Viški kralj citrusa

Raffanelli: Na začelju smo u proizvodnji limuna, a samo bi Vis mogao "pokriti" 30 posto godišnjih potreba Hrvatske

Agrovijesti
Limun Fotografija: Duško Jaramaz/PIXSELL
Svestrani i poduzetni Slavomir Raffanelli, bavi se ribolovom i turizmom, a ljubav prema omiljenom agrumu prenio je i na ostale članove svoje obitelji. Ima samo jedan cilj, a to je ostvarenje životnog projekta- ekološka plantaža citrusa iznad viškog Kuta, koju od 2016. podiže zajedno sa svojim sinom Antom (26) kako bi mu kao naslijeđe ostavio nešto od čega će na otoku Visu moći dobro živjeti zajedno sa svojom obitelji.

Svestrani i poduzetni Slavomir Raffanelli, bavi se ribolovom i turizmom, a ljubav prema omiljenom agrumu prenio je i na ostale članove svoje obitelji. Ima samo jedan cilj, a to je ostvarenje životnog projekta - završetak ekološke plantaže citrusa iznad viškog Kuta, koju od 2016. podiže zajedno sa svojim sinom Antom (26) kako bi mu kao naslijeđe ostavio nešto od čega će na otoku Visu moći dobro živjeti zajedno sa svojom obitelji.

Svake godine cijena raste na globalnom tržištu za oko 20 posto. Za pet godina bi cijena ekološkog limuna mogla doći i do 75 kuna za kilogram, a ako bi posadili planirani broj u idealnim uvjetima imali bi proizvodnju od oko 100 tona, tvrdi Raffanelli.

Kada bude gotova ova plantaža, za obitelj od 5-6 članova, moći će svaki dan radom od dva do tri sata, svakom članu obitelji donositi cijelogodišnju zaradu jednog saborskog zastupnika, objasnio je svoju računicu ovaj viški kralj limuna s najvećom plantažom citrusa na ovoj strani Jadrana. 

S druge strane, talijanske, su treći najveći proizvođači limuna na svijetu. Prvo mjesto zauzimaju Amerikanci, drugo Španjolci, četvrti Portugalci, Izraelci su na petom mjestu dok su Hrvati na samom začelju uzmu li se u obzir plantažni nasadi, kaže Slavomir Raffanelli.

Dosadašnja ulaganja su na novim nasadima negdje oko dva milijuna kuna bez kupnje zemljišta. Kompletni troškovi ove nove plantaže će premašiti iznos od 7 milijuna kuna. Samo zidovi za kaskade, a ima ih 2000 četvornih metara su u troškovniku oko 4,5 milijuna kuna. To bi se napravilo u narednih deset godina. Sada vidite da su investicije poprilično velike, a da su odricanja ista tako ogromna, objašnjava viški kralj citrusa.  

U vlasništvu Raffanellijevih je 1,7 hektara površina kaskadnog terena s ekološkom plantažom limuna, kojeg planira opasati suhozidima te uz rubove posaditi lavandu čiji će mirisi odbijati nametnike. Na plantaži još uzgaja limete, naranče i kumkvat, a njihov bi urod punu snagu trebao postići u četvrtoj ili petoj godini. U blizini nove plantaže ima još dvije mikrolokacije te 2,7 hektara terena u Smokovi.

Trenutno na plantaži 300 stabala limuna

Trenutno je na plantaži posađeno 300 stabala limuna, 70 posto sorte Lisbon i 30 posto Meyer, 100 stabala naranče, a u sljedećoj fazi planira da će biti 70 posto Meyera te 30 posto Lisbona kao i nešto autohtonog viškog limuna.

Za sada sorta Meyer se najviše isplati, tvrdi Slavomir Raffanelli. Ovu mikrolokaciju u kojoj se nalazi plantaža, potrebno je zaštiti od udara vjetra te stabla prekriti mrežama koje bi zadržavale 30 posto sunčevih zraka u ljetnom periodu. Time bi se također smanjila potrošnja vode za 30 posto, a produžila bi se i vegetacija za dva mjeseca.

Ukupan broj stabala koji želi postići na svojoj plantaži je 2400 - od toga 1500 limuna, 300 naranči, dok su ostalo grejpfrut, limeta i kumkvat.

Prihodi na ovim plantažama su za naše uvjete nevjerojatno dobri. Kad bi uspio samo jedan urod, a govorimo o jednoj berbi godišnje i činjenic da oko 50 posto može maksimalno dati jedno stablo (radi se o ekološkom uzgoju gdje su urodi za 50 posto manji, što znači da na stablu limuna ima negdje oko 30 kilograma, a naranče oko 40 kilograma), a moguće su dvije berbe (isključivo kod limuna), već bismo od ove, trenutačno zasađene plantaže imali oko 20 tona limuna, kaže ovaj voćar.

Ovo je jedina mikrolokacija na otoku Visu garantirano pogodna za uzgoj agruma, što se tiče temperature. Što se tiče vjetra, tu je mali problem, a dokaz su prošlogodišnji udari bure nezapamćene snage na Visu koji su porušili postavljene rubne mreže. Pojedinačna zaštita svakog stabla pokazala se kao idealno rješenje jer udari bure nisu na mladim stablima napravili nikakvu štetu. Južni i zapadni vjetrovi agrumima toliko ne smetaju. Vjetar smeta stablu agruma zbog njegova većeg lista i nešto slabije peteljke. Da bi sačuvali masu lista, a s tim povećali urod, stavljamo zaštitnu mrežu kako bi smanjili udare vjetra, objašnjava ovaj proizvođač.

Kaže kako u ekološkom uzgoju postoje veliki probleme s nametnicima, kao što je lisnata uš i afrički miner. To je nametnik koji ulazi u debljinu lista i buši njegovu sredinu. List dobije zlatnu boju i poslije toga otpada – govori Raffanelli.

Osim spomenutih problema koje je naveo tvrdi da je tu još niz problema s kojima se susreću uzgajivači agruma, a to su neregulirano domaće tržište, manjak vode na otocima, pojava novih bolesti agruma, ukidanje savjetodavnih službi na otocima, pretvaranje poljoprivrednog zemljišta pogodnih za sadnju agruma u građevinske zone te izostanak potpore u svim pogledima. Iako je Raffanelli pokušao sa različitim programima do sada nije uspio dobiti poticaje iz EU fondova.

Edukacija po svijetu

Svake godine nekih mjesec, mjesec i pol dana Raffanelli putuje po svijetu gledajući limune i naranče. A najviše limune, jer mu je limun broj jedan.

Činjenica je da je sve manje i manje limuna, jer je nevjerojatno osjetljiv. Naranča je iznimno otporna u odnosu na limun, ima jači list, jaču peteljku i njezina podloga je drugačija. A vole se skupa, to su dva stabla koja jedan drugog privlače. Jedan dio nametnika s limuna odlazi na naranču i rasterećuje ga. Razlog je to zašto je Raffanelli posadio naranču i limun zajedno.

Ljuti ga što uzgajivači agruma u Hrvatskoj ne poštuju pravila ekološkog uzgoja, pa otvoreno proziva kolege iz doline Neretve, ne bojeći se njihovih reakcija.

Neretvljani su prvi počeli plantažnu sadnju mandarina, naranči i limuna. Nekoliko jakih bura dvije godine s niskim zimskim temperaturama (minus 8 do minus 10) uvjetovalo je drastičan pad nasada limuna. Plantaže su tamo koncipirane na besplatnoj vodi iz Neretve čiji nivo opada.

Da se u Neretvi uvede malo reda, da se ljudi malo bolje organiziraju, malo marketinga i malo ekologije gdje bi im bio kraj. Malo manji urodi, ali zato bi cijena sve nadoknadila. Ali naši su ljudi takvi kakvi jesu, prevelikom upotrebom umjetnih gnojiva i drugih sredstava uništit će sebe i sve oko sebe.

Viški kralj citrusa se srdi te navodi  kako izveze devedeset posto svojega limuna ubranoga na staroj plantaži, površine 3700 četvornih metara s 450 stabala, koja se nalazi u gradu Visu, odmah uz njegovu obiteljsku kuću.

"Cijena se ne ispušta ispod 15 kuna po kilogramu nigdje. Teško je razgovarati o cijeni koja se dobije, a može se dobiti nevjerojatno puno. Pa ne bih ja radio sve ovo da ne vidim priliku za zaradu", kaže Slavomir Raffanelli.

Prije Domovinskog rada, negdje 70-ih ili 80-ih godina, ekipa stručnjaka je išla po otocima i, na osnovi određenih parametara, određivala mikrolokacije gdje se može što uzgajati. U objavljenoj knjizi temeljenoj na tim analizama piše kako se na otoku Visu može proizvesti količina limuna koja bi zadovoljila dvomjesečne potrebe bivše Jugoslavije.

Ako to sada preračunamo za potrebe Republike Hrvatske, to znači da bi Vis mogao "pokriti" 30 posto godišnjih potreba naše zemlje. Ostatak otoka, znači Hvar, Lastovo, Mljet, Korčula te dubrovačko područje, mogli bi dati ostatak limuna, a ostalo bi bilo za izvoz, zaključuje Slavomir Raffanelli.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje