžić iz Virovitice suočava se s opadanjem broja pčela letačica u svojim pčelinjacima te se pribojava najgoreg mogućeg scenarija- onog međimurskog

Pčelar Saša Horžić iz Virovitice od proljeća primjećuje negativne promjene na svojim pčelama, zbog čega se pribojava katastrofe kakva je zadesila međimurske pčelare. Ove godine je udvostručio legla na 70 posto kolonija nauštrb eksploatacije i vrcanja jer je smatrao da će tim unosom omogućiti kolonijama da živnu i bolje se izbore protiv nepogoda koje slijede. No, broj pčela, umjesto da raste, već mjesecima opada.

Njegovi pčelinjaci smješteni su neposredno uz poljoprivrednu zonu, a susjedi koji se bave proizvodnjom su u doba pomora pčela u Međimurju izrazili brigu i raspitivali se je li sve u redu. Njihova zabrinutost se pokazala opravdanom jer Horžić od svibnja u svojim pčelinjacima bilježi tendenciju polaganog umiranja i nestajanja pčela letačica.

Od 107 košnica u proljeće došao je na brojku 130, no nakon lipnja i cvjetanja lipe, pčele su počele opadati uslijed smanjenja unosa nektara i peluda. S obzirom na dobru zalihu hrane koju su imale, matice su nastavile nesti pčele, ali letačice koje sad izlaze nemaju pčele koje će ih odgojiti i događa mu se truljenje legla i ličinki koje se nisu izlegle. 

Horžić ističe kako čitav problem s pčelarstvom, koji je započeo s uljanom repicom, leži u tendenciji velike poljoprivredne proizvodnje iz sjemenki monokultura, pri čemu se potpisuju ugovori s proizvođačima ili distributerima sjemena. "Genetske sekvence svih sjemenki koje se u monokulturi danas za prehranu rade su genetski modificirane te više od 50 posto energije koja je toj biljci služila za određene stvari u životu, između ostalog i za obranu ili preživljavanje po suši, je genetskim sekvenciranjem kroz posljednjih 30 godina usavršeno i mi danas imamo polja suncokreta koji se ne okreću", kaže. 

Lokalni veterinar je tražio i ustanovio američku gnjiloću, no ona, prema Horžićevom mišljenju, ne može biti uzrok pomora. "Ona se nalazi na svim pčelama na svim kolonijama na svijetu i ne postoji zajednica bez njih", kaže i ističe kako ta bakterija ovakve štete nije u stanju napraviti iznenada i nakon 20 godina.

Horžić je prvi koji je prijavio štetu na pčelinjacima u Virovitičko-podravskoj županiji. Njegovi pčelinjaci se nalaze na dva i pol kilometra zračne linije od centra Virovitice, gdje počinju prva bilogorska brda. U selu Milanovcu, u kojem živi njegova obitelj, postoji ulica Sveto Trojstvo, koja vijugavim putem vodi u jednu bilogorsku kotlinu u kojoj se nekada uzgajala stoka, a sad je već dugo napuštena. Ulica u potpunosti graniči s poljoprivrednim poljima, na kojima je do ove godine uvijek bila sijana pšenica ili kukuruz. Od ove godine je tamo posađen duhan, a nasad tog duhana je trenutno pred cvjetanjem.

"Duhan je biljka koja prirodno u okolišu postoji sa cvijetom. Kad dođe do cvjetanja duhana, gubi se energetski potencijal biljke da izbaci što kvalitetnije i potentnije listove. Postoji sredstvo koje se legalno prodaje u poljoapotekama i koje hormonski djeluje na biljke kako one ne bi više ni u kom smislu napredovale", kaže Horžić, koji sumnja da je upravo sredstvo kojim se tretira duhan u blizini njegovih pčelinjaka uzrok pomoru pčela, a neugodan miris, zbog kojeg posljednjih deset dana mora zatvarati prozore, dodatno pojačava njegovu zabrinutost. 

Kako kaže, kompletna genetika je sad upitna jer uslijed kontakata pčela dolazi do prijenosa, koji može biti koban. "Pčele imaju jednu radnju koja je doslovno ljubljenje. Pčela koja u sebi ne nosi nektar dođe u kontakt sa pčelom koja je došla s paše, njih dvije izmijene nešto poput poljupca i ona joj da jedan mali uzorak toga što je donijela. Nakon toga joj plesom po vertikali na letvici ili ulazu u košnicu kaže gdje je bila i isplati li se ovoj koja ništa ne nosi otići po jednu turu. To je softiciran i kompleksan sustav. O blizini nasada koji je tretiran ovisi hoće li moja dezorijentirana pčela uspjeti doći blizu pčelinjaka, na pčelinjak, ispred košnice ili u košnicu. Ako je ona prošla kroz tretirani dio polja i dođe doma, a sve pčele vide da s njom nešto nije u redu i odmah idu k njoj i uzimaju uzorak jer joj pokušavaju pomoći, otrov se prenosi i na ostale", opisuje. 

Smeta mu uvriježena predrasuda da su pčelari mahom stari i nedovoljno educirani, kao i nedostatak brige za zaštitu prirode i bioraznolikosti. U smislu bioraznolikosti, Bilogora i Papuk su izrazito vrijedna područja Hrvatske, ističe Horžić. "Kompletna bioraznolikost Engleske iznosi samo 30 posto bioraznolikosti jednog malog Papuka. I to nikome nije zanimljivo", razočarano zaključuje.