Voćarstvo

Proizvođači očajni: Domaće grožđe propada, a uvozno premazuju voskom da dulje traje

Agrovijesti
Grožđe Fotografija: Pixabay
Stolnog grožđa najviše smo lani uvezli iz Italije, za 7,4 mil. eura, Njemačke (845,6 tisuća), BiH, Nizozemske i MAkedonije, a izvezli najviše u SLoveniju, za 50 tisuća eura

Bacali su, zaoravali ili poklanjali jagode, dinje, lubenice... a sad ne znaju ni što bi sa stolnim grožđem. Njihovo je “kao nacrtano”, slatko, mirisno, krupno, hrskavo, gotovo ekološko, no trgovački lanci opet preferiraju uvozno, ogorčeni su u vrgoračkom kraju.

Stotine obitelji u Dusini, Draževitićima, Pojezerju, Kobiljači... prije nekoliko su godina iskoristile potpore za sadnju stolnih sorti grožđa, viktorije, kardinala, black magica..., više od 13 milijuna čokota, podignuvši jedno od najvećih vinogorja u Hrvatskoj. No čini se da je sve bilo uzalud. Za otkup grožđa, ako ga uopće i žele otkupiti, trgovci im nude manje od tri kune, neki i kunu, pa se snalaze kako znaju i umiju, a dio, iako još nisu pobrali ni polovicu – bacaju.

Trebaju im hladnjače

– Muči se, radi, a kad stigne berba – dobiješ “mačje mudo” – žali se Ante Šalinović iz Dusine, koji je zasad pobrao tonu i pol black magica. Tvrdi da na svakih 200 ubranih kilograma, koje putem poznanstava pokušava plasirati za 5-6 kuna, baci 50. Proizvođači su, kaže, neudruženi i neorganizirani, a nemaju ni hladnjača koje bi grožđu produljile vijek do nekih boljih dana, kad bi za njega mogli dobiti i dva-tri puta više.

Grožđe se pak u trgovačkim lancima ovih dana u prosjeku prodaje za 8 do 12 kuna za kilogram. I obilaskom zagrebačkih trgovina jasno je da na tržištu dominira uvoz iz Italije, BiH, Makedonije... pa Šalinović već iduće godine “svoj jad i tugu” planira prepustiti korovu. I on i drugi proizvođači vrgoračkog kraja uvjereni su da se uvozno grožđe dovoljno ne kontrolira. Premazuju ga, tvrde, i voskom da bi dulje trajalo, a nerijetko trpaju i u “domaće” gajbe.

– U vrijeme kad na tržište prispijeva domaće sezonsko voće nikakva uvoza ne bi smjelo biti – tvrde te zazivaju i ministra Tomislava Tolušića i Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) da bolje štite domaću proizvodnju.

Iz Ministarstva poljoprivrede poručuju da je otkup bilo kojeg poljoprivrednog proizvoda, pa tako i vrgoračkog grožđa, ugovorni odnos između proizvođača i otkupljivača na koji to ministarstvo ne može i ne smije utjecati. A nije odgovorno ni za kontrolu pridržavanja Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom.

– Za to je zadužen AZTN koji je do sada već poduzeo određene radnje da bi ispitao poštuje li se zakon – poručuju iz Ministarstva te dodaju da njihove zakonom propisane ovlasti uključuju inspekcijski pregled uvoznih poljoprivrednih proizvoda pri kojem se, osim podrijetla robe, provjeravaju i tržni standardi te ostali parametri, a nadležnost je podijeljena između sanitarne, veterinarske i fitosanitarne inspekcije te Carinske uprave.

– Poljoprivredni proizvođači u potrazi za tržištem imaju mogućnost udruživanja u proizvođačke organizacije čiji se rad sufinancira sredstvima državnog proračuna i fondova Europske unije, a koje omogućuju veću zaštitu proizvođača i sigurniji plasman proizvoda. Kroz proizvođačke organizacije proizvođači mogu planirati proizvodnju, smanjiti troškove i imati jaču pregovaračku snagu u pregovorima s dobavljačima.

No proizvođači s područja Vrgorca do sada nisu osnovali nijednu – ističu u Tolušićevu ministarstvu, dok gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić ovih dana najavljuje brendiranje vrgoračkog grožđa u posebnoj ambalaži, kako se to čini i s vrgoračkim jagodama.

Mnogi proizvođači tvrde da to neće dočekati, a dok optimističniji misle da je uvoz grožđa u RH zanemariva stavka – statistika Hrvatske gospodarske komore (HGK) govori o uvozu “teškom” 10 tisuća tona ili 11,5 milijuna eura u lanjskoj godini (85,3 mil. kuna), od čega glavninu, čak 9,2 tisuće tona ili 10,2 mil. eura, čini upravo stolno grožđe.

Od ulaska u EU uvoz se u pravilu povećava za oko milijun eura godišnje, dok je lanjski izvoz stolnog grožđa iz RH iznosio 80 tisuća eura. Najviše smo ga lani uvezli iz Italije, za 7,4 milijuna eura, Njemačke (845,6 tisuća eura), BiH, Nizozemske i Makedonije, a izvezli najviše u Sloveniju. 



 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje