Pad cijena

„Pšenični rat“ u Italiji

Agrovijesti
Pšenica Fotografija: Thinkstock
Niska cijene i jeftini uvoz pogađaju talijanske proizvođače pšenice koji proglašavaju „pšenični rat“ dok europarlamentarci pozivaju Komisiju da reagira. No, Italija jednostavno ne može proizvesti dovoljne količine pšenice za nacionalnu potražnju, kažu proizvođači.

U vrijeme kada su cijene gotovo svih roba u rastu, cijena žitarica pada, a talijanski uzgajivači osjećaju pritisak, piše FoodNavigator. Prema starijoj tržišnoj analitičarki Mintela Yuliyi Nam-Wright, cijena pšenice u Italiji je na šestogodišnjoj najnižoj razini za većinu vrsta.

„Djelomično ovaj pad bi mogao biti sezonski, no možda postoji još jedan razlog jer su cijene sada dostigle višegodišnji minimum“, kaže ona. „Jeftina ukrajinska hryvna stvara ukrajinski izvoz atraktivnijim. Dodatno, izvozi iz Ukrajine potaknuti su nakon ugovora o slobodnoj trgovini koji je potpisan između Ukrajine i Europske komisije 01. siječnja ove godine, koji je olakšao izvoz ukrajinskih žitarica u EU.“

Rezultat je da je četverostruko povećan uvoz ukrajinske pšenice u 2015. godini popevši se na 579.000 tona te je tako Ukrajinu doveo na treće mjesto najvećeg uvoznika za Italiju, nakon Kanade i Francuske.

Pšenični rat

To je dovelo do pozivanja na akciju. Coldiretti, organizacija koja predstavlja talijanski poljoprivredni sektor, procjenjuje da je u 2015. godini uvezeno oko 4.8 milijuna tona obične pšenice što je pokrilo polovinu potražnje za kruhom i pecivima, dok 2,3 milijuna tona durum pšenice – oko 40 posto od potreba za domaću proizvodnju tjestenine – bilo je uvezeno sa stranih tržišta.

Coldretti ovo smatra kao „špekulativnu kupovinu“ sa stranih tržišta koji je koštao talijanske poslove oko 700 milijuna eura i riskira život za preko 300.000 poljoprivrednika , a ovo ljeto organizirali su protestne marševe kroz talijanske gradove tijekom kojih je tisuće poljoprivrednika izašlo na ulice.

Barilla tjestenina

U međuvremenu, u dva odvojena pisana pitanja Europskoj komisiji, euro zastupnica Mara Bizzotto, upitala je Komisiju misli li reagirati. Bizzottino pitanje je bilo: „Cijene durum pšenice za proizvodnju tjestenine i pšenice za proizvodnju kruha i ostalih pekarski proizvoda su pale za više od 42 posto od 2015. godine, dostižući razine koje ne pokrivaju ni troškove proizvodnje. U pogledu poziva proizvođača i njihovih udruženja za zaštitu njihovog rada i poziva potrošača za boljom sljedivošću, može li Komisija naznačiti da li namjerava uvesti obavezni sustav označavanja podrijetla koji pruža jasne informacije, u slučaju tjestenine i pekarskih proizvoda, vezano na podrijetlo brašna koje se koristi u proizvodnji? (…) i kako će podupirati proizvodnju žitarica u Italiji koja se bori s ovakvom krizom?“

Kvantiteta i kvaliteta

Dok se jedni bore za pšenicu i krizu, proizvođači misle drugačije.

Mario Piccialuti, direktor AIDEPI, trgovinsku organizaciju koja predstavlja talijanske proizvođače tjestenine i poslastica, rekao je za Corriere della Serra: „Nemamo predrasuda protiv talijanske pšenice – naravno da bi bili sretni, iz logističkih razloga, koristiti samo domaći sirovi materijal. Ali…iz kvantitivnog pogleda, nacionalne durum pšenice nema dovoljno.“

Luigi Ganazzoli, potpredsjednik za kupovinu u talijanskoj tvrtki Barilla ponovio je komentare Piccialutija da ne može pronaći dovoljno domaće pšenice kako bi pokrio potrebe.

Oko 70 posto durum pšenice Barilla koristi kako bi napravila tjesteninu u Italiji je talijanska, a ostatak dolazi uglavnom iz Sjeverne Amerike i Francuske. Tjestenina koja se radi za američko tržište radi se s pšenicom isključivo iz Sjeverne Amerike.

No, količine nije jedini problem. Barilla je rekla za FoodNavigator da dok južne regije Italije normalno proizvode visoko kvalitetnu durum pšenicu s visokim udjelom proteina – idealnom za izradu tjestenine – to nije slučaj ove godine što znači da je mnogo toga izvezeno u Sjevernu Afriku  za proizvodnju cous cousa koji zahtjeva manje proteina.

Ganazzoli kaže da tvrtka nije osjetila veliki utjecaj na uvjete koštanja svojih sirovih materijala unatoč padu tržišnih cijena. „Svake godine dogovaramo se s poljoprivrednicima o mehanizmu cijena, onda se dio količina ugovara s minimalnom cijenom i/ili fiksnom cijenom, obje izračunate kako bi se pokrili troškovi proizvodnje i osigurala odgovarajuća marža za poljoprivrednike. Dodatno, uvijek prepoznajemo premiju za poljoprivrednike koji daju visoko kvalitetnu durum pšenicu.“

Made in Italy

Za Coldiretti, rješenje problema je u promociji označavanja podrijetla i označavanja proizvoda s oznakom „Made in Italy“, te kažu da je razmjer problema složen – na nacionalnoj i EU razini – povlačeći problem označavanja podrijetla.

Po pitanju obveznog označavanja zemlje podrijetla na tjestenini, Ganazzoli kaže:“Barilla favorizira maksimalnu transparentnost za potrošače, ali mi ne stvaramo pravila.“

Barilla ima premium brand Voiello, koji se većinom prodaje u Italiji, i koji je izrađen od talijanske pšenice.

I Bizzotto i Adinolfi su također rekle da povećana ovisnost o uvoznoj pšenici, poglavito iz Sjeverne Amerike, bi povećala europsku izloženost kemijskim zaštitnim sredstvima kao što je glifosfat. Barilla je tu tvrdnju odbacila i rekla da su herbicidi dozvoljeni u EU, iako ne na istoj razini kao u drugim zemljama.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje